Википедија

Knjaževina Crna Gora

државна творевина српског народа на простору данашње Црне Горе
Za druge upotrebe, pogledajte Crna Gora (višeznačna odrednica).

Knjaževina Crna Gora je period u istoriji Crne Gore. Postojala je od 1852. do 1910. godine. Pre nje Crna Gora bila je nasljedna episkopija, a postojala je sve dok 1910. nije proglašena za kraljevinu. Imala je dva vladara iz dinastije Petrović Njegoš, knjaza Danila i knjaza Nikolu.

Knjaževina Crna Gora
Crna Gora i Brda
Himna
Ubavoj nam Crnoj Gori

Geografija
Kontinent Evropa
Regija Balkan
Prestonica Cetinje
Društvo
Službeni jezik srpski
Religija pravoslavlje
Politika
Oblik države monarhija
 — Knjaz Danilo I Petrović
Nikola I Petrović
 — Premijer Božo Petrović Njegoš
Lazar Mijušković
Marko Radulović
Andrija Radović
Lazar Tomanović
Zakonodavna vlast Narodna Skupština
Istorija
Istorijsko doba savremeno doba
 — Osnivanje 1852. (kao Crna Gora i Brda)
 — Ukidanje 1910. (58 god.)
 — Status bivša država
Događaji  
 — Razdvajanje crkvene i svjetovne vlasti 13. mart 1852.
 — Bitka na Grahovcu 28. april — 1. maj 1858. 
 — Ubijen knjaz Danilo 1. avgust 1860. 
 — Crnogorsko-turski rat 1876—1878. 
 — Nikoljdanski ustav 19. decembar 1905. 
 — Proglašenje Nikole I za kralja 28. avgust 1910. 
Geografske i druge karakteristike
Valuta austrijski fiorin
austrougarska kruna
crnogorski perper (od 1906)
Zemlje prethodnice i naslednice
Crne Gore
Prethodnice: Naslednice:
Mitropolstvo Crna Gora Kraljevina Crna Gora

Od osnivanja do Berlinskog kongresa 1878. godine pun naziv je bio Crna Gora i Brda.

Istorija uredi

Danilo Petrović uredi

Nakon smrti vladike Petra II Petrovića Njegoša 1851, njegovo mesto je nasljedio Danilo I Petrović Njegoš. Danilo se 1852. oženio i odbacio svoju duhovnu titulu, s pristankom ruskoga cara Nikole I, i preuzeo titulu knjaza i pretvorio svoju zemlju u sekularnu knjaževinu. To stvaranje svjetovne kneževine od Crne Gore dovelo je do rata s Turcima 1852—1853, iz koga je Crna Gora izišla bez težih posljedica, intervencijom Austrije i Rusije.

Danilov zakonik uredi

Godine 1855, na inicijativu kneza Danila donesen je Zakonik Danila I, gospodara Crne Gore i Brda kasnije poznat kao Danilov zakonik, kojim je knjaz nastavio reforme u zemlji. Najznačajnije odredbe su one koje se odnose na ustavnopravna pitanja — na položaj čovjeka i građanina, na položaj knjaza kao vrhovnog gospodara, na prava i položaj sudova, obaveze građana u odbrani otadžbine... Ovaj zakonik je imao 95 članova.

Bitka na Grahovcu uredi

Kad je Turska, na Pariskom kongresu, dala izjavu, da Crnu Goru smatra za sastavni dio svoga područja, dovelo je to do novih sukoba. Knez Danilo preduzeo je diplomatsku akciju, da izradi priznanje crnogorske nezavisnosti, a kad to nije donijelo željenog rezultata, on je krenuo i ustaničku akciju po susjednim oblastima. Godine 1857. izbio je ustanak Luke Vukalovića. Da presiječe opasne niti i posjedne Grahovo kao leglo odmetnika i sporno mjesto, krenula je turska vojska, krajem aprila 1858, na granicu. Došlo je do velike borbe na Grahovcu 1. maja 1858, u kojoj su Turci strahovito poraženi. Iza toga došlo je odmah posredovanje Francuske i drugih velikih sila, koje su izvele razgraničenje Crne Gore i tim priznale njenu državnu egzistenciju.

U Kotoru je 1. avgusta 1860. knez Danilo ubijen.

Nikola Petrović uredi

Nakon ubistva knjaza Danila 1860, na presto je došao njegov bratić, sin vojvode Mirka, Nikola Petrović 14. avgusta 1860. Veze njegovog strica s hercegovačkim ustanicima bile su nastavljene i razvijane još više pomoću italijanskih i mađarskih revolucionara. Tokom 1861. i 1862, Nikola je vodio neuspešan rat protiv Turske, a Crna Gora je uz velike muke sačuvala svoju nezavisnost.

Knjaz Nikola je vodio mnogo uspešniji rat od 1875. za vrijeme novog velikog hercegovačkog ustanka, delimično pokrenutog uz njegovu pomoć, i rata, koji je Crna Gora povela protiv Turske, u savezu sa Srbijom. 1876—1878. (Vučiji Do, Fundina). Kod likvidacije tog rata, Berlinskim Kongresom, Crna Gora je dobila priznanje potpune nezavisnosti, proširenje svojih granica na istoku (čitav podgorički kraj), na sjeveru (cijelu nikšićku oblast) i domalo izlazak na more (Bar i Ulcinj). Taj uspjeh digao je ugled Crne Gore. Odnosi između Srbije i Crne Gore nisu bili dobri zbog suparništva njihovih dinastija. Savez između kneževine Crne Gore i Srbije je bio sklopljen 1866. i knez Nikola je bio spreman da se odrekne prijestolja u korist kneza Mihaila, svoga kuma. Poslije toga veze hlade.

Rusko-japanski rat uredi

Crna Gora je kao ruski saveznik objavila rat Japanu. Međutim usled velike geografske udaljenosti, učešće Crne Gore je bilo samo simbolično, jer je time iskazivala svoju zahvalnost Rusiji zbog pomoći u ratu protiv Turske. Crnogorski vojnici su se nalazili u neznatnom broju u vojnim jedinicama ruske vojske.

Ustavni period uredi

U unutrašnjoj politici knez Nikola je bio previše svojevoljan i netrpeljiv i otuđio je od sebe veliki dio svojih saradnika i gotovo svu narodnu inteligenciju. Davanje Ustava 1905. nije mnogo popravilo uzajamno nepovjerenje.[traži se izvor]

U drastičnim obračunima političkih protivnika režim najčešće nije birao sredstva, ali ni opozicija. Kulminaciju takvog stanja predstavljaju Bombaška i Vasojevićka afera, čije će se posljedice u političkom životu Crne Gore osjećati i kasnije. Bombaška afera 1907. i Vasojevićka afera 1909. svoj epilog su dobile na sudskim procesima u Cetinju i Kolašinu, na kojima su protivnici režima osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne. Na sudskom procesu u Kolašinu osuđeni na smrt koji su bili u rukama vlasti su i strijeljani. Iako postoje pojedine uzročno-posljedične veze između Bombaške i Vasojevićke afere, to su dva odvojena istorijska događaja koji nemaju podudarnosti, osim opšteg političkog konteksta.[traži se izvor]

U spoljnoj politici se desila Aneksiona kriza (1908—1909).

Kraljevina Crna Gora u novom veku proglašena je 1910. godine, na pedesetogodišnjicu vladavine knjaza Nikole.

Zastave uredi

Glavni članak: Spisak crnogorskih zastava

Za vreme knjaževine, Crna Gora je upotrebljavala više različitih zastava.

Narodne zastave uredi

  •  
    1881—1916.
  •  
    1881—1916.

Državne zastave uredi

  •  
    1852—1860.
  •  
    1860—1905.
  •  
    1905—1910.

Vojne zastave uredi

  •  
    1852—1860.
  •  
    1876—1878.

Administrativna podjela uredi

Glavni članak: Administrativna podjela Knjaževine Crne Gore

Sve se nahije dele na plemena osim Lješanske nahije koja se deli na gornju i donju nahiju, Katunska nahija se deli na 12 plemena, Riječka na 4, Crmnička na 7 a svakolika Brda na 19. Plemena u Katunskoj nahiji: Njeguši, Cetinje, Ćekliće, Bjelice, Ozrinići, Cuce, Grahovo, Rudine, Zagarač, Pješivci, Župa, i Lukovo. Plemena u Riječkoj nahiji: Ceklin, Ljubotin, Građani, i Dobrljani. Plemena u Crnmničkoj nahiji: Boljevići, Gluhi-do, Sotonići, Brčele, Podgor, Seoca, i Dupiljani. U Lješkoj nahiji: gornja nahija i donja nahija. Plemena u Brdskoj nahiji: Petrušinovići, Pavkovići, Vražegrmci, Martinići, Zavala, Stijena, i Crnci. Plemena u Moračkoj nahiji: Rovca, Morača, Uskoci, i Drobnjaci. Plemena u Vasojevićkoj nahiji: Bratonožići, Brskućani, Lijeva-rijeka, Konjuhi, Kraljani, Trepča, Zabrđe, i Buči.[1] Već 1866 u Vasojevićkoj nahiji nisu više plemena Trepča i Buči.[2]

Godine 1866, podeljena ranija Brdska nahija, njena teritorija u nahijama Bijelopavlićka i Piperska.[3] Plemena u Bjelopavlićkoj nahiji: Petrušinovići, Pavkovići, Vražegrmci, i Martinići. Plemena u Piperskoj nahiji: Zavala, Stijena, i Crnci.[4]

15 nahija:

10 nahija:

Zakonom iz 1903. izvršena je nova administrativna podjela na pet oblasti: katunsko-riječku, primorsko-crmničku, zetsko-brdsku, nikšićku, moračko-vasojevićku.[7]

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Orlić: crnogorski godišnjak stari i novi za prostu godinu 1865. Prva godina, stranice 25-27 i 77, Jovan Sundečić
  2. ^ Orlić: crnogorski godišnjak stari i novi za prostu godinu 1866. Druga godina, stranica 20, Jovan Sundečić
  3. ^ „Crna Gora - istorija - vremenska linija od 1784—1916.[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 26. 03. 2018. g. Pristupljeno 06. 06. 2018.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  4. ^ Orlić: crnogorski godišnjak stari i novi za prostu godinu 1869. Peta godina, stranice 19 i 20, Jovan Sundečić
  5. ^ S. Grujić — Statistika Država Balkanskog poluostrva, 1890.
  6. ^ ZEMLjOPIS KNjAŽEVINE CRNE GORE za UČENIKE III RAZREDA OSNOVNE ŠKOLE, 1895.
  7. ^ NARODNA STRANKA U KNjAŽEVINI I KRALjEVINI CRNOJ GORI 1906 — 1918. PRILOG POČECIMA PARLAMENTARIZMA U CRNOJ GORI, Jovan B. Markuš

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Књажевина_Црна_Гора&oldid=27552459”