Lozovik (Velika Plana)

Lozovik je naselje u Srbiji u opštini Velika Plana u Podunavskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 4842 stanovnika.

Lozovik
Crkva brvnara u Lozoviku
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPodunavski
OpštinaVelika Plana
Stanovništvo
 — 2011.Pad 4842
Geografske karakteristike
Koordinate44° 27′ 27″ S; 21° 06′ 07″ I / 44.4575° S; 21.102° I / 44.4575; 21.102
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina78 m
Lozovik na karti Srbije
Lozovik
Lozovik
Lozovik na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11317
Pozivni broj026
Registarska oznakaVP

Ovde se nalaze Crkva brvnara Svetih apostola Petra i Pavla u Lozoviku i Crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Lozoviku (Velika Plana), koja su proglašeni za nepokretna kulturna dobra kao spomenici kulture.

Istorija uredi

Varošica Lozovik se nalazi severno od Velike Plane, a južno od Smedereva, u prostranoj dolini Morave. Lozovik je starije naselje. Za vreme Austrijske Srbije (1718-1739. g.) pominje se kao naseljeno mesto pod imenom Lasofica-Lassoviz. Godine 1732. Lozovik je pripadao smederevskom «dištriktu» (srezu) i imao je crkvu i 28 domova. Po aračkim spiskovima Lozovik je imao 1818. g. 105, a 1822. g. 121 kuću. Godine 1846. Lozovik je imao 251 kuću, a po popisu iz 1921. g. u Lozoviku je bilo 1074 kuća sa 5585 stanovnika.

Prve su kuće bile kod stare škole i tu je osnova selu, odakle se ono širilo prema Moravi i prema Carigradskom drumu. Vele, da je varošica dobila ovo ime po lozi, koja je ovde bilo mnogo u doba naseljavanja.

Najstarija je porodica Terzić. Njihov predak, koji je po zanatu bio terzija, osnovao je ovo naselje. Pričaju da su njihovi preci učestvovali u Kosovskom Boju, i da ih je «knez Lazar prokleo» zbog čega se «slabo pate», te nisu mnogobrojna porodica i ako su najstariji. Stare porodice, čiji su preci došli sa Kosova, su: Tufegdžići, Devići, Šajkovići, Miladinovići, Ćupezanska familija, Rotonjska familija, Mašići, Skokići i Stanimirovići. Ostale su porodice dolazile iz raznih krajeva i neke od njih se su dobajala imena i nadimke po mestima iz koji su došle: Zubaljci, Piroćanci i Homoljci.

Lozovik ima svoju školu od 1835. godine i ona je bila smeštena u privatnoj kući, u sredini sela. Od 1845. g. postojala je škola na mestu «Klenje», koja je 1863. g. izgorela. Do 1871. g. škola je bila smeštena u napuštenoj crkvenoj kući, a te je godine podignuta nova školska zgrada. Druga školska zgrada podignuta je 1907. godine. Današnja crkva podignuta je 1822. godine u blizini stare crkve brvnare pod šindravnim krovom.. (podaci krajem 1921. godine).[1][2] Ovde se nalazi OŠ „Radica Ranković” Lozovik.

Ovde postoji FK Udarnik Lozovik. U Lozoviku se nalazi Železnička stanica Lozovik-Saraorci.

Demografija uredi

U naselju Lozovik živi 4458 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,9 godina (39,7 kod muškaraca i 42,1 kod žena). U naselju ima 1552 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,61.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 6.638
1953. 7.059
1961. 7.065
1971. 6.715
1981. 6.650
1991. 6.295 5.934
2002. 5.607 6.330
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
5.471 97,57%
Romi
  
74 1,31%
Hrvati
  
11 0,19%
Makedonci
  
8 0,14%
Rumuni
  
4 0,07%
Crnogorci
  
2 0,03%
Mađari
  
2 0,03%
Jugosloveni
  
2 0,03%
Česi
  
1 0,01%
Bošnjaci
  
1 0,01%
Albanci
  
1 0,01%
nepoznato
  
23 0,41%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.19 (dr. B. M. Drobnjaković.: Smederevsko Podunavlje i Jasenica)) i iz „Letopisa“ varošice Lozovik
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani i poreklo doseljenika
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Korišćena Literatura uredi

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927. objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Spoljašnje veze uredi