Lunohod 1 (rus. Луноход, Аппарат 8ЕЛ № 203) bio je prvi od dva bespilotna lunarna rovera koje je Sovjetski savez poslao na Mesec kao deo programa Lunohod. Rover je na površinu Meseca dostavljen lenderom misije Luna 17 1970. godine. Lunohod 1 postao je prvi robotski „rover“ na daljinsko upravljanje koji se slobodno kretao po površini nekon nebeskog tela van Zemlje. Bio je operativan na površini Meseca tokom 11 lunarnih dana (oko 10,5 meseci).

Lunohod 1

Maketa rovera Lunohod 1
Maketa rovera Lunohod 1

Operator Sovjetski savez
Tip misije lunarni rover
Datum lansiranja 10. novembar 1970. godine
Kraj misije 14. septembar 1971. godine
Raketa-nosač Proton K/Blok D
Mesto lansiranja LR81, kosmodrom Bajkonur
Masa 756 kg
Izvor napajanja solarni paneli/RTG
Snaga napajanja 180 W
Mesto sletanja More kiše
Datum sletanja 17. novembar 1970. u 03.47 UTC
Međunarodna oznaka 1970-095A
Vebsajt Moscow University Lunokhod 1 page

Opis rovera uredi

Lunohod 1 bio je lunarni rover čije je „telo“ bilo cilindričnog oblika, na kojem se nalazio veliki konveksni poklopac. Rover je bio oslonjen na osam točkova od kojih je svaki imao sopstveni elektromotor za pogon (8 x 8). Dužina rovera bila je 2,3 metra. Bio je opremljen sa konusnom antenom, zatim jednom spiralnom antenom, četiri TV kamere, i namenski konstruisanim uređajima kojim se ispitivalo lunarno tlo (gustina tla i njegove mehaničke karakteristike). Među drugim instrumentima bili su spektrometar X-zraka, teleskop X-zraka, detektori kosmičkih zraka i laserski uređaj. Rover se napajao baterijama koje su se tokom lunarnog dana dopunjavale preko solarnih ćelija kojima je bila popločana unutrašnja površina konveksnog poklopca. Kako bi mogao da radi u vakuumskom okruženju koje vlada na površini Meseca, za sve mehaničke komponente rovera korišćena je posebno sredstvo za podmazivanje na bazi fluora, dok su elektromotori bili zapakovani u kontejnere pod pritiskom.[1] Tokom lunarne noći, poklopac se zatvarao, a jedinica za grejanje koja je radila na plutonijum-210 obezbeđivala je toplotu kako bi se komponente rovera održale na radnoj temperaturi. Lunohod je bio konstruisan da na Mesečevoj površini bude operativan najmanje tri lunarna dana (oko 3 meseca), ali je nastavio uspešno da istražuje punih 11 lunarnih dana.

Lansiranje i ulazak u orbitu uredi

Luna 17 lansirana je 10. novembra 1970. godine u 14.44.01 UTC. Nakon što je dospela u parking orbitu oko Zemlje, poslednji stepen rakete-nosača Proton ponovo je upalio motor i poslao letelicu na trajektoriju ka Mesecu (paljenje se dogodilo u 14.54 UTC). Nakon dva manevra tokom kojih je promenjen kurs, 12. i 14. novembra, Luna 17 je ušla u orbitu oko Meseca 15. novembra 1970. godine u 22.00 UTC.

Sletanje i površinske operacije uredi

 
Fotografija misije LRO koja prikazuje mesto sletanja Lune 17 i trasu kojom se kretao rover Lunohod 1.

Lender Lune 17 spustio se na Mesec u regionu pod nazivom More kiše 17. novembra 1970. godine u 03.47 UTC. Lender je posedovao dve rasklopive rampe po kojima je rover Lunohod 1 mogao da siđe na površinu Meseca. To se i dogodilo nepuna tri sata po sletanju, u 06.28 UTC.

Rover se kretao po površini Meseca tokom lunarnog dana, i usput zastajao da ispita zanimljive stene i kamenje. Povremeno je morao da zastane i napuni baterije preko solarnih ćelija na poklopcu. Vešanje rovera bilo je pogodno za kretanje po regolitu koji je prekrivao površinu (cela površina Meseca prekrivena je slojem materijala koji je najsličniji puderu, odnosno sitnoj prašini), i omogućavalo mu je da prelazi prepreke (kamenje i manje stene) i da istražuje obode manjih kratera. Tokom lunarne noći, rover bi se zaustavio, zatvorio poklopac i svi naučni instrumenti bi prestali sa radom sve dok ne svane novi dan. U ovom periodu temperaturu unutar rovera održavala je jedinica za grejanje pokretna toplotom koja nastaje raspadom plutonijuma.

Kretanje rovera po površini:

  • 17. – 22. novembar 1970. godine: rover je prešao 197 m, na Zemlju poslao 14 fotografija iz blizine Mesečevog tla, kao i 12 panoramskih fotografija tokom ukupno 10 komunikacionih sesija. U ovom periodu je sprovedena i analiza Mesečevog tla.
  • 9. – 22. decembar 1970. godine: rover prešao 1.522 m
  • 8. – 20. januar 1971. godine: rover prešao 1.936 m
  • 8. – 19. februar 1971. godine: rover prešao 1.573 m
  • 9. – 20. mart 1971. godine: rover prešao 2.004 m
  • 8. –20. april 1971. godine: rover prešao 1.029 m
  • 7. –20. maj 1971. godine: rover prešao 197 m
  • 5. – 18. jun 1971. godine: rover prešao 1.559 m
  • 4. – 17. jul 1971. godine: rover prešao 220 m
  • 3. – 16. avgust 1971. godine: rover prešao 215 m
  • 31. avgust – 14. septembar 1971. godine: rover prešao 88 m.

Kraj misije i rezultati uredi

 
Na fotografiji su levo označeni Lunohod 1 i krateri koje je on obišao.

Kontrolori na Zemlji su poslednju komunikacionu sesiju sa Lunohodom 1 imali 14. septembra 1971. godine u 13.05 UTC. Pokušaji da se ponovo uspostavi kontakt sa roverom nastavljeni su, ali bezuspešno, i napokon prekinuti 4. oktobra 1971. godine, na godišnjicu lansiranja prvog veštačkog satelita – Sputnjika-1. Time je i zvanično okončana misija. Tokom 322 dana, koliko je rover bio operativan na površini Meseca, Lunohod 1 je prešao 10.540 metara, i na Zemlju poslao preko 20.000 televizijskih snimaka, kao i 206 panoramskih fotografija u visokoj rezoluciji. Uz to, sproveo je 25 analiza lunarnog tla i na 500 različitih lokacija je ispitao čvrstoću površine Meseca uz pomoć penetrometra.

Trenutna lokacija rovera uredi

Tačna pozicija Lunohoda 1 nije bila poznata još od gubitka signala, jer su pokušaji da se njegova pozicija utvrdi slanjem laserskih pulseva ka regionu u kojem se nalazio bili neuspešni (nije bilo povratnog signala). Tako je bilo sve do 17. marta 2010. godine, kada je Albert Abdrakimov pronašao i lender Lune 17 i Lunohod 1[2] na fotografiji M114185541RC koju je snimila sonda Lunar rekonesans orbiter.[3] U aprilu 2010. godine tim koji radi na instrumentu Apache Point Observatory Lunar Laser-ranging Operation (APOLLO) uspeo je da na osnovu fotografija koje je prikupila sonda LRO dovoljno precizno predvidi gde se rover nalazi i pošalje laserski signal ka toj lokaciji kako bi se tačno izmerila udaljenost. Dana 22. aprila 2010. godine, kao i tokom dana koji su usledili, tim je uspešno izmerio udaljenost nekoliko puta, tako da su u preseku sfera koje su nastale prilikom svih merenja mogli da odrede tačnu lokaciju rovera, uz odstupanje od samo jednog metra.[4][5] Tim instrumenta APOLLO sada koristi reflektore Lunohoda 1 jer oni, na njihovo iznenađenje, vraćaju znatno više svetlosti upućenog laserskog signala nazad ka Zemlji od reflektora koji su postavljeni tokom misija Apolo. U saopšetnju koje je objavila NASA, vođa tima APOLLO Tom Marfi izjavio je: „Pri slanju prvog signala ka Lunohodu 1 vratilo nam se preko 2.000 fotona. Nakon što je 40 godina bio u tišini, izgleda da ovaj rover ipak ima dosta toga da kaže.“[6]

Do novembra 2010. lokacija rovera je još preciznije izmerena, sa potencijalnom greškom od svega 1 cm.[7] Naučnici iz Côte d'Azur opservatorije objavili su u maju 2013. godine da su uspešno ponovili ekperiment koji su sproveli aperički naučnici, a takođe pomoću fotografija koje je prikupila sonda LRO. U oba slučaja laserski pulsevi poslati ka toj lokaciji uspešno su reflektovani nazad ka Zemlji pomoću retroreflektora na Lunohodu 1.[8]

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Synlube Lube-4-Life (Moon applications). synlube.com
  2. ^ Lakdawalla, Emily (17. 3. 2010). „And now for Luna 17 and Lunokhod 1”. Planetary Report. Arhivirano iz originala 18. 03. 2012. g. Pristupljeno 09. 01. 2015. 
  3. ^ „LROC Observation M114185541R”. Arizona State University. 
  4. ^ McDonald, Kim (26. 4. 2010). „UC San Diego Physicists Locate Long Lost Soviet Reflector on Moon”. UCSD. Pristupljeno 27. 4. 2010. 
  5. ^ Klotz, Irene (27. 4. 2010). „Lost and Found: Soviet Lunar Rover”. 
  6. ^ Coulter, Dauna (3. 6. 2010). „Old Moon Rover Beams Surprising Laser Flashes to Earth”. NASA. Arhivirano iz originala 02. 01. 2016. g. Pristupljeno 09. 01. 2015. 
  7. ^ Murphy Jr., T.W.; Adelberger, E.G.; Battat, J.B.R.; Hoyle, C.D.; Johnson, N.H.; McMillan, R.J.; Michelsen, E.L.; Stubbs, C.W.; Swanson, H.E. (2011). „Laser ranging to the lost Lunokhod 1 reflector”. Icarus. 211 (2): 1103. Bibcode:2011Icar..211.1103M. arXiv:1009.5720 . doi:10.1016/j.icarus.2010.11.010. 
  8. ^ Scientists Use Laser to Find Soviet Moon Rover, space-travel.com, May 2, 2013

Spoljašnje veze uredi