Manas (nacionalni park)

Nacionalni park Manas je nacionalni park, UNESKO-ovo prirodno svetsko nasleđe, rezervat tigrova, rezervat slonova i rezervat biosfere u Asamu u Indiji. Smešteno u podnožju Himalaja, smešteno je sa Nacionalnim parkom Rojal Manas u Butanu.[1] Park je poznat po retkim i ugroženim endemskim divljinama, kao što su Asamova kornjača, čekinjasti kunić, zlatni langur i patuljasta svinja. Manas je poznat po populaciji divljih vodenih bivola.[2]

Manas
IUCN kategorija II (nacionalni park)
Ulazak u nacionalni park
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Manas
MestoIndija
Najbliži gradAsam
Površina950
Osnovano1985.

Istorija uredi

Nacionalni park Manas proglašen je svetim mestom 1. oktobra 1928. godine površine 360 km². Bio rezervat Manas stvoren je 1973. Pre proglašenja svetilišta, to je bila šuma pod nazivom Manas R.F. i Severni Kamrup R.F. Koristili su ga kraljevska porodica Koč Behar i Raja od Gauripur kao rezervat za lov. Godina 1951. i 1955. površina je povećana na 391 km². UNESKO ga je u decembru 1985. godine proglasio svetskom baštinom. Kahitama R.F. Kokilabari R.F. i Panbari R.F. su dodati 1990. godine da bi se formirao Nacionalni park Manas. Unesko ga je 1992. proglasio svetskom baštinom u opasnosti zbog teškog krivolova i terorističkih aktivnosti. Dana 25. februara 2008. površina je povećana na 950 km². Dana 21. juna 2011. uklonjen je sa Spiska svetske baštine u opasnosti i pohvaljen za napore u očuvanju.[3]

U jezgru nacionalnog parka postoji samo jedno šumsko selo, Pagrang. Osim ovog sela park okružuje još 56 sela. Mnogo više rubnih sela direktno ili indirektno zavise od parka.

Geografija uredi

 
Pogled sa planina na Park

Područje parka spada u sledeće oblasti: Čirang, Baksa u autonomnoj teritorijalnoj regiji, tj. Bodoland u državi Asam u Indiji. Park je podeljen na tri lanca. Zapadni domet je smešten u Panbariju, centralni u Bansbariju blizu Barpet puta, a istočni u Bujiapara-i blizu Patsale. Putevi nisu dobro povezani; dok se za odlazak od centra do Panbarija potrebno preći dve velike reke, postoji staza koja povezuje centar sa istočnim delom. Većina posetilaca dolazi u Bansbari, a zatim provode neko vreme u šumi kod Matangurija na reci Manas na butanskoj granici.

Manas se nalazi u podnožju istočne Himalaja i gusto je pošumljen. Reka Manas protiče zapadno od parka i glavna je reka u njemu. Ona je glavna pritoka reke Brahmaputra i deli se na dve odvojene reke, Bvrsi i Bolkaduba, dok doseže ravnice. Pet ostalih manjih reka takođe protiče kroz nacionalni park koji leži na širokoj, nisko ležećoj aluvijalnoj terasi koja se prostire ispod podnožja spoljne Himalaje. Reka Manas takođe služi kao međunarodna granica koja deli Indiju i Butan. Temeljnu osnovu područja savane na severu parka čine krečnjak i peščar, dok travnjaci na jugu parka stoje na dubokim naslagama naplavina. Kombinacija subhimalajske formacije Babar Teraj, zajedno sa rečnom sukcesijom koja se nastavlja do subhimalajske planinske šume, čini je jednim od najbogatijih područja biodiverziteta na svetu. Područje parka je 950 km2 (370 sq mi) i nalazi se na nadmorskoj visini od 61–110 metara (200–361 ft) iznad srednjeg nivoa mora.

Klima: Minimalna temperatura je oko 15 °C (59 °F), a maksimalna temperatura oko 37 °C (99 °F).

Obilne padavine se javljaju između maja i septembra. Prosečna godišnja količina padavina je oko 333 centimetra (131 inča).

Flora uredi

 
Langur
 
Tephrodornis gularis
 
Sove u džungli

Vegetacija: Monsunske šume Manasa leže u poluzelenom šumskoj ekoregii doline Bramaputra.[4] Kombinacija sub-himalajske formacije Babar Teraj sa rečnom sukcesijom koja vodi do himalajskih suptropskih širokolisnih šuma čini je jednim od najbogatijih područja biodiverziteta na svetu.

Veliki deo rečne suve listopadne šume je u ranoj fazi sukcesije. Zamenjuje je vlažna listopadna šuma daleko od vodenih tokova, što nasleđuje polu-zimzelena šuma u severnom delu parka. Iz zone jezgra zabeležene su ukupno 543 biljne vrste. Od toga su 374 vrste dvosupnice (uključujući 89 stabala), 139 vrsta monokotiledona i 30 vrsta pteridofita i gimnosperma. Uobičajena stabla u parku uključuju: Aphanamixis polystachya, Anthocephalus chinensis, Syzygium cumini, Syzygium formosum, Syzygium oblatum, Bauhinia purpurea, Mallotus philippensis, Cinnamomum tamala, Actinodaphne obvata, Bombax ceiba, Sterculia villosa, Dillenia indica, Dillenia pentagyna, Careya arborea, Lagerstroemia parviflora, Lagerstroemia speciosa, Terminalia bellirica, Terminalia chebula, Trewia polycarpa,[7] Gmelina arborea, Oroxylum indicum i Bridelia. [5]

Fauna uredi

U parku je zabeleženo 55 vrsta sisara, 380 vrsta ptica, 50 gmizavaca i 3 vrste vodozemaca. Od ovih divljih životinja, 21 sisar su indijski sisari od kojih je 31 ugrožen.

Fauna parka uključuje vrste kao što su: indijski slon, indijski nosorog, gaur, vodeni bivo, barasinga, indijski tigar, indijski leopard, oblačasti leopard, azijska zlatna mačka, azijski divlji pas, pokrivene langure, zlatne langure, asamski makaki, lenji loriji, hoolok giboni, glatka indijska vidra, medved usnaš, zlatni jelen, muntžak, svinje, crni panter, sambarski jeleni i hitali.

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ „WWF - Royal Manas National Park, Bhutan”. web.archive.org. 7. 11. 2009. Arhivirano iz originala 07. 11. 2009. g. Pristupljeno 30. 9. 2020. 
  2. ^ Choudhury, A.U.(2010)The vanishing herds : the wild water buffalo. Gibbon Books, Rhino Foundation, CEPF & COA, Taiwan, Guwahati, India
  3. ^ Centre, UNESCO World Heritage. „Successful preservation of India's Manas Wildlife Sanctuary enables withdrawal from the List of World Heritage in Danger”. UNESCO World Heritage Centre (na jeziku: engleski). Pristupljeno 30. 9. 2020. 
  4. ^ Wikramanayake, Eric; Eric Dinerstein; Colby J. Loucks; et al. (2002). Terrestrial Ecoregions of the Indo-Pacific: a Conservation Assessment. Island Press; Washington, DC. pp. 300-301
  5. ^ Chamundeeswari, D.; Vasantha, J.; Gopalakrishnan, S.; Sukumar, E. (2004). "Anti-inflammatory and antinociceptive activities of Trewia polycarpa roots". Fitoterapia. 75 (7–8): 740–744.

Spoljašnje veze uredi