Kriptoanaliza (od grčkog kryptós (skriveno) i analýein (razmrsiti)) predstavlja proučavanje metoda za saznavanje šifrovanih informacija, bez posedovanja tajnih podataka koji su obično potrebni da bi se pristupilo tim informacijama. Ovo obično podrazumeva pronalaženje tajnog ključa. Netehničkim izrazima, kriptoanaliza je praksa razbijanja šifara, mada ovaj izraz ima specijalizovano tehničko značenje.

Kriptoanaliza se takođe koristi da označi svaki pokušaj zaobilaženja drugih tipova kriptografskih algoritama i protokola uopšteno. Međutim, kriptoanaliza obično ne razmatra metode napada čija primarna meta nisu slabosti posmatranog kriptografskog sistema, kao što su potplaćivanje, fizička sila, provaljivanje, logovanje tastature, ili socijalno inženjerstvo, mada ovi tipovi napada jesu važna stavka, i češće dovode do rezultata nego tradicionalna kriptoanaliza.

Iako je cilj oduvek isti, metode i tehnike kriptoanalize su se tokom istorije kriptografije drastično promenile, prilagođavajući se povećanoj kompleksnosti kriptografije, počev od metoda koji su podrazumevali papir i olovku, preko mašina kao što je Enigma tokom Drugog svetskog rata, do računarski baziranih napada današnjice. Sredinom sedamdesetih godina dvadesetog veka je uvedena nova klasa kriptografije: asimetrična kriptografija. Metodi za razbijanje ovih kriptosistema su obično radikalno drugačiji nego ranije, i obično podrazumevaju rešavanje pažljivo konstruisanih problema iz čiste matematike, među kojima je je najpoznatiji faktorizacija celih brojeva.

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi