Krivaja (pritoka Velikog bačkog kanala)

Krivaja (mađ. Bács-ér) je reka u severnoj Bačkoj, u Srbiji, desna pritoka Velikog bačkog kanala.

Krivaja
Reka Krivaja kod Malog Iđoša
Opšte informacije
Dužina109 km
Basen956 km2
SlivCrnomorski
Plovnostne
Vodotok
IzvorSubotička peščara kod Starog Žednika
V. izvora131 m
UšćeVeliki bački kanal kod Srbobrana
Geografske karakteristike
Država/e Srbija
OblastVojvodina (Bačka)
NaseljaMala Bosna Stari Žednik Bajmok Đurđin Mali Beograd Zobnatica Bačka Topola Pačir Stara Moravica Krivaja Bajša Gornja Rogatica Panonija Bačka Topola Mali Iđoš Lovćenac Feketić Srbobran
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Krivaja je duga 109 km, pa je to najduža reka koja u celosti teče kroz Vojvodinu. Površina sliva je 956 km² i pripada crnomorskom slivu.

Poreklo imena uredi

Reka Krivaja je dobija ime po svom krivudavom toku, što je posebno osobeno za najniži deo toka, gde ona izrazito krivuda (meandrira).

Tok uredi

 
Krivaja prikazana na mapi Bačke
 
Krivaja kod Pačira

Reka Krivaja nastaje sastajanjem nekoliko potoka u oblasti Subotičke peščare na severu Bačke, pri granici sa Mađarskom. Tačno mesto sastajanja severnih krakova je jugozapadno od Starog Žednika. Od datih potoka najduži je potok Pavlovac, koji teče iz pravca Đurđina, a izvire kod Bajmoka.

Krivaja prvobitno teče pravcem sever-jug pored sela Malog Beograda i Zobnatice. Tu je reka veštački pregrađena, pa je obrazovano 5,5 km dugo veštačko Zobnatičko jezero. Priobalje jezera sa ergelom u Zobnatici čini osnovu turističkog potencijala Bačke Topole. Nizvodno od jezera reka teče kroz Bačku Topolu.

U ovom delu ponovo se u nju uliva nekoliko pritoka iz pravca Gornje Rogatice (Duboka dol), iz pravca Bačkog Sokolca (Široka dol), i iz pravca Pačira (Ciglanska dol) te Stare Moravice (Veliki dol). Posle Bačke Topole Krivaja menja pravac ka jugozapadu, do sela Bajša, gde opet menja tok u pravcu jugoistoka. Posle sela reka utiče iz peščarskog i valovitog predela u izrazito ravničarski predeo središnje Bačke. Potom protiče, ponovo valovitim predelom, pored Malog Iđoša, Lovćenca i Feketića, uz rub Bačke lesne visoravni. Pre ušća Krivaja počinje izrazito da meandrira dužinom od 33 km (Beljanska bara).

Reka Krivaja se uliva u Veliki bački kanal na potezu između Srbobrana i Turije na nadmorskoj visini od 76 m.

Istorija uredi

U istorijsko vreme (na primer poznati su pismeni opisi iz vremena Turaka) Krivaja je bila barsko područje veoma bogato vodom. Nazivala se "Duboka bara", "Potok bara", "Krivajski rit" (mađ. Krivaja rét) između ostalog, a na pojedinim mestima se toliko razlivala da je izgledala kao jezero — u literaturi postoje nazivi "Okruglo jezero" (lat. Bajsa Lacus, mađ. Kerek-tó), "Krivudavo jezero" (mađ. Kanyargós tó) itd.[1] Moguće je da su se i vodoinžinjeri vodili tom idejom kada su sa grandioznim planom da se iz njih navodnjava poljoprivreda, 1980—ih godina osmislili sistem akumulacionih jezera: kod Skendereva, kod Zobnatice, kod Krivaje i kod Panonije. Na ovim mestima izgrađene su betonske brane i voda je zadržana, da bi poplavila otprilike iste one okvire koji su postojali pre postepenog kanalisanja Krivaje, znači pre 20. veka.

Ekologija i zaštita uredi

Reka danas više ne izgleda kao nekada. Naročito tokom zadnjih decenija Krivaja je dovedena u katastrofalno stanje u svakom pogledu. Svi njeni tokovi i kraci su kanalisani, i u velikoj meri zagađeni.[2] Neka naselja pored kojih prolazi nemaju razrađenu kanalizacionu mrežu (ne postoje ili se ne sprovode urbanistički planovi) pa meštani jednostavno ispuštaju kanalizaciju u dolinu Krivaje. Industrija Bačke Topole, kao najveći zagađivač, zbog dugogodišnjih problema i protesta građana (na smrad) delimično taloži otpadnu vodu koju ispušta, ali uprkos tome reka je gotovo beživotna. Nekada su bili česti pomori riba (vesti su periodično javljale 1980-ih i 90-ih), ali danas ribe gotovo i nema. Na primer, nekada najčešći barski karaš, danas strogo zaštićena vrsta, je potpuno nestao, dok je populacija linjaka za sada preživela u Zobnatičkoj akumulaciji. Za isto jezero, koje sa severa nema zagađivača te je relativno čisto, karaš se više i ne navodi[3][4], a još manje ima fotografija ulova, naročito nizvodno.

Iako postoje planovi da se tok Krivaje – u području Vojvodine gde je jako malo prirodnih vodotokova – u celosti kao rezervat zaštiti[5], zbog destruktivnog održavanja izmuljavanjem, reka danas više nema nijedan deo u prirodnom stanju, i zajedno sa obalom izgleda kao veštački kanal. Međutim, predlaže se zaštita preostalih viših delova obale, gde je do sada bilo manje ljudskih intervencija.[5]

Izgled reke se uništava kanalisanjem, to jest tretiranjem kao kanala za navodnjavanje, a ne kao prirodnog vodotoka sa planovima poribljavanja i slično. Obala nema zaštitnu zonu, koja bi sa travom i trskom usporavala ulivanje poljoprivredne hemizacije. Pošto se zbog zagađivanja proces eutrofizacije u savremeno vreme jako ubrzava, potok se puni organskim i neorganskim talogom koji ga zatrpava i sprečava odtok njegove vode. Da bi se to ispravilo vodoprivredne organizacije zadužene za održavanje (nekada firma "DTD Severna Bačka" a danas "JKP Vode Vojvodine") bagerima sistematski svake dve-tri godine vade mulj i izvlače ga na obalu.

Međutim, takvo izmuljavanje je sekundarno rešenje, namesto primarnog, da se reka ne zagađuje. Tokom ovakvog izmuljavanja koje služi da reku spasi od indirektnog umiranja, direktno se uništava njen živi svet, tako što se na obalu zajedno sa muljem izvlače zaštićene vrste kao čikov (koji je u Krivaji gotovo izumro), riba mrguda (ukoliko je ima), barska kornjača, mrmoljci, retke i osetljive vodene biljke itd.

 
Udolina pritoke Pavlovac, kod Bajmoka

Vidi još uredi

Literatura uredi

Reference uredi

  1. ^ Hovány Lajos (2002): Vizeink nyomában: különös tekintettel Északkelet-Bácskára. Grafoprodukt, Szabadka –. ISBN 978-86-83135-10-3. (језик: мађарски)
  2. ^ Нпр. Milena B. Dalmacija, Božo D. Dalmacija, Dejan M. Krčmar, Miljana Đ. Prica, Ljiljana M. Rajić, Srđan D. Rončević, Olivera Gavrilović (2012): Solidifikacija/stabilizacija sedimenta vodotoka Krivaja zagađenog metalima; Hem. ind. 66 (4) 469–478
  3. ^ Зобнатичко језеро Архивирано на сајту Wayback Machine (21. decembar 2016) sa zvanične stranice ergele Zobnatica
  4. ^ Branko Miljanović, Ivana Mijić, Nemanja Pankov, Šandor Šipoš, Nenad Kiselički (2008): Antropogeni uticaj na sastav ihtiofaune u hidroakumulaciji “Moravica”; IV Međunarodna konferencija ”Ribarstvo” - zbornik predavanja
  5. ^ a b Vidi Park Prirode »Bačkotopolske doline« – studija zaštite, Pokrajisnki Zavod za zaštitu prirode Novi Sad, 2015

Spoljašnje veze uredi