Književni norveški jezik

један је од шест источноскандинавских језика

Bukmol (ISO 639-3: nob; u prijevodu književni jezik), zvan katkad i riksmol (državni jezik), jedan je od šest istočnoskandinavskih jezika. Kao i drugi standardni norveški jezik, ninorsk, to je u suštini pisani jezik, ali većina Norvežana govori dijalektima koji se više ili manje razlikuju od pisanog jezika. Bukmol je blizu, a dijelom proizlazi iz danskog jezika 19. stoljeća. Od dva oblika norveškog standarda, bukmol je stariji i rasprostranjeniji među govornicima, prema procjeni njim se služi 85—90% stanovništva u Norveškoj. Izuzeci su zapadni dijelovi Norveške gdje se većina govornika još uvijek služi ninorskim. Bukmol je standardna varijanta norveškog jezika koju najčešće uče strani studenti. Konzervativnija pravopisna norma, poznatija kao riksmol, nije službeni jezični oblik, ali je naširoko upotrebljavaju novinari i autori.

Karta službenih varijanti norveškog jezika po opštinama u Norveškoj. Plavo je ninorsk (novonorveški), crveno je bukmol (književni jezik), a sivo neutralna područja.

Istorija uredi

Prvi pravopis službeno je usvojen 1907. pod imenom riksmol, a na njemu se radilo od 1879. To je u biti prilagođeni danski književni jezik, jer je u prošlosti Norveška bila u uniji s Danskom, pa su tim dano-norveškim jezikom govorile norveške gradske i intelektualne elite, posebno u glavnom gradu. Kada su konzervativne novine Aftenposten 1923. počele objavljivati tekstove na novom pravopisu, danski je jezik praktično izašao iz upotrebe u Norveškoj.

Ime bukmol službeno je usvojeno 1929, a predložene su i radikalnije jezične reforme da bi se u budućnosti oba jezična oblika ujedinila u samnorsk (?). Ovoj se reformi, međutim, protive intelektualci koji zagovaraju stariju ortografiju i riksmol. Nakon Drugog svjetskog rata pojačala se borba protiv zbližavanja dva standarda u samnorsk, pa su naknadne jezičke reforme u bukmolu pravopisno bliže rješenjima koja zastupaju pristaše konzervativnijeg riksmola.

U školama je za vrijeme Drugog svjetskog rata naglo pao broj polaznika na riksmolu/bukmolu, a ninorsk je učilo više od jedne trećine učenika. Nakon rata došlo je do novih jezičnih reformi, bukmol je ponovno popularizovan i bilježio je stalni porast. Danas se taj jezični oblik poučava u gotovo 90% norveških osnovnih škola, a ninorsk je popularniji jezični oblik u regijama na zapadu Norveške.

Jedan je od dva člana norveškog makrojezika [nor].[1]

Vidi uredi

Izvori uredi

  1. ^ „Ethnologue (16th)”. Arhivirano iz originala 16. 04. 2009. g. Pristupljeno 02. 04. 2020. 

Spoljašnje veze uredi