Leda, (grč. Λέδα; lat. Leda) je u grčkoj mitologiji bila kćerka etolskog kralja Testija, sina boga rata Aresa i žena Tindareja.[1][2]Majka Helene, Kastora i Polideuka

Mitologija uredi

Kralj Tindarej je upoznao Ledu dok je bio u poseti kod njenog oca Tastija, koji mu je ponudio gostoprimstvo nakon što ga je kralj Hipokont prognao iz Sparte. Leda se Tindareju dopala na prvi pogled jer je bila božanski lepa, a kako se i Ledi dopao kralj Tindarej oni su brzo sklopili brak.[1]

Kada je Herakle u dvoboju ubio kralja Sparte Hipokronta, stekli su se uslovi da se Tindarej vrati u Spartu. U Sparti, u obližnjem Amiklu, Leda je rodila četvoro dece:

 
Leda i labud
Pol Sezan

Postoje nekoliko verzija o Ledi i njenoj deci, ali bez obzira na verzije, njena deca su postala značajne ličnosti u grčkoj mitologiji.

Kada nije mogao da je osvoji, a Zevs se zaljubio u Ledu, on se preobratio u labuda i bacio joj se u naručje da bi se zaštitio od orla koji ga je proganjao - orao je bila boginja Hera koja je proganjala Zevsa.

Zevs je obljubio Ledu u snu, a kasnije, iste te noći Leda je vodila ljubav i sa svojim mužem Tindarejom. Tako su nastala dva jaja iz kojih su se izlegli Helena, Klitemnestra i Kastor i Polideuk.

Ledina deca, u zavisnosti ko im je bio otac, su bila smrtna i besmrtna. Po nekim su pričama Kastor i Polideuk besmrtni kao bogovi, po drugima - Homerova Ilijada - smrtnici. Većina se izvora ipak slaže da su Helena i Polideuk bili besmrtni, a Klitemnestra i Kastor smrtni.

Odraz u umetnosti uredi

Kako je Ledina lepota privukla Zevsa, tako je privlačila i umetnike. Poznate su mnoge slike sa vaza i reljefi na njima.

  • skulptura „Leda sa labudom“ je rimska kopija po Timoteu (4. vek p. n. e.) danas u Kapitolskom muzeju u Rimu
  • reljef „Leda sa Zeusom promenjenim u labuda“ na Kritu u Iraklijskom muzeju
  • od novovekovnih dela to je slika „Leda sa četiri deteta u prirodi“ od Jakopa da Pontorma (1540. godine u Firenci)
  • slika od Koređa[2] „Leda sa labudom“ (oko 1525. godine) na tvrđavi u Pragu a kasnije u Nemačkoj

Reference uredi

  1. ^ a b Bohové a hrdinové antických bájí, Vojtěch Zamarovský, Mladá fronta Praha 1965.
  2. ^ a b Priručni slovnik naučni ČS Akademia vied, Praha 1966.

Literatura uredi

  • Bohové a hrdinové antických bájí, Vojtěch Zamarovský, Mladá fronta Praha 1965
  • Priručni slovnik naučni ČS Akademia vied, Praha 1966

Spoljašnje veze uredi