Lepenski Vir

једно од највећих и најзначајнијих мезолитских и неолитских археолошких налазишта

Lepenski Vir je jedno od najvećih i najznačajnijih mezolitskih i neolitskih arheoloških nalazišta. Smešteno je na desnoj obali Dunava u Đerdapskoj klisuri, u Srbiji, u centralnom delu Balkanskog poluostrva. Ovaj lokalitet, koji je ime dobio po dunavskom viru, bio je sedište jedne od najvažnijih i najsloženijih kultura praistorije, kulture Lepenskog Vira. Između 1965. i 1970. otkriveno je ribarsko lovačko naselje sa začecima kultivacije i domestifikacije. Tokom iskopavanja otkriveno je sedam sukcesivnih naselja i 136 objekata (kako stambenih, tako i sakralnih) izgrađenih u ranom mezolitu, u periodu od oko 9500. do 7200. godine pre naše ere (Proto Lepenski vir 1 i 2), a zatim u ranom i srednjem neolitu, od oko 6250. do 5500. godine pre naše ere (Lepenski Vir I-III).[1] Glavni rukovodilac istraživanja ovog lokaliteta je bio profesor dr Dragoslav Srejović, arheolog, akademik i profesor Univerziteta u Beogradu.

Lepenski Vir
Arheološka nalazište ispod staklenog krova
Lepenski Vir na karti Srbije
Lepenski Vir
Prikaz na mapi Srbije
Mesto Srbija
Koordinate44° 33′ 40″ S; 22° 01′ 27″ I / 44.561111° S; 22.024167° I / 44.561111; 22.024167
Istorija
Periodmezolit i neolit

Istorijat arheoloških iskopavanja lokaliteta Lepenski Vir uredi

Faze „Lepenskog Vira“ uredi

  • Proto-Lepenski Vir
  • Lepenski Vir I (a-e)
  • Lepenski Vir II
  • Lepenski Vir III (a, b)

U svojoj najstarijoj fazi ova kultura ima epipaleolitski karakter. Proto Lepenski Vir pripada ranom mezolitu, Lepenski Vir I i II - poznom mezolitu, a Lepenski Vir IIIa - starijem neolitu. Prve tri faze predstavljaju lovačko-sakupljačke zajednice, dok je u četvrtoj fazi zastupljen period prvih zemljoradnika i stočara (od 5300. do 4500. p. n. e.).

Neolitska revolucija uredi

Oko 5300. p. n. e. stanovnici Lepenskog Vira doživeli su tzv. neolitsku revoluciju. Ovo je period koji obeležava početak boreala, kada nivo vode opada, reke ustaljuju tokove, stvara se „crnica“, a tople šume se rasprostiru do srednje Evrope. Stanovnici Lepenskog Vira u ovom periodu pripitomljavaju prve životinje i počinju da se bave zemljoradnjom. Ova najmlađa faza na Lepenskom Viru pripada kulturi Starčeva.

Život na Lepenskom Viru zamro je oko 4500. p. n. e., kada su stanovnici krenuli u potragu za većim obradivim površinama.

Rekonstrukcija lokaliteta uredi

 
Izgled zaštitne konstrukcije iznad arheološkog lokaliteta

Autor projekta zaštite i revitalizacije lokaliteta Lepenski Vir je arhitekta Marija Jovin dok zaštitna konstrukcija i uređenje zaštićenog prostora je urađena prema projektu arhitekte Siniše Temerinskog.[4] Celokupan projekat obuhvata uređenje 55 hektara zaštićenog prostora. Predviđena je izgradnja Vizitorskog centra za posetioce, etno naselja, istraživačke stanice, pristaništa na Dunavu i saobraćajnice kojom će turistima obezbediti prilaz do lokaliteta.[4] Do decembra 2010. godine, podignuta je velika zaštitna mrežasta konstrukcija iznad lokaliteta čime je samo nalazište trajno zaštićeno a prethodno su uklonjene drvene grede i salonit ploče koje su oko 40 godina predstavljale privremenu i jeftinu zaštitu ovog vrednog arheološkog nalazišta.[4] Nova zaštitna konstrukcija je izgrađena sredstvima oko 350 miliona dinara koja su obezbeđena iz Nacionalnog investicionog plana Vlade Srbije.[4] Novom zaštitnom konstrukcijom otvoren je pogled na stenu Treskavac na levoj obali Dunava (Rumunija), prema kojoj je i celo naselje bilo orijentisano jer je imala kultni značaj za stanovnike naselja. Sama konstrukcija je izgrađena na način da prati padinu ka Dunavu. Nakon ovoga predviđeno je da se ukloni lesna prašina sa naselja da bi se došlo da sloja crvene kamene drobine podova kuća kako bi se pristupilo konzervaciji staništa.

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

  • Dragoslav Srejović, Lepenski Vir, Beograd 1969.
  • Srejović, Dragoslav (1981). „Kulture starijeg i srednjeg kamenog doba”. Istorija srpskog naroda. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 3—14. 
  • Dragoslav Srejović, Ljubinka Babović, Umetnost Lepenskog Vira, Beograd 1983.
  • Ivana Radovanović, „Vlasac i Lepenski Vir u svetlu najnovijih istraživanja“, Rad Dragoslava Srejovića na istraživanju praistorije centralnog Balkana, Kragujevac, 27-29. novembar 1997, Kragujevac 1998, 33-38.
  • Ivana Radovanović, „Houses and burials at Lepenski Vir“, European Journal of Archaeology 3/3, 2000, 330-349.
  • Dušan Borić, „The Lepenski Vir conundrum: reinterpretation of the Mesolithic and Neolithic sequences in the Danube Gorges“. Antiquity 76, 2002, 1026-39.
  • Dušan Borić, „Deep Time Metaphor: Mnemonic and apotropaic practices at Lepenski Vir“, Journal of Social Archaeology 3 (1), 2003, 46-74.
  • Dušan Borić, Sofija Stefanović, „Birth and death: Infant burials from Vlasac and Lepenski Vir“. Antiquity 78, 2004, 526-547.
  • Dušan Borić, Body Metamorphosis and Animality: Volatile Bodies and Boulder Artworks from Lepenski Vir, Cambridge Archaeological Journal 15 (1), 2005, 35-69.
  • Dragana Antonović, Stone Tools from Lepenski Vir, Belgrade, 2006.
  • Ljubinka Babović, Položaj i funkcija svetilišta na Lepenskom Viru, Beograd, 2006.
  • Paun Es Durlić, „Vlasac - vaskrs potopljenog arheološkog lokaliteta“ Razvitak, godina XLIV, broj 217-218, Zaječar, 2004. god. str. 4-10.

Spoljašnje veze uredi