Kult ličnosti Putina

Putinov kult ličnosti je egzaltacija političke i sociološke slike Vladimira Putina, po analogiji sa kultom ličnosti sovjetskih lidera [1] [2] , kao i Musolinija i Mao Cedunga.

Portreti u odeljenju za pisanje, Moskva

Mišljenja o postojanju kulta ličnosti uredi

Već 2001. godine, samo godinu dana nakon početka početka Putinovog amandmana, novinska agencija Bi-Bi-Si je izrazila mišljenje o početku trenda razvoja Putinovog kulta ličnosti. Agencija je kao argument navela kratak opis televizijskog priloga TV-6, koji opisuje širok izbor Putinovih portreta u podzemnom prolazu moskovske metro stanice „Park kulьturы“ i da se nabavka takvog portreta smatra "dobrim ukusom". Pored toga, Bi-Bi-Si se pozvao na analitički materijal „Obщeй gazetы”, koji sugeriše da topla osećanja prema Putinu mogu biti posledica želje stanovništva da održi samopoštovanje. [3] Iste godine, italijanski list Koriere dela Sera posvetio je posebnu publikaciju manifestacijama kulta ličnosti. [4]

Kao manifestaciju pojedinih elemenata kulta ličnosti političara, britanski politikolog Ričard Sakva ukazuje na rasprostranjenu tradiciju kačenja Putinovih portreta u svim kancelarijama predsedničke administracije i u mnogim vladinim kancelarijama. [5]

U oktobru 2007. godine, govoreći na konferenciji za novinare za ruske regionalne medije, Putinov kult ličnosti je u Rusiji otkrio beloruski predsednik Aleksandar Lukašenko. Nakon što je odgledao neke epizode nedavnog kongresa Jedinstvene Rusije, Lukašenko je rekao da je zabrinut da bi Rusija mogla da sklizne u sovjetsko vreme, „kada su svi skočili i uzvikivali ’Slava KPSS‘“. [6] Bi-Bi-Si je u pregledu britanske štampe iz novembra 2011. takođe povukao paralele između premijerovog stila vlade i sovjetskog režima, nazivajući ono što se dešavalo „neosovjetskim kultom ličnosti“. [7] Nemački list Die Velt je u publikaciji iz 2014. primetio da je Putinov kult ličnosti počeo da raste sa početkom krize u Ukrajini i, pre svega, sa aneksijom Krima. [8]

U francuskim medijima postoji popularna ideja da ruski mediji raspiruju Putinov kult ličnosti. [9] Na postojanje takvog kulta ukazuje Gideon Rahman u članku u Fajnenšel tajmsu. [10]

Teme kulta ličnosti više puta su se doticali brojni političari, [11] [12] politikolozi i sociolozi. [13] [14]

Manifestacija kulta ličnosti u popularnoj kulturi uredi

Početkom 2000-ih, bend „Poющie vmeste” snimio je album „Takogo, kak Putin! [ru][15], a grupa Beli orao pesmu „A v čistom pole”, koja, između ostalog, sadrži i reči: „A na otvorenom, sistem „Grad”! Putin i Staljingrad su iza nas!“. [16] Godine 2015. reperi Saša Čest i Timati objavili su pesmu „Najbolji prijatelj“, posvećenu predsedniku. [17] Od 2014. godine kompanija za nakit Caviar proizvodi zlatne pametne telefone ajfon 6 sa portretom Vladimira Putina. [18] Kongres ruskih zajednica Krima najavio je prikupljanje sredstava za spomenik Vladimiru Putinu u Simferopolju, koji je predložen za otvaranje za predsedničke izbore 2018. godine. [19]

Kritika uredi

Neki ruski političari negiraju postojanje takvog kulta. Na primer, Sergej Mironov je 2007. godine, odgovarajući na pitanja Marijane Maksimovske, rekao da je V. Putin neće dozvoliti kult svoje ličnosti: „Ovo nije kult ličnosti, iako neki već padaju u ludilo. I upravo to nešto što pada u ludilo, što je svojevremeno Vladimir Putin ispravno nazvao arogantnom kastom birokrata, sa istom lakoćom će sutra početi da se zaklinje na vernost. Zato što je to nešto, te birokrate najviše brine svoje mesto, a ne problemi i život u zemlji, a ne budućnost države”. [20]

Na Sveruskom forumu pokreta „Za Putina!" 2007. godine, njeni predsedavajući su govorili u duhu da oni zapravo ne podržavaju Putina, već samo njegov kurs, koji su spremni da kritikuju ako treba. [21] Međutim, pod pretpostavkom nepovredivosti ustava i da bi neko drugo lice moglo da postane predsednik posle izbora, Putin je, po njihovom mišljenju, trebalo da ostane nacionalni lider.

Prema rečima samog Putina, on se ne slaže sa postojanjem kulta njegove ličnosti i poređenje sa Staljinom smatra neprikladnim. Prema Putinovoj izjavi, datoj 2010. godine na sastanku sa predstavnicima zapadne štampe, stanovništvo Rusije ne bi dozvolilo takvu zloupotrebu vlasti. [22] Međutim, da bi se sprečila koncentracija moći u rukama jedne osobe, potrebno je snažno građansko društvo.

Podaci sociološkog istraživanja uredi

 
Dinamika podataka sociološkog istraživanja o Putinovom kultu ličnosti koje je Levada centar sproveo od 2006. do 2011. godine [23] [24]

Sveruske sociološke ankete na temu „Da li postoji kult ličnosti Putina?“ sprovode se od 2004. godine. [25] Prema podacima Levada centra za mart 2006. godine, 57% Rusa nije videlo prisustvo kulta ličnosti Vladimira Putina, dok je samo 10% ispitanika nedvosmisleno primetilo prisustvo kulta ličnosti u to vreme. [26] Do oktobra 2011. prvi pokazatelj je pao na 33%. Istovremeno, od oktobra iste godine, udeo Rusa koji se slažu sa prisustvom Putinovog kulta ličnosti porastao je na 25%. Udeo Rusa koji vide preduslove za nastanak kulta ličnosti porastao je sa 21% u martu 2006. na 30% u oktobru 2011. godine. [27]

Levada centar je 2014. godine sproveo sociološko istraživanje o rejtingu V. Putina i o tome kako se Rusi odnose prema Putinovom „kultu ličnosti“. Prema statistici centra, 19 odsto veruje da Putinov kult ličnosti postoji. 40% ispitanika je govorilo o preduslovima, 31% ispitanika je reklo da ne postoji kult ličnosti. Levada centar je odgovore uporedio sa 2006. kada je o odsustvu kulta govorilo 56 odsto, a 2011. 33 odsto.

Protesti protiv Putinovog kulta ličnosti uredi

U oktobru 2002. 20 ljudi je održalo skup u blizini zgrade uprave Sankt Peterburga pod sloganom „Ne Putinovom kultu ličnosti“. Putinu su čestitali simbolični „oligarsi“, „predstavnici struktura moći“ i „žene Rusije“. [28]

U Čeljabinsku, Druga Rusija je održala skupove protiv Putinovog kulta ličnosti. Putin je predstavljen zajedno sa Staljinom na istom plakatu, ljudi na skupu su delili letke protiv Putina.

Kabinet gradonačelnika Moskve odbio je da Uniji desnih snaga održi miting na Dan narodnog jedinstva 4. novembra 2007. pod sloganom „Ne Putinovom kultu ličnosti!" [29]

