Laba

река у Чешкој

Laba (češ. Labe), Elba (nem. Die Elbe) ili Вуобјо (glsrp. Łobjo i dlsrp. Łobjo) je jedna od najvećih srednjoevropskih reka. Izvire u Češkoj. Duga je 1.094 km (680 mi).[1] Sliv reke se svojim najvećim delom prostire u Nemačkoj (65,5%), zatim u Češkoj (33,7%), a veoma malim delom u Austriji (0,6%) i Poljskoj (0,2%). Uliva se u Severno more kod Kukshavena, blizu ulaza u Kilski kanal.

Laba
Laba na granici Češke i Nemačke
Opšte informacije
Dužina1.094 km
Basen148.268 km2
Pr. protok711 ​m3s
Plovnostdo grada Pardubice
Vodotok
IzvorKrkonoše, Češka
V. izvora1.386 m
UšćeSeverno more
Geografske karakteristike
Država/eČeška, Nemačka
NaseljaHradec Kralove, Pardubice, Usti nad Labom, Drezden, Desau, Magdeburg, Hamburg
PritokeVltava, Ohra, Zale, Jizera, Crni Elster, Hafel, Mulde
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Etimologija uredi

Ime reci su možda dali Kelti koji su njene vode zaposeli u starom veku. Keltsko slovo (možda 'elb') značilo je naprosto velika reka i javlja se u mnogo reka u Švedskoj i prema nekim izvorima ima ishodište u indoevropskim jezicima u značenju beli i svetao ili čist .[2] a u mnogim antičkim pramenima se reka naziva „Albis“ sa značenjem beli, svetao, čist. Češko ime je odvođeno verovatno od germanskog „Alba“ .[3] i jedino je ime reke koje nije ženskog roda. Zahvaljujući Keltima je Vltava[4]ref>Šmilauer, Vladimír (1946). „O jménech našich řek” [Names of our rivers]. Naše řeč (na jeziku: češki). Institute of the Czech Language. 30 (9–10): 161—165. ISSN 0027-8203. </ref> smatrana za pritoku Elbe a ne suprotno.

Kurs uredi

U Češkoj Republici uredi

Elba (Laba) se nastaje na obroncima planine Violik na nadmorskoj visini od 1.386 m (4.547 ft) u Divovskim planinama na severozapadnoj granici Češke. Od brojnih malih potoka čije vode sačinjavaju mladu reku, najvažniji je Bile Laba, ili Bela Laba. Nakon što se spusti niz 30 m (98 ft) vodopada Labe, ovaj potok se ujedinjuje sa strmo bujičnom Malom Labom, a zatim ujedinjeni tok Labe nastavlja put juga, izbijajući iz planinskih dolina u Jaromeržu,[5][6] gde prima Upu[7] i Metuje.[8]

Ovde Laba ulazi u ogromnu dolinu po imenu Polabi (što znači „zemlja uz Labu”), i nastavlja na jug kroz Hradec Kralove (gde se Orlica uliva), a zatim do Pardubica, gde naglo skreće na zapad. Kod Kolina, nekih 43 km (27 mi) dalje, postepeno se savija prema severozapadu. Kod sels Karani, malo iznad Brandisa na Labi, ulazi Jizera.

U Melniku njen tok je više nego udvostručen Vltavom, glavnom rekom koja vijuga na sever kroz Bohemiju. Uzvodno od ušća, Vltava je zapravo mnogo duža (434 km (270 mi) naspram 294 km (183 mi) od Labe do sada), i ima veći protok i veći sliv. Ipak, iz istorijskih razloga, reka je zadržala ime Laba, i zato što na mestu ušća upravo Laba teče kroz glavnu, širu dolinu, dok se Vltava uliva u dolinu da bi se srela sa Elbom pod skoro pravim uglom, i tako izgleda kao pritočna reka.

Nešto niže, u Litomjeržici, vode Elbe su obojene crvenkastim Ohreom. Ovako uvećana i nabujala u tok širine 140 m (460 ft), Laba proseca put kroz bazaltnu masu Česke Stredohori, probijajući se kroz živopisnu, duboku, usku i zakrivljenu stenovitu klisuru.

U Nemačkoj uredi

Ubrzo nakon što je pređe češko-nemačku granicu i prođe kroz peščarske udubine planine Elbskog peščara, tok poprima severozapadni pravac, koji u celini zadržava pravo do Severnog mora.

Reka prolazi kroz Drezden i konačno, iza Majsena, ulazi na svoje dugo putovanje preko Severnonemačke nizije prolazeći duž nekadašnje zapadne granice Istočne Nemačke, dodirujući na putu Torgau, Vitenberg, Desau, Magdeburg, Vitenberg i Hamburg, i prihvatajući vode Mulde i Sale sa zapada, i one iz Švarce Elstera, Havela i Elde sa istoka. U svom severnom delu obe obale Labe karakterišu ravne, veoma plodne močvare (Labske močvare), nekadašnje poplavne ravnice Labe koje su sada pregrađene nasipima.

U Magdeburgu postoji vijadukt, Magdeburški vodeni most, koji vodi kanal i njegov brodski saobraćaj preko Elbe i njenih obala, omogućavajući brodskom saobraćaju da nesmetano prolazi ispod njega.

Srednja Laba u Severnonemačkoj ravnici u blizini sela Gorleben. U ovom delu, reka je bila deo Gvozdene zavese između Zapadne i Istočne Nemačke tokom Hladnog rata. Iz tog razloga, obale reka i danas izgledaju relativno prirodno i nerazvijeno. (Fotografija snimljena 2011.)
Pogled na Elbu u Saksonskoj Švajcarskoj, oblast u Nemačkoj

Navigacija uredi

Laba je oduvek bila plovna za komercijalne brodove,[9] i pruža važne trgovinske veze čak do Praga. Reka je povezana kanalima (Lateralni kanal Labe, Kanal Laba-Havel, Mitelandkanal) sa industrijskim područjima Nemačke i Berlinom. Kanal Laba-Libek povezuje Labu sa Baltičkim morem, kao i Kilski kanal, čiji je zapadni ulaz blizu ušća Labe. Brodski kanal Laba-Vezer povezuje Labu sa Vezerom.

Versajskim ugovorom plovidba na Labi postala je predmet Međunarodne komisije za Labu, sa sedištem u Drezdenu.[10] Statut komisije potpisan je u Drezdenu 22. februara 1922. godine.[11] Shodno članovima 363 i 364 Versajskog ugovora, Čehoslovačka je imala pravo da zakupi sopstveni lučki basen Moldauhafen u Hamburgu. Ugovor o zakupu sa Nemačkom, pod nadzorom Ujedinjenog Kraljevstva, potpisan je 14. februara 1929. godine, a završava se 2028. Od 1993. Češka Republika ima bivši čehoslovački pravni položaj.

Pre ponovnog ujedinjenja Nemačke, plovni saobraćaj u zapadnoj Nemačkoj bio je otežan činjenicom da je unutrašnja plovidba do Hamburga morala da prolazi kroz Nemačku Demokratsku Republiku. Laba-Seitenkanal (Lateralni kanal Labe) izgrađen je između zapadnonemačkog dela Miteland kanala i Donje Labe da bi se obnovila ova veza. Kada su se dve nacije ponovo ujedinile, počeli su radovi na poboljšanju i obnavljanju prvobitnih veza: Magdeburški vodeni most sada omogućava velikim baržama da pređu Labu bez ulaska u reku. Često nizak vodostaj Labe više ne ometa plovidbu do Berlina.[12]

Reference uredi

  1. ^ „Elbe River basin” (PDF). International Commission for the Protection of the Elbe River. Pristupljeno 2018-03-20. 
  2. ^ Teče Labe Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. mart 2009), oficiální webové stránky města Chvaletice, 3. 3. 2006, autor neuveden
  3. ^ Pavla Loucká: Řeky si pojmenovali nejdřív Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. oktobar 2008), 21. 5. 2007, Science World, vydává IDG Czech a. s.
  4. ^ Mahoney, William (2001). The History of the Czech Republic and Slovakia. ABC-CLIO. str. 3. ISBN 0313363064. 
  5. ^ „Pevnost Josefov” (na jeziku: češki). Město Jaroměř. Pristupljeno 2021-10-01. 
  6. ^ „Monuments in Town” (na jeziku: češki). Město Jaroměř. Pristupljeno 2021-10-01. 
  7. ^ „Charakteristiky toků a povodí ČR - Úpa” (na jeziku: češki). VÚV TGM. Pristupljeno 2018-05-08. 
  8. ^ „Charakteristiky toků a povodí ČR - Metuje” (na jeziku: češki). VÚV TGM. Pristupljeno 2018-05-08. 
  9. ^ Ellmers, Detlev (1991). Brachmann, Hansjürgen, ur. „Die Rolle der Binnenschiffahrt für die Entwicklung der mittelalterlichen Städte” [The role of inland shipping in the development of mediaeval cities]. Monum. Ger. Hist. Frühgeschichte der europäischen Stadt. Berlin: Akademie Verlag. 4 (425): 137—147. 
  10. ^ The commission was staffed with two representatives of Czechoslovakia and one representative of Anhalt, Belgium, France, Hamburg, Italy, Prussia, Saxony, and the United Kingdom each, with Czecholosvakia and the German states being those, whose territory was crossed by the Elbe and thus competent for maintaining navigation installations. Cf. Der Große Brockhaus: Handbuch des Wissens in zwanzig Bänden: 21 vols., completely revised ed., Leipzig: F. A. Brockhaus, 151928–1935, vol. 5 (1930): Fünfter Band Doc–Ez, article: 'Elbe', pp. 400seqq., here p. 402. No ISBN.
  11. ^ Text in League of Nations Treaty Series, vol. 26, 220–247.
  12. ^ NoorderSoft Waterways Database

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi