Kraljevina Hrvatska i Slavonija
Kraljevina Hrvatska i Slavonija (mađ. Horvát-Szlavónia Királyság, nem. Königreich Kroatien und Slawonien), bila je nominalno autonomna kraljevina unutar Kraljevine Ugarske u sastavu Austrougarske monarhije. Pripadala je Zemljama krune Svetog Stefana, odnosno mađarskom delu Monarhije, u kojem je poglavar doma Habzburgovaca vladao kao kralj.
| Kraljevina Hrvatska i Slavonija Horvát-Szlavónia Királyság (mađarski) Königreich Kroatien und Slawonien (nemački) Hrvatska i Slavonija | |||
|---|---|---|---|
| 'Himna 'Carevka (Gott erhalte Franz den Kaiser), Lijepa naša domovino (nezvanična) | |||
.png) | |||
| Geografija | |||
| Zemlja |  Austrougarska
| ||
| Prestonica | Zagreb | ||
| Društvo | |||
| Službeni jezik | hrvatski, mađarski, nemački, latinski | ||
| Religija | katolicizam, pravoslavlje, protestantizam | ||
| Oblik države | monarhija | ||
| Istorija | |||
| Postojanje | |||
| — Osnivanje | 1868. | ||
| — Ukidanje | 1918. (50 god.) | ||
| Događaji | |||
| — Hrvatsko-ugarska nagodba | 1868. | ||
| — Deklaracija Hrvatskog sabora | 1918. | ||
| Geografske i druge karakteristike | |||
| Valuta | mađarska kruna | ||
| Zemlje prethodnice i naslednice Hrvatske | |||
| Prethodnice: | Naslednice: | ||
.svg){kind=small}
|
| ||
.svg){kind=small}
|
.svg){kind=small}
| ||
Uključivala je centralne i severne delove današnje Hrvatske, bez Dalmacije i Istre kojima je neposredno upravljala Austrija, bez Međimurja i Baranje koji su pripadali Mađarskoj, kao i Rijeke koja je posebnim (od Ugarske dodanim) aneksom Hrvatsko-ugarske nagodbe, nazvanim „Riječka krpica“, pripala Mađarskoj. Unutar Kraljevine Hrvatske i Slavonije bio je i istočni dio Srema koji je danas deo Srbije.
Istorija uredi
Kraljevstvo Hrvatske i Slavonije formalno je ujedinjeno Hrvatsko-ugarskom nagodbom iz 1868. kad je, za bana Levina Rauha dogovoren oblik buduće zajednice Hrvatske i Ugarske unutar Zemalja krune Svetog Stefana. Tom nagodbom hrvatskog je bana imenovala zajednička vlada u Budimpešti, a 55% poreza odlazilo je u središnju kasu. Trojedna kraljevina bila je autonomna u pitanjima školstva i vere, mesne uprave i sudstva, dok je s Ugarskom imala zajedničku trgovinu i promet.[1] Bana je imenovala zajednička vlada u Pešti.
Godine 1871, Eugen Kvaternik poveo je Rakovičku bunu u kojoj je i sam poginuo 11. oktobra iste godine. Hrvatska je tada napredovala od polufeudalnog prema savremenom građanskom društvu. Osobito je to došlo do izražaja u vreme bana Ivana Mažuranića (1873—1880). On je ujedno bio i prvi ban pučanin (koji nije bio pripadnik plemstva). Mažuranić je uspeo obnoviti hrvatski školski sistem i uspostavio mrežu javnih škola, čime je smanjen uticaj crkvenih školskih ustanova.[1]
Godine 1881, Kraljevini su pripojene zemlje koje su činile Vojnu krajinu. Ostala je ideja da se ovom kraljevini pridruži i Dalmacija, te se ono nazivalo Trojednom Kraljevinom Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, premda je Dalmacija i dalje pripadala austrijskoj središnjoj vlasti. Godine 1878, Hrvatski sabor uputio je zahtev kralju Franji Josifu da Dalmacija i Bosna i Hercegovina budu prisajedinjene s Hrvatskom i Slavonijom što je odbijeno, pod pritiskom Mađara koji nisu želeli da Hrvatska time ojača nakon čega bi se mogla bolje odupirati mađarizaciji.
Oktobra 1905, Frano Supilo okupio je u Rijeci tzv. „Riječku konferenciju“ na kojoj je učestvovalo 44 poslanika Hrvata i Srba. Sve opozicione stranke u Hrvatskoj i Slavoniji pristale su uz ovu Riječku rezoluciju, sem frankovaca, koji su bili na antisrpski orijentisani, i Hrvatske pučke seljačke stranke Stjepana Radića, koja je odbijala otcepljivanje od Beča.
Godine 1908, u Zagrebu je organizovan tzv. Veleizdajnički proces protiv uglavnom srpskih političara iz hrvatsko-srpske koalicije, no nakon što je 31 osoba proglašena krivom i osuđena na prisilni rad u trajanju od 5 do 12 godina, presuda je poništena, dok proces nije nikad nastavljen. Godine 1909, usledio je i tzv. Fridjungov proces održan u Beču, a nazvan po bečkom istoričaru Fridjungu koji je objavio niz članaka u kojima je za veleizdaju optužio i Frana Supila, vođu Koalicije. Na suđenju je dokazano da su optužbe utemeljene na lažnim dokumentima falsifikovanim u austrougarskoj ambasadi u Beogradu i dostavljenim od strane austrougarskog ministarstva spoljnih poslova.
Na izborima 1912. ponovo je pobedila Hrvatsko-srpska koalicija, dok je vladina stranka dobila tek 10 poslaničkih mesta.
Kraljevina Hrvatska i Slavonija prestala je da postoji 1918. godine raskidom političkih veza s Austrougarskom monarhijom. Dana 1. decembra, njena teritorija postala je deo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Stanovništvo uredi
Popis 1910. uredi
Prema popisu iz 1910. u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je 2.621.954 stanovnika, a jezički i verski sastav stanovništva bio je sledeći:[2]
| Kraljevina Hrvatska i Slavonija | |
|---|---|
| jezik | vera |
ukupno: 2.621.954 Hrvatski 1.638.354 (62,48%) Srpski 644.955 (24,59%) Nemački 134.078 (5,11%) Mađarski 105.948 (4,04%) Češki 32.376 (1,23%) Slovački 21.613 (0,82%) Slovenački 15.776 (0,60%) Romski 12.272 (0,46%) Rusinski 8.317 (0,31%) Italijanski 4.138 (0,15%) Poljski 2.312 (0,08%) Rumunski 846 (0,03%) Bugarski 321 (0,01%) ostali 969 (0,03%)
|
ukupno: 2.621.954 Rimokat. 1.877.833 (71,61%) Pravosl. 653.184 (24,91%) Luterani 33.759 (1,28%) Jevreji 21.231 (0,80%) Kalvinisti 17.948 (0,68%) Grkokatolici 17.592 (0,67%) ostali 407 (0,01%)
|
Nemaca i Mađara bilo je najviše u Virovitičkoj i u Sremskoj županiji.
Po vjeroispovijesti bilo je 73% katolika i 24% pravoslavaca.
U razdoblju između popisa iz 1911. i onoga iz 1921. u Kraljevini SHS, područje Hrvatske i Slavonije izgubilo je 5.359 stanovnika ili 0,2%, što je posledica ratnih zbivanja, te je 1921. bile 1043 žene na 1000 muškaraca, no u tom je razdoblju porastao natalitet (1,7% godišnje).
Banovi uredi
Spisak banova Hrvatske od 1868. do 1918:
- Baron Levin Rauh de Nijek 1868—1871.
- Koloman Bedeković 1871—1872.
- Ivan Mažuranić 1873—1880.
- Ladislav Pejačević 1880—1883.
- Karolj Kuen-Hedervari 1883—1903.
- Teodor Pejačević 1903—1907.
- Aleksandar Rakodčaj 1907—1908.
- Pavao Rauh 1908—1910.
- Nikola Tomašić 1910—1912.
- Slavko Cuvaj 1912—1913.
- Ivan Škrlec de Lomnica 1913—1917.
- Antun Mihalović 1917—1918.
Teritorijalna podela uredi
Kraljevina Hrvatska i Slavonija bila je podeljena na osam županija (središte županije navedeno je u zagradi):
Reference uredi
- ^ a b HRVATSKA U 19. STOLJEĆU, Pristupljeno 5. 4. 2013.
- ^ Seton-Watson 1945, str. 434
Literatura uredi
- Seton-Watson, Hugh (1945). Eastern Europe Between the Wars, 1918-1941. CUP Archive. str. 434—. ISBN 978-1-00-128478-1.
- Krestić, Vasilije (1969). Hrvatsko-ugarska nagodba 1868. godine. Beograd: SANU.
- Krestić, Vasilije (1981). „Srbi u Habsburškoj Monarhiji 1849-1868”. Istorija srpskog naroda. knj. 5, sv. 2. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 107—150.
- Radenić, Andrija (1981). „Srbi u Habsburškoj Monarhiji 1868-1878”. Istorija srpskog naroda. knj. 5, sv. 2. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 151—275.
- Krestić, Vasilije (1991). Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji 1848-1914. Beograd: Politika.