Izvori uredi

  1. ^ Goscilo H. (2013). Putin as Celebrity and Cultural Icon. Routledge. str. 39. ISBN 0415528518. 
  2. ^ Sobanet A. Generation Stalin: French Writers, the Fatherland, and the Cult of Personality. Indiana University Press. ISBN 0253038243. 
  3. ^ „Private enterprise meets personality cult” (na jeziku: engleski). BBCNews. 15. 6. 2001. Arhivirano iz originala 2012-03-30. g. Pristupljeno 2011-12-18. 
  4. ^ „Corriere Della Sera analiziruet kulьt ličnosti prezidenta Putina”. NEWSru.com. 21. 8. 2001. Arhivirano iz originala 2012-01-07. g. Pristupljeno 2011-12-18. 
  5. ^ Putin: vыbor Rossii. 2005. 
  6. ^ „Lukašenko obnaružil v Rossii kulьt ličnosti Putina”. Lenta.ru. 2007-10-12. Arhivirano iz originala 2010-08-15. g. Pristupljeno 2010-08-13. 
  7. ^ „Pressa Britanii: neosovetskiй kulьt ličnosti Putina”. BBC. 28. 11. 2011. Arhivirano iz originala 2012-03-30. g. Pristupljeno 2011-12-19. 
  8. ^ Kulьt ličnosti Putina obrёl pričudlivыe formы, zametila inopressa Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. jun 2022) «Newsru.com», 08.10.2014
  9. ^ „Vozvraщenie imperii: Francuzskie SMI o Rossii posle pяtidnevnoй voйnы”. InoSMI.ru. 2008-12-02. Arhivirano iz originala 2012-03-30. g. Pristupljeno 2010-08-13. 
  10. ^ „FT.com / UK — Vladimir Putin's Singular Grasp Of Diplomacy”. Arhivirano iz originala 2014-04-27. g. Pristupljeno 2019-05-06. 
  11. ^ „Doživet li «Edinaя Rossiя» do XX sъezda?”. Kommersantъ-Vlastь. 21. 4. 2008. Arhivirano iz originala 2014-04-27. g. Pristupljeno 2012-06-07. 
  12. ^ „Požiznennый srok dlя prezidenta”. Эho Moskvы. Arhivirano iz originala 2012-06-28. g. Pristupljeno 2012-06-07. 
  13. ^ „Kulьt ličnosti Putina ne poйdet vo blago «ER»”. IA «Novый region». Arhivirano iz originala 2014-04-27. g. Pristupljeno 2012-06-07. 
  14. ^ „"Levada-centr" zafiksiroval priznaki moralьnogo iznosa ličnosti Putina”. POLIT.RU. Arhivirano iz originala 2012-06-28. g. Pristupljeno 2012-06-07. 
  15. ^ Galkin, Boris. „Flag v ruki. Kak prodaюt «Rossiю»”. // Profilь. Arhivirano iz originala 2012-06-28. g. Pristupljeno 2012-06-07. 
  16. ^ „Estь li v Rossii kulьt Putina?”. //Bi-bi-si. 16. 11. 2011. Arhivirano iz originala 2012-06-28. g. Pristupljeno 2012-06-07. 
  17. ^ „Timati snяl klip ko dnю roždeniя Putina”. Muz-TV. 2015-10-07. Arhivirano iz originala 2021-01-09. g. Pristupljeno 2021-01-07. 
  18. ^ „Novый zolotoй iPhone 6 s portretom Prezidenta Putina”. Arhivirano iz originala 2016-10-06. g. Pristupljeno 2016-10-05. 
  19. ^ „«Kongress russkih obщin Krыma» hočet vozvesti pamяtnik kapitanu za šturvalom Putinu do prezidentskih vыborov 2018 goda”. 17. 10. 2016. Arhivirano iz originala 2016-10-18. g. Pristupljeno 2016-10-17. 
  20. ^ Mironov: Putin nikogda ne dopustit kulьta ličnosti[mrtva veza] // Novaя Politika
  21. ^ „"Kakaя эto dolžnostь? Uvidim 3 dekabrя". Izvestiя. 2007-11-20. Arhivirano iz originala 2019-05-18. g. Pristupljeno 2019-05-18. 
  22. ^ „Putin otkazalsя sravnivatь sebя so Stalinыm” (na jeziku: ruski). Lenta.ru. Arhivirano iz originala 2011-12-20. g. Pristupljeno 2011-12-20. 
  23. ^ „Kak Vы sčitaete, suщestvuet li v Rossii kulьt ličnosti V. Putina? | Levada-Centr”. Arhivirano iz originala 2020-06-18. g. Pristupljeno 2016-05-22. 
  24. ^ „O demokratii v Rossii i kulьte ličnosti V.Putina | Levada-Centr”. Arhivirano iz originala 2020-06-18. g. Pristupljeno 2016-05-22. 
  25. ^ „Rossiяne eщe ne gotovы sozdatь kulьt ličnosti Putina” (na jeziku: ruski). Lenta.ru. Arhivirano iz originala 2014-04-27. g. Pristupljeno 2011-12-19. 
  26. ^ „Kulьt ličnosti Vladimira Putina?”. Levada-Centr. Arhivirano iz originala 2012-03-30. g. Pristupljeno 2011-12-18. 
  27. ^ „Četvertь rossiяn zametila kulьt ličnosti Putina”. Lenta.ru. Arhivirano iz originala 2011-12-07. g. Pristupljeno 2011-12-18. 
  28. ^ „Pod lozungom «Net kulьtu ličnosti Putina» u zdaniя administracii Sankt-Peterburga sobralosь 20 piketčikov”. Fontanka.ru. 7. 10. 2002. Arhivirano iz originala 2014-10-06. g. Pristupljeno 2013-03-06. 
  29. ^ Vlasti Moskvы zapretili miting SPS protiv kulьta ličnosti Putina Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. mart 2008) // Grani. Ru

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi