Manastir Mažići

објекат и непокретно културно добро у Златиборском управном округу, Србија

Mažići ili Orahovica (Orehovica, Mražić, crkva u Dabru) je srednjovekovni manastir koji se nalazi kod sela Mažići,14 km jugoistočno od Priboja i pripada Eparhiji mileševskoj Srpske pravoslavne crkve.

Mažići (Orahovica)
Pogled na obnovljenu manastirsku crkvu
Opšte informacije
MestoMažići
OpštinaOpština Priboj
Država Srbija
Vrsta spomenikaManastir
Vreme nastanka12. vek
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od velikog značaja
VlasnikRepublika Srbija
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Kraljevo

Manastir Mažići se danas nalazi pod zaštitom Republike Srbije, kao spomenik kulture od velikog značaja,[1] a početkom XXI veka je obnovljena manastirska crkva, dok radovi na obnovi čitavog kompleksa i dalje traju.[2]

Istorija uredi

Nastao je u XII veku, ili tokom vladavine Stefana Nemanje ((1166)1168-1196) ili potiče iz prednemanjićkog doba[a]. Manastirski kompleks je u nekoliko navrata rušen i obnavljan, a trajno je napušten početkom XVIII veka[1]. Ćivot iz 1620. godine, koji je danas u Staroj crkvi u Sarajevu, nalazio se prvobotno u Mažićima.Arheološka istraživanja kompleksa su pokazala njegovu veliku starost kao kultnog mesta, nalazima iz praistorije, a među najznačajnije nalaze spadaju ostaci bolnice iz doba kralja Milutina (1282—1321), u kojoj su pronađeni srednjovekovni hirurški instrumenti.

Sama lokacija manastira predstavlja veoma staro kultno mesto. Tokom arheoloških istraživanja kompleksa, pronađene su praistorijske grobne humke iz bronzanog doba, rimski grobovi, kao i temelji crkve sa nekropolom (iz IX i X veka) oko nje. Na njima je, tokom XII veka podignut manastir Orahovica, koji se prvi put pominje početkom XIII veka, u Studeničkom tipiku i tada je spadao među najznačajnije u državi. Verovatno je stradao tokom provale Kumana, sredinom XIII veka, jer arhiepiskop Danilo II navodi da ga je obnovio kralj Milutin. Novo razaranje, manastir je doživeo 1667. godine, posle čega je iznova obnovljen i u izvorima se pominje 1683. godine i početkom XVIII veka, nakon čega je i trajno opusteo. U periodu od 1999. do 2001. godine obavljena su opsežna arheološka istraživanja, tokom kojih su otkriveni ostaci manastirske crkve Svetog Đorđa, konaka, kuhinje, trpezarije, podruma i bolnice.[3]

Manastirska crkva uredi

Manastirska crkva (iz Milutinovog doba) je jednobrodne pravougaone osnove sa polukružnom apsidom, a dimenzije su joj 15 sa 6 metara, dok joj je kasnije dozidan narteks, kvadratne osnove. Njeni zidovi, pravljeni od pritesanog kamena bez tragova maltera, bili su sačuvani do visine od oko 2 metra, a najverovatnije je imala i kupolu, koja je počivala na 4 jaka pilastra, čiji su ostaci bili očuvani u njenom središtu.

Početkom XXI veka, manastirska crkva je rekonstruisana, prema nacrtima Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, baziranim na njenim ostacima.

Napomene uredi

  1. ^ Manastir se prvi put pominje u Studeničkom tipiku, sa početka XIII veka (1207—1215), za čiji se sadržaj smatra da je napravljen još u XII veku, u doba podizanja manastira Studenice. Pored Mažića, nisu poznati ktitori još dva manastira pomenuta u tipiku (Sveta Bogorodica Gradačka i Sveti Nikola u Dabru).

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b Mažići, ostaci manastira — Spomenici kulture u Srbiji”. SANU. 
    (iz knjige Pejić, Svetlana; Milić, Mileta, ur. (1998). „Mažići, manastir”. Spomeničko nasleđe Srbije: nepokretna kulturna dobra od izuzetnog i od velikog značaja (na jeziku: srpski). Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. str. 459. ISBN 8680879126. 
  2. ^ „Spomenici kulture u Srbiji”. spomenicikulture.mi.sanu.ac.rs. Pristupljeno 2023-02-04. 
  3. ^ Krasić, Vladimir (1885). Opis manastira Orahovice : prilog k istoriji srpske crkve. Novi Sad: Srpska štamparija dra Svetozara Miletića. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi