Letnjikovac Mavrokordato

Letnjikovac Mavrokordato poznat i kao „Jovanovićev salaš”, podigao je dvadesetih godina 20. veka ruski knez Georgije Dimitrijevič Mavrokordato. Krajem dvadesetog veka, usled nemara i neodržavanja, dvorac je potpuno srušen.[1]

Letnjikovac Mavrokordato
Opšte informacije
MestoKikinda
OpštinaKikinda
Država Srbija
Vreme nastankapočetak 20. veka

Georgije je po završetku studija na Petrovgradskom univerzitetu bio postavljen za sekretara carskog generalnog konzulata u Budimpešti. U to vreme oženio se sa Katarinom Jovanović, kćerkom senatora Stevana Jovanovića iz Hajdučice i unukom Lazara Dunđerskog.

Dvorac je bio podignut kneževom imanju „Duboko”, koji se svojom lepotom merio sa najlepšim dvorcima iz tog doba. Imanje se nalazilo na teritorije Velike Kikinde, koje još danas postoji, sa desne strane puta prema Banatskoj Topoli. Knez i kneginja su živeli u njemu posle Oktobarske revolucije i borave u njemu, pomažući ruskoj emigraciji.

Izgled uredi

Dvorac je bio sagrađen u neoklasicističkom stilu i po izgledu je podsećao najviše na dvorac Dunđerskih u Čelarevu. Imao je elemente baroka i predstavljao fantastični sklop stilova. Letnjikovac je imao ulaz sa jonskim stubovima. Iznad arhitrava-glavne grede je tampon-trouglasti prostor ukrašen reljefom, kao karakteristika grčkih hramova. Na njemu se nalazio lični grb kneza. Na vrhu centralnog dela nalazila se kupola, arhitektonski element baroka, koji se može videti i na dvorcu Mavrokordato u Odesi. Delovi dvorca koji su se nalazili levo i desno od centralnog, imali su krov sa terasom po kojoj se moglo šetati. Fasada je imala ornamente koji su urađeni po uzoru na dom Mavrokordato u Odesi u kome je knez živeo. Unutrašnjost centralne odaje činio je pod od belih i crnih pločica u obliku šaha. Građani toga doba se sećaju ruske zastave koja se prostirala od poda do plafona i portreta Ruskog Cara iste veličine.

Letnjikovac je imao struju, vodovod, kanalizaciju i centralno grejanje sa toplom vodom. Bio je okružen vrtom sa mnogim egzotičnim biljnim vrstama. U kupoli, na centralnom delu se nalazio teleskop, a u letnjikovcu moderni aparati koje su mnogi tada prvi put videli.

Ispred ulaza u letnjikovac nalazio se veliki ružičnjak, a iza njega pravougaoni bazen. Oko ulaza bilo je posađeno ukrasno žbunje i četinari. Postojala je sličnost uređenja ulaza između dvorca „Bezeredi” u Čelarevu i letnjikovca Mavrokordato. Dvorac u Čelarevu bio je u vlasništvu Katarininog dede, Lazara Dunđerskog, a u njemu je često obitavala svima poznata Lenka Dunđerski. Vrt se nalazio sa prednje strane i bio je uređen drvoredima sa širokim razmakom sadnje. Staze za komunikaciju bile su oivičine živom ogradom. U vrtu su se mogle naći za to vreme mnogobrojne autohtone kao i egzotične biljne vrste.

Nakon kneževe smrti, 1939. godine, u toku i za vreme Drugog svetskog rata, imanje, vrt i letnjikovac su oduzeti i agrarnom reformom pripali poljoprivrednom preduezeću „Galad”. Do 1970. godine u letnjikovcu je bila upravna zgrada, pa je on delimično i održavan. Nakon što je upravna zgrada iseljena, dvorac su počeli da ruše građani i koriste njegovu građu za svoje potrebe. Devedesetih godina dvadesetog veka bio je prisutan centralni deo dvorca. Danas postoje samo četiri stuba, zabat i deo temelja, koji su potpuno zarasli u korov. Nekadašnji park izuzetne lepote sada je gusta i neprohodna šuma.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ „Letnjikovac Mavrokordato ( „Jovanovićev salaš“)”. Turistički vodič. Pristupljeno 10. 1. 2020. 

Spoljašnje veze uredi