Kurganska hipoteza

Kurganska hipoteza (kurgan, grobna humka ili tumul) je hipoteza koju je 1956. godine predstavila Marija Gimbutas, u kojoj je kombinujući arheologiju i lingvistiku, odredila narode koji su govorili praindoevropski jezik i te kulture je nazvala kurganskim, po ruskoj reči kurgan (tumul).

Kurganska hipoteza

Ova hipoteza je značajno uticala na proučavanje Indoevropljana, tako da se naziv prihvata da bi se odredio rani praindoevropski entitet koji je postajao u stepama jugoistočne Evrope u periodu od 5. milenijuma p. n. e. do 3 milenijuma p. n. e.

Takođe, ovo je inovativni pokušaj da se naučno objasni prvobitno poreklo Evropljana (Praindoevropljana), a tako i čitave zapadne kulture koju poznajemo. Prema ranijem shvatanju, svi narodi na tlu Evrope potiču od ratničkih, nomadskih plemena, a zanemaruje se uticaj starijih, urođeničkih manjinskih kultura. Prema Gimbutasovoj teoriji na nastanak kasnije Evropske kulture uticao je spoj starosedelačke i šireće istočne kulture, te je na tlu Evrope nastala hibridna kultura.

Opis uredi

Prema ovoj danas sve prihvaćenijoj tezi[1][2] starosedelačku, neolitsku-eneolitsku kulturu koja je u praistoriji cvetala na tlu Evrope, oko 3500 g. pre naše ere zamenila je mobilna, nomadska, ratnička kultura sa istoka. Ekspanziju naroda sa istoka omogućila je domestifikacija konja.[a] Ima dokaza da starosedeoci Evrope nisu koristili konje, da su dugo boravili na istom, najpogodnijem mestu, u relativnom miru, bez potrebe za odbrambenim sistemima, bedemima i palisadima. Međutim, uticaj istočnih nomada — koje Gimbutas naziva narodom kurgana — je postepeno bio sve jači, i s lakoćom su potisnuli miran i na ratovanje nepripremljen domorodački narod Evrope.

Narodi koji se mogu identifikovati kao kurganski su pripadali kulturi poznatoj kao Jamna kultura ili "Kultura u jame ukopanog groba", čija pradomovina se nalazi u dolini Volge i u Severnopontskim stepama. Ova kultura, koja sama po sebi predstavlja raznovrstan kulturni horizont, imala je kompleksno širenje u regionu stepa Crnog i Kaspijskog mora, između polovine IV milenijuma i III milenijuma p. n. e.

Datiranje perioda širenja uredi

Gimbutas definiše prodor ove kulture sa četiri uzastopna perioda:

  1. rani "Kurgan I" period prodora naroda Seroglazovo i Samara kulture u doba eneolita (rani 4. milenijum p. n. e.) iz područja između reka Dnjepar i Volga. Predstavnici ovih nomadsko-pastoralnih kultura su najpre počeli da se šire na početku 3. milenijuma pre nove ere na severnim obalama Crnog mora i po stepama oko Kaspijskog, a odatle zahvatali i istok Evrope.[6]
  2. "Kurgan II" period prodora istočnih naroda u istočnu Evropu odigrao se oko 700 godina nakon prvog, u drugoj polovini IV milenijuma pre nove ere. Uključuje Srednji Stog i Majkop kulture iz severnog Kavkaza. Odlikuje se kamenim krugovima koji su ukrašeni primitivnim stelama sa antropomorfnom predstavom božanstava.
  3. "Kurgan III" ili kultura "jamnih grobova" u prvoj polovini III milenijuma p. n. e., koja je stizala preko stepa uralskog regiona čak do Panonske nizije.
  4. tokom "Kurgan III" i "Kurgan IV" perioda ova kultura se postepeno širila prostorom Severnopontskih i Kaspijskih stepa, i može se identifikovati sa Jamna kulturom (ili kulturom grobova ukrašenih okerom) iz perioda oko 3000 godina pre naše ere. Tokom ovih prodora od trećeg milenijuma p. n. e. nije potpuno uništena starosedelačka kultura, pošto zapadna Evropa i baltičke obale nisu bile dotaknute. Marija Gimbutas je upotrebila koncept "kurganizacija" u odnosu na kulture koje je ovaj prodor nomada zatekao. Melori (J. P. Mallory, (1986). str. 308) je istakao da već od polovine petog milenijuma pre nove ere imamo upadljive kulturne sličnosti panevropske i protoindoevropske populacije.
 
