Krasuljak, petrovac, bela rada, tračanica ili belka (lat. Bellis perennis) je višegodišnja zeljasta ukrasna i lekovita biljka iz porodice glavočika (Asteraceae), koja se često smatra arhetipskom vrstom tog imena.[2][3] Ostali narodni nazivi su: tratinčica, trajni krasuljak, katarinčica, iskrica, krsnica, behar i drnica.[4] Njoj srodne vrste su i šumska tratinčica (Bellis silvestris Cyr.) i jednogodišnja tratinčica (Bellis annua L.).[4] Po beloj radi je grad Bijelo Polje u Crnoj Gori dobio ime, jer je nekada celo polje na kome se sada nalazi grad izgledalo belo u proleće kada se posmatralo sa okolnih brda, jer je polje bilo prekriveno belom radom.

Krasuljak
Naučna klasifikacija uredi
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Kladus: Asterids
Red: Asterales
Porodica: Asteraceae
Rod: Bellis
Vrsta:
B. perennis
Binomno ime
Bellis perennis
Sinonimi[1]

Mnoge srodne biljke takođe dijele isto ime, tako da razlikovanje ove vrste od drugih tratinčica nije jednostavno. Ponekad se kvalifikuje kao obična ili livadska tratinčica. Istorijski, takođe je poznata kao trava za modrice i ponekad trava za rane (iako je zajednički naziv trave za rane sada uže povezan rodom Stachys (ranske trave)). Bellis perennis je poreklom iz Zapadne, Srednje i Severne Evrope, ali široko naturalizirana i u većini regija sa umerenom klimom, uključujući i Amerike, i Australaziju.[5][6]

Bellis perennis

Opis biljke uredi

 
Fatimica/tratinčica ili krasuljak (Bellis perennis)

Stapka (skapus) je sa jednom glavicom i bez listova. Pri vrhu je zadebljao i sa prileglim dlakama. Visine je od 5 do 15 cm.[7] Listovi su u rozeti, lopatičasti do objajasti, naglo se sužavaju u široku dršku. Po rubu su slabo nazubljeni ili testerasti. Mogu imati kratke dlake ili su goli.[7] Cvetovi obrazuju cvasti glavice prečnika 1-2 cm. Involukrum je poluloptast, sa eliptičnim ili duguljastim listićima poređanim u dva reda, koji su tupi i dlakavi. Diskus širok 4-5 mm, sa mnogobrojnim dvopolnim cvetovima, cevastog izgleda i žute boje. Cvetovi na obodu su ženski, jezičasti, a boja im može biti ružičasta do sasvim crvena, a često su i beli.[7][8] Cveta čitave godine, od ranog proleća do zime. Roška (ahenija) je duga do 1,5 mm, objajasta, sa strane spljoštena, glatka i bez papusa.[7]

Areal uredi

Prirodni areal ove biljke obuhvata Evropu, Malu Aziju, Siriju i Madeiru, a unesena je i u Severnu Ameriku i na Novi Zeland. Pripada subatlantsko-submediteranskom flornom elementu.[7]

Stanište uredi

Naseljava utrine, livade i pašnjake nizijskog, brdskog i gorskog pojasa, mada je najbrojnija u dolinama. Ima je i u parkovima gradskih naselja.[7] Raste do nadmorske visine od 1.800 m.[4]

Ova vrsta uobičajeno kolonizuje travnjake, te ju je teško iskoreniti košnjom – stoga i pojam „travnjačka” (tratinska). Gde god se pojavi, smatra se često invazivnim korovom.[9]

Značaj uredi

Ova biljka je lekovita i sadrži saponine, gorke supstance, eterična ulja i tanine, a koristi se za pripremanje čaja za lečenje disajnih organa (protiv kašlja, astme itd.). Takođe je i medonosna biljka. Ljudi su proizveli formu hortensis, koja se koristi kao ukrasna biljka širom sveta.[7]

Može se koristiti i u ishrani: od isključivo mladih listova se pravi salata, a u Nemačkoj se tvrdi i zeleni pupoljci mariniraju i upotrebljavaju umesto kapra. Otvoreni cvetovi su takođe jestivi.[4]

Kultivacija uredi

B. perennis obično cveta od ranog proleća do srednjeg leta (na višim planinama i do jeseni). Uz visibabu, ljubičicu i još neke, su prvi proletni cvetovi. Kada se gaje pod idealnim uslovima, imaju veoma dugu sezonu cvatnje pa čak pomalo cvetaju i u sredini blagih zima.[10][11]

Generalno, uzgaja se na minimalnim temperaturama iznad °C, sa puno sunca i delimičnoj senci ili bez održavanja. Nema poznatog insekata ili bolesti koji bi izazvali ozbiljne probleme i generalno se mogu uzgajati u dobro isušenom tlu. Biljke se mogu razmnožavati semenom (generativno) nakon zadnjeg mraza ili podelom (vegetativno) nakon cvatnje.[10][12] Iako invazivna vrsta, još uvek se smatra vrednom za pokrovnost u baštama, za određene postavke. Na prim er, kao deo ukrasnih leja oko kuća vikendica, kao i na proletnim livadama, gde je poželjno niskog rasta i biranih kultivarskih boja, paralelno s minimalnom negom i održavanjem. Tu u gomilama pomaže isključivanje štetnih korova koji su uspostavljeni i naturalizirani.

Postoje brojni kultivari sa jednostrukim i dvostrukim cvetićima, proizvodeći ravne ili sferne cvasti u svim veličinama (1 - 6  cm) i bojama (crvena, roza, bela, šarena). Uglavnom uzgajaju se iz semena, kao dvogodišnja hortikulturna biljka. Takođe mogu se kupiti kao hortikulturni jastučići ili umeci u proleće. Kultivari različitih serija i kombinacija ukrasnih detalja mogu se nabaviti u svim solidnim rasadnicima ukrasnih biljaka.

Etimologija uredi

Na latinskom jeziku Bellis znači lepa, a perennis – večna. Englesko ime dejzi potiče od reči day =dan i eye =oko,[13] jer se noću glava potpuno zatvara, a ujutro otvara. Čoser ju je nazvao „oko dana”. U srednjem veku Bellis perennis ili na engleskom daisy bila je poznata kao „Meri Rouz”.[14] U mnogim delovima sveta smatra se cvetom dece i nevinosti.[15]

Upotreba uredi

Kulinarstvo uredi

Ova biljka može se koristiti kao potherba. Mladi listovi se mogu jesti sirovi u salatama ili kuvani, uz napomenu da je lišće postaje sve žilavije sa starošću. Cvetni pupoljci i latice se mogu jesti sirovi u sendvičima, supama i salatama, a takođe se koristi kao čaj i vitaminski dodatak.[5][10][11][16]

Biljna medicina uredi

Bellis perennis ima astringentna (stežuća) svojstva i može se upotrebljavati kao biljni lek.[17] U starom Rimu, hirurzi koji su pratili legije u borbu naređivali su robovima da naberu vreće pune fatimice za ceđenje soka; otuda poreklo naučnog naziva ove biljke (večna) na latinskom. Zavoji su natapani ovim sokom koji je upotrebljavan za lečenje rana od mačeva i kopalja.

Bellis perennis se upotrebljava i u homeopatiji za lečenje rana nakon određenih hirurških postupaka,[18] kao i tupih ozleda kod životinja.[19][20] Tipski, kad namene za upotrebu u homeopatiju, biljka se bere dok je u cvetu.[11]

Cvetovi Bellis perennis, u tradicijskoj austrijskoj medicini interno su se uzimali kao čaj (ili lišće kao salatu), za lečenje poremećaja gastrointestinalnog i respiratornog trakta.[21]

Ostala upotreba uredi

Tratinčica se koristi i za izradu specijalnih lanaca nizalica, koji služe u dečijim igrama.[22]

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ The source The Plant List used was the International Compositae Alliance. Bellis perennis L.”. The Plant List; Version 1. (published on the internet). Royal Botanic Gardens, Kew and Missouri Botanical Garden. 2010. Arhivirano iz originala 28. 08. 2013. g. Pristupljeno 12. 11. 2012. 
  2. ^ Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 0-08-051404-9. Pristupljeno 12. 2. 2014. 
  3. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  4. ^ a b v g Ljubiša Grlić, Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, 1990. August Cesarec, Zagreb.
  5. ^ a b Bellis perennis Linnaeus”. Flora of North America. 
  6. ^ PLANTS Profile., "Bellis perennis L. lawndaisy", USDA Natural Resources Conservation Service. http://plants.usda.gov/java/profile?symbol=bepe2 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. februar 2021)
  7. ^ a b v g d đ e Mišić, Lj. & Lakušić, R. 1990. Livadske biljke. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Beograd.
  8. ^ Stace, C.A. (2010). New flora of the British isles (Third izd.). Cambridge, U.K.: Cambridge University Press. str. 749. ISBN 9780521707725. 
  9. ^ „Weeds of Northeast - USDA PLANTS”. usda.gov. Arhivirano iz originala 13. 02. 2021. g. Pristupljeno 16. 02. 2021. 
  10. ^ a b v „Bellis perennis L.”. Missouri Botanical Garden Bellis perennis. 
  11. ^ a b v „Bellis perennis L”. Plants for a Future database. 
  12. ^ „USDA Zones”. USDA Plant Hardiness Zone Map. Arhivirano iz originala 27. 2. 2014. g. Pristupljeno 5. 1. 2017. 
  13. ^ http://www.encyclopedia.com/topic/daisy.aspx
  14. ^ The Plant-Lore and Garden-Craft of Shakespeare, by Henry N. Ellacombe. W. Satchell and Company, London, 1884
  15. ^ "Daisy." The Columbia Encyclopedia, 6th ed., 2011. Encyclopedia.com
  16. ^ Johanna Budwig, Krebs - ein Fettproblem, richtige Wahl und Verwendung der Fette. Hyperion-Verlag, Freiburg im Breisgau 1956, p. 44: recipe for cancer patients.
  17. ^ Howard, Michael. Traditional Folk Remedies (Century, 1987), pp. 129
  18. ^ „Pre-Surgical and Post-Surgical Treatment: from an ongoing series by”. healthy.net. 
  19. ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala 28. 10. 2012. g. Pristupljeno 2. 5. 2012. 
  20. ^ „Bellis perennis - Veterinary Materia Medica of Homeopathic Remedies”. petremedycharts.com. Arhivirano iz originala 22. 12. 2016. g. Pristupljeno 5. 1. 2017. 
  21. ^ Vogl S, Picker P, Mihaly-Bison J, Fakhrudin N, Atanasov AG, Heiss EH,Wawrosch C, Reznicek G, Dirsch VM, Saukel J, Kopp B (2013). „Ethnopharmacological in vitro studies on Austria's folk medicine--an unexplored lore in vitro anti-inflammatory activities of 71 Austrian traditional herbal drugs.”. Journal of Ethnopharmacology. 149 (3): 750—71. PMC 3791396 . PMID 23770053. doi:10.1016/j.jep.2013.06.007. 
  22. ^ „Children's 'right to play'. BBC News. BBC. 7. 8. 2002. Pristupljeno 2. 11. 2008. 

Spoljašnje veze uredi