Konjuh (Kruševac)

Konjuh je naseljeno mesto grada Kruševca u Rasinskom okrugu.

Konjuh
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugRasinski
GradKruševac
Stanovništvo
 — 2011.888
Geografske karakteristike
Koordinate43° 38′ 23″ S; 21° 10′ 31″ I / 43.639666° S; 21.175166° I / 43.639666; 21.175166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina229 m
Konjuh na karti Srbije
Konjuh
Konjuh
Konjuh na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj37254
Pozivni broj037
Registarska oznaka

Istorija uredi

Najstariji sačuvani pisani izvor koji pominje selo Konjuh, datira iz 1441. za vreme sultana Mehmeda Osvajača i sledeći popis iz 1445. godine, gde se navodi da selo ima 77 kuća (domaćinstva) koja plaćaju porez, kao i 10 udovica. Selo je nosilo naziv Konjusi, nalazilo se južno od današnjeg naselja, nedaleko od leve obale Zapadne Morave. Prema narodnom predanju u vreme kneza Lazara Hrebeljanovića, ovde se nalazila konjušnica, a danas neki toponimi poput reči kovanluk, ukazuju na mogućnost verodostojnosti predanja.

Aktivna je uloga ovog sela za vreme Prvog srpskog ustanka. Do Drugog srpskog ustanka Konjuh se nalazio u sastavu Osmanskog carstva. Nakon Drugog srpskog ustanka Konjuh ulazi u sastav Kneževine Srbije i administrativno je pripadao Jagodinskoj nahiji i Temnićskoj knežini[1] sve do 1834. godine kada je Srbija podeljena na serdarstva. Godine 1821. u okviru crkve Svetog Nikole u selu Komarane, počinje sa radom prva seoska škola, koja je 1831. preseljena u Konjuh. Tokom oslobodilačkih ratova 1912-18. dolazi do ekonomskog i demografskog pada sela.

Na inicijativu legendarnog učitelja Gerasima Vujića 1924. osnovana je prva zadruga, čiji je dom osvećen u julu 1936.[2] Zadruga će do 1991. biti poznata po proizvodnji vinove loze, koja je bila pretežna vrsta delatnosti čitavog kraja. Zadruga je nosila naziv Kalemar i zajedno sa selima Velika Drenova, Medveđa i Milutovac, bila veliki izvoznik sadnog materijla u Sovjetski Savez. Na prvom republičkom takmičenju sela 1974. Konjuh je pobednik na teritoriji SR Srbije. Iste godine Konjuh dobija Vukovu nagradu za sveukupni razvoj, i postaje prvo selo nosilac ovog prestižnog priznanja. Prvi turnir duhovitosti održan 1995. na teritoriji SR Jugoslavije, pripao je Konjuhu, kada su meštani ovog sela i zvanično dobili potvrdu najduhovitijeg naroda tadašnje države. Program je nosio naziv „I mi Konjuh za frku imamo“. Nosilac svih aktivnosti pored zadruge Kalemar i mesne zajednice Konjuh, bio je KUD Gerasim Vujić. Selo ima osnovnu školu koja nosi naziv Brana Pavlović, član KPJ streljan u Kruševcu, na Slobodištu 1941. godine. Prema popisu iz 2002. bilo je 1139 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1312 stanovnika).

Poreklo stanovništva uredi

Prema poreklu ondašnje stanovništvo Konjuha iz 1905. godine, može se ovako rasporediti:

  • Starosedeoca ima 4 porodice sa 42 kuće.
  • Iz okoline ima 5 porodice sa 74 kuće.
  • Crnogorskih doseljenika ima 3 porodice sa 42 kuće.
  • Vardarsko-moravskih doseljenika ima 1 porodica sa 12 kuće.
  • Kosovsko-metohijskih doseljenika ima 1 porodica sa 10 kuće.
  • Iz Toplice ima 2 porodice sa 9 kuće.
  • Iz Župe ima 2 porodice sa 7 kuće.
  • Iz Levče ima 2 porodice sa 7 kuće.
  • Iz Stare Srbije ima 1 porodica sa 4 kuće.
  • Iz Gruže ima 2 kuće. (podaci datiraju iz 1905. godine)[3]

Demografija uredi

U naselju Konjuh živi 976 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,8 godina (43,1 kod muškaraca i 46,5 kod žena). U naselju ima 300 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,80.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 1.346
1953. 1.382
1961. 1.410
1971. 1.362
1981. 1.377
1991. 1.312 1.299
2002. 1.139 1.175
2011. 1.014
2022. 888
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[5]
Srbi
  
1.127 98,94%
Crnogorci
  
5 0,43%
Rusi
  
2 0,17%
Romi
  
2 0,17%
Bugari
  
2 0,17%
Makedonci
  
1 0,08%
nepoznato
  
0 0,0%
Konjuh u popisima Jagodinske nahije — od 1818. do 1829.[1]
Godina popisa 1818. 1819. 1820. 1821. 1822. 1823. 1824/25. 1825. 1826. 1827. 1828. 1829.
Kuće 81 83 81 83 84 87 88 90 98 100 103 110
Poreske glave* - 95 102 98 101 104 102 99 103 103 106 109
Aračke glave** 203 215 214 219 229 234 248 261 287 285 297 218
*Poreske glave = Oženjeni muškarci | ** Aračke glave = Muškarci od 7 do 70 godina


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ a b Popović, Ljubodrag. Zoran Marković, ur. Jagodinska nahija, knjiga prva 1815 —1823 (PDF). Jagodina: Istorijski arhiv Jagodina. ISBN 86-902609-5-1. Pristupljeno 12. 7. 2012. 
  2. ^ „Politika”, 25. jul 1936
  3. ^ Podaci: „Naselja“ knj.6 (dr. S. Mijatović: Naselja srpskih zemalja
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi