Крвави залив

Krvavi zaliv (engl. A Bay of Blood), poznat i pod naslovima Lančana reakcija (ital. Reazione a catena) i Ekologija zločina (ital. Ecologia del delitto) italijanski je đalo horor film iz 1971. godine, reditelja i scenariste Marija Bave, sa Klodin Ože, Luiđijem Pistilijem, Klaudiom Volonteom i Laurom Beti u ansamblski podeljenim glavnim ulogama.[1] Radnja prati seriju ubistava, koja se odigravaju u okolini naslovnog zaliva, dok se u pozadini svega nalazi nasledstvo imućne grofice Federike Donati.

Krvavi zaliv
Poster filma
Izvorni naslovReazione a catena
IMDB 6,5/10 (10 833 glasa)
Žanrhoror (đalo, slešer)
misterija
RežijaMario Bava
ScenarioMario Bava
Đuzepe Zakarijelo
Filipo Otoni
ProducentĐuzepe Zakarijelo
PričaDardano Saketi
Franko Barberi
Glavne ulogeKlodin Ože
Luiđi Pistili
Klaudio Volonte
Laura Beti
Leopoldo Trijeste
Brižit Skaj
MuzikaStelvio Čipriani
Direktor
fotografije
Mario Bava
ScenografSerđo Kanevari
MontažaKarlo Reali
Producentska
kuća
Nuova Linea Cinematografica
DistributerNuova Linea Cinematografica
Godina1971.
Trajanje84 minuta
ZemljaItalija Italija
Jezikitalijanski
engleski
NagradeNagrada Saturn za najbolju DVD kolekciju
IMDb veza

Nakon što je posle filma Mačka sa devet repova (1971) prekinuo saradnju sa Dariom Arđentom, scenarista Dardano Saketi je napisao priču za novi film Marija Bave.[1] Film je premijerno prikazan 8. septembra 1971, pod naslovom Ekologija zločina, koji se odnosio na to što grofica iz filma nije želela da inestitori unište prirodu zaliva i zbog toga nije želela da im proda zemlju. Ovo je kasnije izazvalo lančanu reakciju stravičnih ubistava, što je razlog zbog kog je naslov filma kasnije promenjen u Lančana reakcija. Ipak, ovo Bavino ostvarenje je ostalo najpoznatije po svom međunarodnom naslovu, Krvavi zaliv.[1]

Krvavi zaliv se smatra Bavinim najnasilnijim filmom,[2] sa mnoštvom scena krvavih ubistava, zbog čega se smatra jednim od najuticajnijih filmova u slešer podžanru.[3][4] Pojedine scene ubistava su u potpunosti kopirane u filmu Petak trinaesti 2 (1981), a određene sličnosti se mogu naći i u Spaljivanju (1981).[5][6] Godine 2005, časopis Total Film svrstao ga je među 50 najboljih horor filmova svih vremena.[7] Tri godine kasnije dobio je Nagradu Saturn u okviru DVD kolekcije Marija Bave.

Radnja uredi

 Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Jedne noći, nepokretna grofica Federika Donati zadavljena je u svojoj vili pored zaliva. Momentalno se otkriva da ju je ubio njen muž Filipo Donati. Međutim, pojavljuje se još jedan misteriozni ubica koji ubija Filipa i odnosi njegov leš, a Federiku ostavlja sa oproštajnim pismom tako da izgleda da je izvršila samoubistvo. U lančanoj reakciji stravičnih ubistava, nekoliko potencijalnih naslednika se bore da postanu novi vlasnici zaliva.

Uloge uredi

Glumac Uloga
Klodin Ože Renata Donati
Luiđi Pistili Alberto
Klaudio Volonte Simon
Laura Beti Ana Fosati
Leopoldo Trijeste Paolo Fosati
Iza Miranda grofica Federika Donati
Kris Avram Franko Ventura
Ana Marija Rozati Laura
Brižit Skaj Luiza
Paola Montenero Silvija
Gvido Bokačini Luka
Roberto Bonani Roberto
Đovani Nuvoleti grof Filipo Donati
Renato Kesti Renatin i Albertov sin
Nikoleta Elmi Renatina i Albertova ćerka

Reference uredi

  1. ^ a b v Lucas, Tim (2007). Mario Bava: All the Colors of the Dark. Video Watchdog. str. 847—869. ISBN 978-0-9633756-1-2. 
  2. ^ „Mario Bava Centennial”. American Film Institute. Pristupljeno 2015-01-29. 
  3. ^ Thompson, Nathaniel. „Twitch of the Death Nerve”. Mondo Digital. Pristupljeno 2006-12-08. 
  4. ^ Brown, K.H. „Bay of Blood”. Kinocite. Arhivirano iz originala 2006-12-22. g. Pristupljeno 2006-12-08. 
  5. ^ Kerswell, Justin. „Blood Bath”. Hysteria Lives!. Pristupljeno 2006-12-08. 
  6. ^ Parker, Jason (12. 1. 2011). „Behind the Scenes: Part 2 accident and the Hospital”. Friday the 13th: The Franchise. Arhivirano iz originala 18. 10. 2018. g. Pristupljeno 8. 8. 2019. 
  7. ^ „Shock Horror! Total Film Proudly Hails The 50 Greatest Horror Movies Of All Time”. Total Film. 10. 10. 2005. Arhivirano iz originala 20. 10. 2007. g. Pristupljeno 2007-10-08. 

Spoljašnje veze uredi