Širenje vojnih kolica sa konjskom zapregom. Cifre na mapi odgovaraju godinama pre naše ere

Predložena su tri "talasa" prodora kurganske kulture sa sukcesivnim širenjem:

  • "Talas 1", koji prethodi kulturi "Kurgan I" odigrao se na području koje se prostire između reka Volga i Dnjepar i doveo je do mešanja "Kurgan I" kulture sa Cucuteni-Tripoli kulturom. U ovom periodu (4500—4000. p. n. e.) migracija se proširila i na područje Balkana i u Podunavlje dotičući narode vinčanske i Lenđel kulture u Mađarskoj.
  • "Talas 2" sredinom IV. milenijuma (4000—3500 g.) p. n. e. potekao je iz Majkop kulture i odredio napredak "kurganizacije" sve do severa Evrope, oko 3000. godine p. n. e. Talas je zahvatio sledeće kulture: Kultura zvonastih pehara, Badenska kultura, Kultura linearne keramike. Po mišljenju Gimbutas ovo je bio prvi upad indo-evropljana u zapadnu i severnu Evropu. Ovaj period (između 3500-3000 g.) odgovara i širenju običaja podizanja grobnih humki (kurgana)[b] čiji prototip nastaje u stepama severnog Kavkaza u Majkop kulturi, a svoj vrhunac dostiže u periodu Jamne kulture. Ovaj klasični protoindoevropski period karakteriše pravljenje idola od kamena (stela), nastanak prvih primitivnih bojnih kočija dvotočkaša (dvokolica) i praktikovanje pretežno stočarstva, poljoprivrede i ribarstva. Predstavnici ove kulture žive u stalnim naseljima zaštićenim utvrđenjima (zemljane utvrde i palisadi). Svuda duž zone kontakta Jamne kulture sa evropskim kulturama neolita (na primer Badenska kultura i kultura okruglastih amfora) nastaje "kurganizovana" hibridna kultura. Majkop kultura se najranije javlja na početku bronzanog doba, sa arheološkim slojevima oružja i bronzanih predmeta.
  • "Talas 3", između 3000-2500. p. n. e. odgovara vremenu proširenja Jamna (engl. Pit-Grave) kulture dalje od stepa (sa karakterističnim izgledom grobnica, ukopanih ispod površine) na područje kulture linearne keramike koja se protezala od Rajne do Volge. Ovaj kasno pre-Indoevropski period odgovara zadnjoj fazi indo-evropskog kulturnog ujedinjenja. "Kurganizacija" je zahvatila veliki prostor pod različitim jezicima i kulturama i međusobni kontakt između nezavisnih grupa omogućio je širenje tehnologija i razvoj jezika. Razdvajanje izoglosa je verovatno završeno, ali fonetski trendovi se i dalje aktivno razvijaju. Na području Rumunije, Bugarske i istočne Mađarske ovaj talas se poklapa sa krajem Cucuteni-Tripoli kulture (oko 2750 p. n. e) i doveo je do nastanka hibridnih kultura urođeničkih sa ekspanzivnim nomadskim.

Kurganske kulture uredi

Kulture koje su učestvovale u širenju sa istoka:

  • "Bug-Dnjestar" (VII milenijum p. n. e)
  • "Samara" (V milenijum p. n. e.)
  • "Kvalinsk" (V milenijum p. n. e.)
  • Srednji Stog (sredina V milenijuma do sredine IV milenijuma p. n. e.)
  • "Dnjepr-Donec" kultura (V-III milenijum p. n. e.)
  • Usatovo (kraj III milenijuma p. n. e.)
  • "Majkop-Dereivka" kultura (sredina IV milenijuma do sredine III milenijuma p. n. e.)
  • Jamna kultura

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Mallory 1989, str. 185.: "The Kurgan solution is attractive and has been accepted by many archaeologists and linguists, in part or total. It is the solution one encounters in the Encyclopaedia Britannica and the Grand Dictionnaire Encyclopédique Larousse."
  2. ^ Strazny 2000, str. 163.: "The single most popular proposal is the Pontic steppes (see the Kurgan hypothesis)..."
  3. ^ Blench/Spriggs (1999). str. 181.: "The history of the Indo-European words for 'horse' shows that the Proto-Indo-European speakers had long lived in an area where the horse was native and/or domesticated
  4. ^ Mallory 1989, str. 161–63
  5. ^ Anthony/Vinogradov (1995)
  6. ^ Gimbutas, Marija (1985), „Primary and Secondary Homeland of the Indo-Europeans: comments on Gamkrelidze-Ivanov articles”, Journal of Indo-European Studies, 13 (1&2): 190 

Literatura uredi

Napomene uredi

  1. ^ Arheološki dokazi o prvom pripitomljavanju konja dolaze iz Srednji Stog kulture sa područja severa Azovskog mora u Ukrajini koje odgovara jezgru preindoevropske kulture iz V. milenijuma p. n. e.[3][4] Najstarije ratne kočije (oko 2000 godina p. n. e.) otkrivene su u blizini Krivog Roga na Dnjepru.[5]
  2. ^ Opipljiv memento ovoga je velik broj humki koje se mogu videti u ravnim područjima Evrope. Samo u Panonskoj niziji izbrojano je preko 40.000 kurgana, od toga u Vojvodini preko 1000.


Spoljašnje veze uredi