Manastir Tumane

православни манастир Епархије браничевске

Manastir Tumane je srpski pravoslavni manastir iz 14. veka, koji pripada braničevskoj eparhiji. Nalazi se na devet kilometara udaljenosti od Golupca, u podnožju golubačkih planina, okružen šumom, na levoj obali Tumanske reke. Prema narodnom predanju, tumanski manastir je zadužbina Miloša Obilića.

Manastir Tumane
Osnovni podaci
JurisdikcijaEparhija braničevska
Osnivanje14. vek
OsnivačMiloš Obilić (po legendi)
MestoGolubac
Spomenik prirode Bigrena akumulacija kod manastira Tumane

Zahvaljujući verskom turizmu postao je najposećeniji manastir na prostoru Srbije s početka 21. veka.[1]

Predanje uredi

Za ime manastira vezano je nekoliko predanja za Miloša Obilića, proslavljenog kosovskog junaka. Miloš je rođen u obližnjem selu Kobilje, a imao svoj dvorac u obližnjem selu Dvorište.[2]

Prilikom odlaska u lov nehotice je ranio isposnika Zosima Sinajita koji je prebivao u obližnjoj pećini. Kada ga je poneo vidaru na lečenje pustinjak mu reče Tu mani tj. Nema leka - pusti da tu umrem. Da okaje greh Miloš podiže zadužbinu- manastir u koji položi Zosimove mošti. Dok je zidao manastir stiže knežev poziv da dođe u boj. Tu mani, pa dođi na Kosovo. Od dvostrukog tu mani manastir dobija ime Tuman.[traži se izvor]

Istorija uredi

Ne zna se tačno vreme izgradnje manastira. Prvi put se pojavljuje u 16. veku, u popisu 1572/1573. godine, u vreme sultana Murata III određuje lokaciju manastira kod sela Tuman, u kontekstu dažbina koje je imao prema turskom sultanu, uz šta se navodi i da su tada u manastiru živela dva monaha. U manastiru su (1891) redovno održavani "naročiti parastosi" Milošu Obiliću kao zadužbinaru.

U drugoj polovini 16. veka nastalo je u ovom manastiru jedno književno delo: Tumanski apokrifni zbornik. U vreme Kočine krajine, manastir je paljen od strane Turaka.

Po podacima Maksima Radkovića, iz 1733. godine, crkva manastira Tumana, hram svetog Arhistratiga, bila je stara, sazidana od kamena, sa svodom od kamena i pokrivena ciglom.[3]

Obnovljen je 1797. godine a 1879. godine je manastir dosta oštećen u zemljotresu. Godine 1883. izvršena je sanacija, a 1910. godine srušena je crkva. Balkanski ratovi su odložili gradnju nove crkve, pa je sadašnja podignuta tek 1924. godine.

Manastirski posed je bio siromašan, i kao takav iznosio 1889. godine: 14 hektara oranice i 395 hektara šume.[4]

Godine 1934. u Tuman je preseljeno rusko monaško bratstvo iz manastira Miljkova. Od 1966. godine Tuman je ženski opštežiteljski manastir, što je bio do 2014. godine, kada je, dolaskom mladog bratstva, postao muški manastir.

Manastiru je dodeljen Sretenjskog ordena trećeg stepena (2024).[5]

Arhitektura crkve uredi

 
Kivoti sa moštima Prepodobnog Zosima Sinaita i Prepodobnog Jakova Novog

Manastirska crkva posvećena je Svetom arhangela Gavrilu, zidana je u srpsko-vizantijskom stilu. U naosu crkve se nalazi kivoti sa moštima Prepodobnog Zosima Sinajita i Prepodobnog Jakova Novog. Manastirski kompleks čine još i veliki konak, mali konak, isposnica iznad koje se nalazi kapela prepodobnog Zosima Sinajita.

Isposnica Zosima Sinajita se nalazi na oko 1 kilometar od manastira i do nje vodi uzak asvaltirani put.

Bratstvo uredi

U manastiru je samo sahranjen dvostruki doktor nauka Radoje Arsović, potonji monah i svetac Jakov Arsović (1893-1946),[6][7] čije su mošti otkrivene kao netruležne.[8] Do smrti je bio sabrat manastira Žiče, koji su bombardovali saveznici pred kraj rata.

Sveti Tadej Vitovnički je bio duhovnik manastira jedno vreme. Dugo godina nastojateljica manastira je bila shi-igumanija Serafima Miloradović.[9]

Na dalji razvoj manastirskog bratstva uticao je dolazak mladog bratstva 2014. godine, tako da je manastir koji je ranije bio ženski, postao muški, što je uticalo na nekoliko stvari, zbog kojih je ovaj manastir postao jedna od omiljenih destinacija poklonika.[1][10] Od 2016. godine bratstvo manastira je radilo kako na uređenju manastira i njegove okoline tako i na promociji manastira, da bi 28. maja 2017. godine u manastiru Tumane bio organizovan jedan od najvećih sabora Srpske pravoslavne crkve.[1] Gotovo da nije bilo organizatora pokloničkih putovanja iz Srbije koji tog dana nije doveo grupu u ovaj manastir.[1][11]

Tog dana je organizovan prenos moštiju Svetog Zosima Tumanskog iz manastirske crkve do obnovljene isposnice koja se nalazi na petnaestak minuta pešačenja od manastira, zatim presvlačenje njegovih moštiju, kao i kanonizacija Jakova Tumanskog koji je bio sahranjen u porti manastira, a čija je ikona tog dana svečano uneta u manastir.[1]

Galerija uredi

Od nedavno u sastavu manastirskog kompleksa se nalazi "ZOO Park" sa životinjama što upotpunjuje turističku ponudu.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g d Biljana Anđelković, Uloga verskog turizma u stvaranju „hijerarhije“ manastira kod poklonika Srpske pravoslavne crkve, Etnografski institut SANU, Beograd, Glasnik Etnografskog instituta SANU LXVII (2); 421–443
  2. ^ "Male novine", Beograd 1891. godine
  3. ^ G. Vitković, Izveštaj napisao Maksim Radković eksarh beogradske mitropolije, Glasnik SUD 56, Beograd, 1884
  4. ^ "Otadžbina", Beograd 1889. godine
  5. ^ „MILOJEVIĆ, ČEN BO, PEJAKOVIĆ, ZORICA BRUNCLIK: Evo ko će sve danas dobiti odlikovanja povodom Dana državnosti, na spisku 107 imena”. kurir.rs (na jeziku: srpski). 2024-02-17. Pristupljeno 2024-02-17. 
  6. ^ Žički monah otac Jakov Arsović
  7. ^ „Monah Jakov Arsović, sveti svedok pokajanja”. Arhivirano iz originala 22. 03. 2015. g. Pristupljeno 12. 01. 2015. 
  8. ^ „Obretene netruležne mošti oca Jakova Arsovića”. Arhivirano iz originala 19. 01. 2015. g. Pristupljeno 19. 01. 2015. 
  9. ^ Upokojila se u Gospodu shi-igumanija Serafima tumanska (28. jun 2016)
  10. ^ Radulović, Lidija. 2011. „Fabrikovanje čuda.” U Hodočašće između svetog i svetovnog, ur. Dragana Radisavljević-Ćiparizović i Dragan Todorović, 58–60.
  11. ^ Radisavljević-Ćiparizović, Dragana. 2016. Hodočašća u XXI veku: studije slučaja tri svetilišta u Srbiji. Beograd: Filozofski fakultet.

Literatura uredi

  • Regionalna privredna komora Požarevac, priredila dr Radmila Novaković Kostić, 2005. godina.

Spoljašnje veze uredi