Lentikularna galaksija

Lentikularna ili sočivasta galaksija je galaksija koja predstavlja prelazni tip između eliptičnih i spiralnih galaksija u Hablovoj klasifikacionoj šemi.[1] Lentikularne galaksije su galaksije koje imaju disk (kao spiralne) koje su potrošile ili izgubile svoju međuzvezdanu materiju (što je odlika eliptičnih galaksija). Zbog svojih slabo ocrtanih spiralnih grana, često je teško razlikovati lentikularne galaksije od eliptičnih, ako se posmatraju spreda, odnosno ako nam je okrenuta njihova prednja strana (naličje).[2] Međutim, one mogu da zadrže značajno prisustvo prašine u svojim diskovima. Kao rezultat, one se sastoje uglavnom od zvezda koje stare (poput eliptičnih galaksija). Uprkos morfološkim razlikama, lentikularne i eliptične galaksije dele zajednička svojstva kao što su spektralne karakteristike i odnosi skaliranja. Obe se mogu smatrati galaksijama ranog tipa koje se pasivno razvijaju, barem u lokalnom delu svemira. Povezivanje galaksija E sa galaksijama S0 daje galaksije ES sa diskovima srednje veličine.[3]

Galaksija Vreteno (NGC 5866), lentikularna galaksija u sazvežđu Zmaj. Ova slika pokazuje da lentikularne galaksije mogu zadržati znatnu količinu prašine u svom disku. Gasa ima malo ili je posve odsutan, i stoga se smatra da su deficitarne u međuzvezdanoj materiji.
Lentikularna galaksija NGC 5010
U Hablovom nizu lentikularne galaksije se klasifikuju kao S0, SB0, E8
De Vokulerova klasifikacija dodaje tipove SA0, SAB0

Morfologija i struktura uredi

Klasifikacija uredi

 
NGC 1387 ima veliki nuklearni prsten. Ova galaksija je član klastera Fornaks.
 
Procenat galaksija sa određenim odnosom osovina (mala/velika) za uzorak lentikularnih i spiralnih galaksija. Umetak je vizuelna reprezentacija profila bilo koje u specificiranom odnosu male (b) prema glavnoj (a) osi.[4]

Lentikularne galaksije su jedinstvene po tome što imaju vidljivu komponentu diska, kao i istaknutu komponentu ispupčenja. One imaju mnogo veći odnos ispupčenja i diska od tipičnih spirala i nemaju kanonsku strukturu spiralnog kraka kao galaksije kasnog tipa,[note 1] a ipak mogu da imaju centralnu traku.[4] Ova dominacija ispupčenja se može videti u distribuciji ose (tj. u odnosu između posmatrane male i velike ose galaksije diska) uzorka lentikularne galaksije. Raspodela za lentikularne galaksije postojano raste u opsegu od 0,25 do 0,85, dok je distribucija za spirale u suštini ravna u tom istom opsegu.[5] Veći aksijalni odnosi se mogu objasniti posmatranjem galaksija sa lica diska ili uzorkom sferoidnih (u kojima dominiraju izbočine) galaksija. Ako se gledaju dve galaksije diska sa ivice, jednu sa ispupčenjem i jednu bez ispupčenja, galaksija sa istaknutim ispupčenjem će imati veći aksijalni odnos ivice na odnosu na galaksiju bez ispupčenja na osnovu definicije aksijalnog odnosa. Tako će uzorak galaksija diska sa istaknutim sferoidnim komponentama imati više galaksija pri većim aksijalnim odnosima. Činjenica da distribucija lentikularnih galaksija raste sa povećanjem uočenog aksijalnog odnosa implicira da lentikularne galaksije dominiraju centralnom komponentom ispupčenja.[4]

Lentikularne galaksije se često smatraju slabo shvaćenim prelaznim stanjem između spiralnih i eliptičnih galaksija, što rezultira njihovim srednjim položajem u Hablovoj sekvenci. Ovo je rezultat toga što lentikulari imaju istaknute komponente diska i izbočine. Ova komponenta diska je obično bez osobina, što onemogućava sistem klasifikacije sličan spiralnim galaksijama. Pošto je komponenta ispupčenja obično sferna, klasifikacije eliptičnih galaksija takođe nisu pogodne. Lentikularne galaksije su stoga podeljene u podklase na osnovu količine prisutne prašine ili istaknutosti centralne prečke. Klase lentikularnih galaksija bez prečke su S01, S02, i S03 gde brojevi u indeksu označavaju količinu apsorpcije prašine u komponenti diska; odgovarajuće klase za sočiva sa centralnom šipkom su S01, S02, i S03.[4]

Seršikova dekompozicija uredi

Profili površinskog sjaja lentikularnih galaksija su dobro opisani zbirom Seršikovog modela za sferoidnu komponentu plus modela eksponencijalnog opadanja (Seršikov indeks n ≈ 1) za disk, a često i treće komponente za traku.[6] Ponekad se primećuje skraćivanje u profilima površinskog osvetljenja lentikularnih galaksija na ~ 4 dužine skale diska.[7] Ove karakteristike su u skladu sa opštom strukturom spiralnih galaksija. Međutim, izbočena komponenta sočiva je bliže povezana sa eliptičnim galaksijama u smislu morfološke klasifikacije. Ovaj sferoidni region, koji dominira unutrašnjom strukturom lentikularnih galaksija, ima strmiji profil površinske svetlosti (Seršikov indeks se obično kreće od n = 1 do 4)[8][9] od komponente diska. Uzorci lentikularnih galaksija razlikuju se od populacije eliptičnih galaksija bez diska (isključujući male nuklearne diskove) kroz analizu profila njihove površinske svetlosti[10]

Pruge uredi

Kao i spiralne galaksije, lentikularne galaksije mogu imati centralnu strukturu pruga. Dok sistem klasifikacije normalnih lentikulara zavisi od sadržaja prašine, lentikularne galaksije prugama se klasifikuju prema istaknutosti centralne pruge. Galaksije SB01 imaju najmanje definisanu strukturu šipki i klasifikovane su samo kao one sa blago pojačanim sjajem površine duž suprotnih strana centralnog ispupčenja. Istaknutost trake se povećava sa brojem indeksa, tako da galaksije SB03, poput NGC 1460, imaju veoma dobro definisane pruge koje se mogu protezati kroz prelazni region između izbočine i diska.[4] NGC 1460 je zapravo galaksija sa jednom od najvećih šipki koje se mogu videti među lentikularnim galaksijama. Nažalost, svojstva šipki u lentikularnim galaksijama nisu detaljno istražena. Razumevanje ovih svojstava, kao i razumevanje mehanizma formiranja šipki, pomoglo bi da se razjasni istorija formiranja ili evolucije lentikularnih galaksija.[7]

SB01 (NGC 2787)
SB02 (NGC 1533)
SB03 (NGC 1460)
Prukgaste lentikularne galaksije sa prečkama po klasifikaciji.

Izbočine u obliku kutije uredi

NGC 1375 i NGC 1175 su primeri lentikularnih galaksija koje imaju takozvana ispupčenja u obliku kutije. Klasifikovane su kao SB0 pec. Ispupčenja u obliku kutije se vide u rubnim galaksijama, uglavnom spiralnim, ali retko lentikularnim.

Sadržaj uredi

Sastav lentikularnih galaksija je u mnogim aspektima sličan eliptičnim. Na primer, obe se sastoje od pretežno starijih, dakle crvenijih zvezda. Smatra se da su sve njihove zvezde starije od oko milijardu godina, u skladu sa njihovim otklonom od Tuli-Fišerove relacije. Pored ovih opštih zvezdanih atributa, globularna jata se češće nalaze u lentikularnim galaksijama nego u spiralnim galaksijama slične mase i sjaja. Takođe imaju malo ili nimalo molekularnog gasa (otuda nedostatak formiranja zvezda) i nemaju značajnu emisiju vodonika α ili na 21 cm. Konačno, za razliku od eliptičkih, one i dalje mogu imati značajnu prašinu.[4]

Vidi još uredi

Napomene uredi

  1. ^ Galaxies to the left side of the Hubble classification scheme are sometimes referred to as "early-type", while those to the right are "late-type".

Reference uredi

  1. ^ R. J. Buta; H. G. Corwin, Jr.; S. C. Odewahn (2007s). The de Vaucouleurs Atlas of Galaxies. Cambridge: Cambridge University. ISBN 978-0521820486. 
  2. ^ DeGraaff, Regina Barber; Blakeslee, John P.; Meurer, Gerhardt R.; Putman, Mary E. (decembar 2007). „A Galaxy in Transition: Structure, Globular Clusters, and Distance of the Star-Forming S0 Galaxy NGC 1533 in Dorado”. The Astrophysical Journal. 671 (2): 1624—1639. Bibcode:2007ApJ...671.1624D. S2CID 14312626. arXiv:0710.0893 . doi:10.1086/523640. 
  3. ^ Liller, M.H. (1966), The Distribution of Intensity in Elliptical Galaxies of the Virgo Cluster. II
  4. ^ a b v g d đ Binney & Merrifield (1998). Galactic Astronomy. ISBN 0-691-02565-7. 
  5. ^ Lambas, D.G.; S.J.Maddox and J. Loveday (1992). „On the true shapes of galaxies”. MNRAS. 258 (2): 404—414. Bibcode:1992MNRAS.258..404L. doi:10.1093/mnras/258.2.404 . 
  6. ^ Laurikainen, Eija; Salo, Heikki; Buta, Ronald (2005), Multicomponent decompositions for a sample of S0 galaxies
  7. ^ a b Blanton, Michael; John Moustakas (2009). „Physical Properties and Environments of Nearby Galaxies”. Annual Review of Astronomy and Astrophysics. 47 (1): 159—210. Bibcode:2009ARA&A..47..159B. S2CID 16543920. arXiv:0908.3017 . doi:10.1146/annurev-astro-082708-101734. 
  8. ^ Andredakis, Y. C.; Peletier, R. F.; Balcells, M. (2016), The Shape of the Luminosity Profiles of Bulges of Spiral Galaxies
  9. ^ Alister W. Graham and Clare C. Worley(2016), Inclination- and dust-corrected galaxy parameters: bulge-to-disc ratios and size-luminosity relations
  10. ^ Guilia A.D. Savorgnan and Alister W. Graham (2016), Supermassive Black Holes and Their Host Spheroids. I. Disassembling Galaxies

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi