Livada (grč. λιβάδι) tip je ekosistema na kome dominira travna vegetacija. Najčešće biljke livada su trave (porodica Poaceae), mahunarke (Fabaceae), oštrice (Cyperaceae) i glavočike (Asteraceae). Livadska vegetacija je mezofilna, čini prirodan prelaz između kserofitnih (sušnih, stepskih) travnih zajednica i higrofitnih (vlažnih livada i močvara). Po pravilu, livade su azonalni tip vegetacije, jer se mogu razviti u različitim vegetacijskim zonama. Izuzetak su subalpijske i alpijske livade, koje se kao zonalna vegetacija razvijaju iznad gornje šumske granice.[1]

livada u cvetu

Vrste livada prema poreklu uredi

 
alpijske livade na Tatrama

Prema poreklu, livade mogu biti primarne (prirodne) i sekudarne (veštačke). Primarne livade se razvijaju u oblastima gde se drvenasta vegetacija ne može održati usled nepovoljnih klimatskih ili drugih ekolokih faktora. Iznad gornje šumske granice klima je preoštra za razviće žbunaste i šumske vegetacije, pa se razvija zona subalpijskih i alpijskih (planinskih) livada. U zonama tundre, stepe ili pustinja livade se razvijaju blizu reka, u rečnim dolinama, gde je vlažnost zemljišta odgovarajuća. Plavne livade se takođe razvijaju u rečnim dolinama (najčešće dolinama nizijskih reka, blizu ušća i delti) i jedan deo sezone su podložne plavljenju. Primarne livade postoje i na zaslanjenim zemljištima, poput polupustinja i morskih obala.

Sekundarne livade su nastale dejstvom čoveka, najčešće u zoni šumske vegetacije, gde su se razvile nakon krčenja šuma. Čovek održava livadske ekosisteme redovnom kosidbom, čime se sprečava rast drvenastih biljaka i obnova šumskog ekosistema. Jedan deo biljaka na ovim livadama čini autohtona zeljasta vegetacija, a veći deo čovek seje (poput lucerke i deteline). Sekundarne livade su privremenog karaktera – kada prestane njihova eksploatacija, zonalna vegetacija se obnavlja.

Vrste livada prema položaju i sastavu vegetacije uredi

 
dolinska livada

Kako se livadski ekosistemi mogu javiti u velikom rasponu klimatskih i pedoloških faktora, njihova vegetacija je veoma raznovrsna, sa velikim brojem zastupljenih vegetacijskih asocijacija. Kao tri najosnovnija tipa (sekundarnih) livada mogu se izdvojiti dolinske, brdske i močvarne livade.

Dolinske livade su većinom sekundarnog porekla, nalaze se u blizini reka, na vlažnom i plodnom aluvijalnom zemljištu. Vegetacija dolinskih livada je bujna, izgrađena od visokih mezofitnih zeljastih biljaka. Primarna produkcija u ekosistemima dolinskih livada je veoma visoka i stoga se kosidba vrši i nekoliko puta tokom godine. Najčešće biljke dolinskih livada u Evropi su livadarke (Poa pratensis, Poa trivialis), ježevica (Dactylis glomerata), pirevina (Agropyrum repens), deteline (Trifolium repens, Trifolium pratense), zvezdan (Lotus corniculatus), livadska žalfija (Salvia pratensis).

Brdske livade nastaju na račun iskrčenih šuma na padinama brda i planina, gde nema plavljenja reka. Vegetacija ovih livada veoma je bliska stepskoj. Česte vrste biljaka na brdkim livadama su klasača (Bromus erectus), srednja bokvica (Plantago media), brdske deteline (Trifolium montanum, Trifolium alpestre), čistac (Stachys recta) i dubačac (Teucrium montanum).

Močvarne livade nastaju posle krčenja šuma na zemljištima sa visokim nivoom podzemnih voda ili zemljištima koja su izložena dugotrajnim poplavama. Vegetaciju močvarnih livada uglavnom izgrađuju trave, mahunarke, oštrice i site. Često zastupljene vrste biljaka su barska livadarka (Poa palustris), bela rosulja (Agrostis alba), visoki bus (Deschampsia caespitosa), oštrice (Carex vulpina, Carex gracilis) i ljutići (Ranunculus flammula, Ranunculus repens).

Značaj livada uredi

 
pokošena livada

Značaj primarnih livada najviše leži u njihovom biodiverzitetu, a služe i za ishranu životinja iz susednih, manje produktivnih ekosistema. Pojedine vegetacijske asocijacije livada su u režimu zaštite (npr. EU programom Natura 2000).

Sekundarne livade su u prvom redu ekonomski značajne za čoveka, pošto seno sa livada predstavlja primarni izvor hrane u stočarstvu.[2][3][4]

Ljudska intervencija uredi

Veštački ili kulturno formirane livade nastaju i neprestano zahtevaju ljudsku intervenciju radi opstanka i rasta. Na mnogim mestima, prirodne, netaknute populacije slobodno-lutajućih velikih životinja koje pasu su izumrle ili imaju veoma ograničene veličine populacije zbog ljudskih aktivnosti. Time se umanjuje ili uklanja njihov prirodni uticaj na ekologiju okoline i to dovodi do toga da se livade stvaraju ili održavaju samo ljudskom intervencijom.[5] Postojeće livade potencijalno mogu postepeno da oronu, ako se ne održavaju u skladu sa poljoprivrednom praksom. Isto tako ponovno uvođenje životinja koje koriste livade za ispašu može da utiče na ponovni razvoj livada kao prirodnih staništa.[6][7] Čovečanstvo je milenijumima uticalo na ekologiju i pejzaž u mnogim delovima sveta, tako da ponekad može da bude teško da se razazna šta je prirodno, a šta poljoprivredna kultura.[8] Livade su jedan od primera.

Sa umanjenom zastupljenošću ekstenzivnog tipa poljoprivrede poput ispaše u pojedinim delovima sveta, livade su postale ugroženi habitat. Neki naučni projekti stoga eksperimentišu sa ponovnim uvođenjem životinja koje prirodno koriste livade za ispašu.[5] Ovim su obuhvaćeni jeleni, vapiti, koze, divlji konji, itd. u zavisnosti od lokacije. Jedan egzotičniji primer sa širim opsegom, je evropski Tauros program.

Neke ekološke organizacije preporučuju da se konvertuju travnjaci u livade obustavljanjem ili smanjivanjem košenja. Oni tvrde da livade mogu bolje očuvati biodiverzitet, vodu, i smanjiti upotrebu đubriva.[9] Na primer, godine 2018. ekološke organizacije uz podršku Odeljenja za životnu sredinu i ishranu Engleske, usled zabrinutosti zbog opadanja broja pčela širom sveta, izdale su 2018. set preporuka za očuvanje pčela. Njihove preporuke obuhvataju: 1) uzgajanje cveća, žbunja i drveća, 2) puštanje vrta da podivlja, 3) ređe košenje trave, 4) nediranje gnezda i mesta hibernacije insekata, i 5) pažljivo razmatranje pesticida.[10]

Uticaj turizma uredi

Primećeno je da uticaj ljudske aktivnosti povećava degradaciju livadskog zemljišta. Ovo je doprinelo klizištima u Šolasu. Na primer, zbog skijaških aktivnosti i urbanizacije, primećeno je da su livade grada Zakopane, Poljska, imale izmenjen sastav zemljišta. Organski materijal tla je izbledeo i bio je poremećen usled hemikalija iz otopljene vode iz veštačkog snega i skijaške mašine.[11]

Livade i klimatske promene uredi

Ekološke posledice uredi

Klimatske promene utiču na temperaturne obrasce padavina širom sveta. Efekti su regionalno veoma različiti, ali generalno, temperature imaju tendenciju porasta, snežni pokrivači imaju tendenciju da se tope ranije i mnoga mesta imaju tendenciju da postanu suva. Mnoge vrste reaguju na ove promene laganim pomeranjem svog staništa prema gore.[12] Povećana nadmorska visina smanjuje srednje temperature i tako omogućava vrstama da u velikoj meri zadrže svoje prvobitno stanište. Još jedan uobičajeni odgovor na promenjene uslove životne sredine su fenološke adaptacije. To uključuje promene u vremenu klijanja ili cvetanja. Drugi primeri uključuju, na primer, promenu obrazaca migracije ptica. Na ove adaptacije prvenstveno utiču tri pokretača:

  • Povećana temperatura
  • Promena obrazaca padavina
  • Smanjen snežni pokrivač i ranije otapanje

Na livadama, kako je voda postaje sve oskudnija, to znači i manje vlage za biljke.[13] Cvetajuće biljke se takođe ne razvijaju i stoga ne daju mnogo hrane zavisnim stvorenjima. Ovakve promene u biljkama mogu da utiču na populaciju bivola, kao i na brojna druga stvorenja, uključujući insekte.

Efekti viših temperatura uredi

Kao odgovor na temperaturne promene, cvetne biljke mogu reagovati bilo kroz prostorne ili vremenske promene. Prostorni pomaci se odnose na migraciju ka hladnijim oblastima, često na većim nadmorskim visinama.[14] Vremenski pomak znači da biljka može da promeni svoju fenologiju da bi cvetala u drugo doba godine. Kretanjem ka ranom proleću ili kasnoj jeseni mogu da povrate pređašnje temperaturne uslove. Ove adaptacije su doduše ograničene. Prostorna pomeranja mogu biti teška ako su područja već naseljena drugim vrstama, ili kada se biljka oslanja na specifičnu hidrologiju ili tip zemljišta.[15] Drugi autori su pokazali da više temperature mogu povećati ukupnu biomasu, ali izgleda da temperaturni šokovi i nestabilnost imaju negativan uticaj na biodiverzitet.[16] Smatra se da je ovo čak slučaj i sa višegodišnjim vrstama, za koje se ranije smatralo da imaju efekat puferovanja na ekstremne vremenske prilike.[16]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Eriksson, Ove (2020). „Origin and Development of Managed Meadows in Sweden: A Review”. Rural Landscapes: Society, Environment, History. 7 (1). ISSN 2002-0104. doi:10.16993/rl.51 . 
  2. ^ Meadow The New International Encyclopedia, 1905. Retrieved June 18, 2013.
  3. ^ Pasture The New International Encyclopedia, 1905. Retrieved July 5, 2013.
  4. ^ Rackham, Oliver (2013-01-01), Levin, Simon A, ur., „Land-Use Patterns, Historic”, Encyclopedia of Biodiversity (Second Edition) (na jeziku: engleski), Waltham: Academic Press, str. 569—582, ISBN 978-0-12-384720-1, Pristupljeno 2023-05-02 
  5. ^ a b Natural grazing Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. jun 2017) Foundation for Restoring European Ecosystems
  6. ^ Middleton, Beth A.; Holsten, Bettina; Van Diggelen, Rudy (2006). „Biodiversity management of fens and fen meadows by grazing, cutting and burning”. Applied Vegetation Science. 9 (2): 307—316. doi:10.1111/j.1654-109X.2006.tb00680.x. 
  7. ^ „Natural Grazing – Practices in the Rewilding of Cattle and Horses”. Rewilding Europe. 2015. Arhivirano iz originala 22. 12. 2015. g. Pristupljeno 16. 12. 2015. 
  8. ^ TRInet Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. decembar 2013) Report on the state of the natural and semi-natural grasslands in the Central and Eastern European (CEE) countries.
  9. ^ MCLENDON, RUSSELL. „Why flowering meadows are better than lawns”. Mother Nature Network. 2018 NARRATIVE CONTENT GROUP. Pristupljeno 9. 7. 2018. 
  10. ^ „Bees' Needs Week 2018”. Bumblebee Conservation Trust. Bumblebee Conservation Trust. Arhivirano iz originala 09. 07. 2018. g. Pristupljeno 9. 7. 2018. 
  11. ^ Ciarkowska, Krystyna (maj 2018). „Assessment of heavy metal pollution risks and enzyme activity of meadow soils in urban area under tourism load: a case study from Zakopane (Poland)”. Environmental Science and Pollution Research International. 25 (14): 13709—13718. ISSN 1614-7499. PMID 29504077. S2CID 3675141. doi:10.1007/s11356-018-1589-y. 
  12. ^ „Ecosystem Shift: How Global Climate Change is Reshaping the Biosphere”. Science in the News (na jeziku: engleski). 2014-06-30. Pristupljeno 2020-04-26. 
  13. ^ „Climate change impacts 'medium' meadows”. Futurity (na jeziku: engleski). 2010-07-09. Arhivirano iz originala 28. 05. 2023. g. Pristupljeno 2021-06-24. 
  14. ^ Parmesan, Camille; Yohe, Gary (januar 2003). „A globally coherent fingerprint of climate change impacts across natural systems”. Nature. 421 (6918): 37—42. Bibcode:2003Natur.421...37P. ISSN 0028-0836. PMID 12511946. S2CID 1190097. doi:10.1038/nature01286. 
  15. ^ Debinski, Diane M.; Wickham, Hadley; Kindscher, Kelly; Caruthers, Jennet C.; Germino, Matthew (2010). „Montane meadow change during drought varies with background hydrologic regime and plant functional group”. Ecology. 91 (6): 1672—1681. ISSN 0012-9658. PMID 20583709. doi:10.1890/09-0567.1. hdl:1808/16593 . 
  16. ^ a b Alatalo, Juha M.; Jägerbrand, Annika K.; Molau, Ulf (2016-02-18). „Impacts of different climate change regimes and extreme climatic events on an alpine meadow community”. Scientific Reports (na jeziku: engleski). 6 (1): 21720. Bibcode:2016NatSR...621720A. ISSN 2045-2322. PMC 4757884 . PMID 26888225. doi:10.1038/srep21720 . 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi