Maraton je trka na 42.195 m (26 milja i 385 jardi).

Maraton
Haile Gebrselasije na berlinskom maratonu 2008. godine.

Ime „maraton“ dolazi od legende o Filipidesu, grčkom vojniku, koji je, prema legendi, trčao od grada Maratona do Atine da javi da su Persijanci poraženi u Maratonskoj bici, a odmah potom izdahnuo. Ne postoje dokazi da se takav događaj stvarno odigrao: prema grčkom istoričaru iz 5. veka pre naše ere, Herodotu, Filipides je u stvari trčao od Atine do Sparte.[1] Legendu da je trčao od Maratona do Atine zapisali kasniji autori, i ona se pojavljuje u Plutarhovoj knjizi O Slavi Atine u prvom veku nove ere. Međunarodni olimpijski komitet procenjuje razdaljinu od Maratonskog bojišta do Atine na 34,5 km.

Dužina uredi

Godina Dužina km
1896. 40
1900. 40,26
1904. 40
1906. 41,86
1908. 42,195
1912. 40,2
1920. 42,75
Od 1924. 42,195

Dužina maratona u početku nije bila standardizovana, važno je bilo samo da se svi atletičari takmiče na istoj stazi. Tačna dužina olimpijskog maratona je varirala u zavisnosti od rute koja je određivana za svako takmičenje. Prva i treća maratonska trka su bile u dužini od 40 km (25 mi).

Godine 1908, olimpijski maraton u Londonu je trebalo da startuje kod Vindzorskog dvorca, a da se završi na olimpijskom stadionu, ali su organizatori trke odlučili da se trka završi ispred kraljevske lože (Royal Box). Ovo je stazu učinilo dugom 42,195 km. Na 6 olimpijskih igara između 1900. i 1920, bilo je 6 različitih dužina, uključujući i 2 nove dužine posle Britanskih igara 1908.

Fiksnu dužinu od 42,195 km je 1921. godine usvojila Međunarodna amaterska atletska federacija (IAAF) kao zvaničnu dužinu maratona.

Istorija uredi

Ideja organizovanja trke je potekla od Mišela Breala (Michel Bréal), čija je želja bila da se maraton uvrsti u program prvih modernih Olimpijskih igara, održanih 1896. u Atini. Ovu ideju su snažno podržali Pjer de Kuberten, osnivač modernih Olimpijskih igara, kao i Grci. Grci su organizovali kvalifikacionu trku za olimpijski maraton, i na ovom prvom maratonu je pobedio Harilaos Vasilakos (Charilaos Vasilakos) sa vremenom od 3 sata i 18 minuta. Spiridon „Spiros“ Luis je stigao peti na kvalifikacijama, ali je na olimpijadi pobedio sa vremenom od 2 sata, 58 minuta i 50 sekundi, iako je usput zastao da popije čašu vina u lokalnoj krčmi.[2]

Olimpijske tradicije uredi

 
Pripreme za olimpijski maraton 1896.

Od osnivanja modernih Olimpijskih igara, tradicija je da je muški olimpijski maraton poslednje takmičenje u atletskom kalendaru, sa finišem na olimpijskom stadionu, često samo par sati pre ceremonije zatvaranja igara.

Ova tradicija je osnažena mnogo starijom tradicijom na Letnjim olimpijskim igrama 2004, kada se davno uspostavljena ruta od Maratona do Atine završila na Olimpijskom stadionu Spiridon Luis gde su se održavale Letnje olimpijske igre 1896.

Trčanje maratona uredi

Takmičenje u maratonu se često smatra nadljudskim naporom, ali mnogi treneri veruju da je moguće za svakoga ko je voljan da uloži vreme i trud. Mnogi ljudi koji završe maraton deo ili celu stazu prehodaju.

Glikogen i „zid“ uredi

Ugljeni hidrati koje čovek pojede se u jetri i mišićima pretvaraju u glikogen, koji se skladišti. Glikogen brzo sagoreva i snabdeva brzom energijom. Trkači mogu da uskladište oko 2.000 kcal u glikogenu u telu, što je dovoljno za oko 32 km trčanja. Mnogi trkači kažu da posle ove tačke trčanje postaje znatno napornije. Kako se rezerve glikogena troše, telo mora da sagoreva uskladištene masti da bi obezbedilo energiju, a masti ne sagorevaju toliko efikasno. Kada se ovo dogodi, trkač oseća dramatičan zamor. Ovaj fenomen se naziva „udaranjem u zid“. Po mnogim trenerima, cilj treniranja za maraton je da se maksimizuje ograničena količina raspoloživog glikogena, da zamor kad se „udari u zid“ ne bi bio toliko dramatičan.

Trening uredi

Za većinu trkača, maraton je najduža trka koju su ikada preduzeli. Mnogi treneri veruju da je najvažniji element u treniranju za maraton trčanje na duže staze. Obično rekreacioni trkači pokušavaju da dostignu maksimum za maraton. Iskusniji maratonci nekad trče na duže staze, i pretrčavaju više kilometara nedeljno.

Dobar program treniranja traje pet ili šest meseci, sa postepenim povećavanjem dužine svake dve nedelje.

Tokom treninga za maraton, važno je dati telu dovoljno vremena za oporavak. Ako oseti zamor ili bol, trkač bi trebalo da se odmori nekoliko dana da dozvoli telu da se oporavi.

Pre trke uredi

Tokom poslednjih dve ili tri nedelje pre maratona, trkači obično redukuju svoj nedeljni trening (obično za oko 50—75% od najveće kilometraže) a poslednjih nekoliko dana se potpuno odmaraju da bi omogućili telu da se oporavi za veći napor. Mnogi maratonci povećavaju unos ugljenih hidrata u nedelji koja prethodi maratonu, da bi omogućili telu da napravi veće zalihe glikogena. Ova faza treninga se takođe naziva naoštravanjem.

Neposredno pre trke, mnogi trkači se uzdržavaju od konzumiranja čvrste hrane, da bi izbegli probleme sa varenjem. Takođe vode računa da budu dobro hidratisani i da uriniraju i obave veliku nuždu pre trke. Mnoge staze imaju portabl toalete, ali redovi mogu biti dugački, posebno na većim maratonima. Lagano istezanje pre trke čini da mišići budu savitljiviji.

Za vreme trke uredi

Treneri savetuju da se za vreme maratona održava jednak tempo ako je moguće. Voda i lagani sportski napici kao što je Gatorejd koji su dostupni tokom trke bi trebalo da se redovno konzumiraju. Gelovi na bazi ugljenih hidrata poput PauerGela su takođe dobar način da se stekne više energije, ali oni bi trebalo da se razrede u vodi kad se konzumiraju; u suprotnom mogu da dovedu do mučnine i povraćanja.

Obično postoji maksimum dozvoljenog vremena od oko šest sati, posle čega se staza zatvara, mada neki veći maratoni drže stazu otvorenom značajno duže. Za one kojima je trčanje samo hobi, vremena ispod četiri sata se mogu smatrati dobrim. Zacrtavanje ciljnog vremena olakšava održavanje ravnomernog tempa.

Posle maratona uredi

Normalno je da se posle maratona osećaju bolovi u mišićima. Većini trkača treba oko nedelju dana da se oporave od maratona.

Svetski rekordi i „najbolji na svetu“ uredi

Svetski rekordi nisu zvanično priznati od strane IAAF-a do 1. januara, 2004; pre toga najbolja vremena na maratonima su nazivana 'najboljim na svetu'. Staze moraju odgovarati standardima IAAF-a da bi rekordi bili priznati. Ipak maratonske trke se umnogome razlikuju u uzbrdicama i nizbrdicama, stazama i podlozi, što egzaktna upoređivanja čini nemogućim. Najbrža vremena se uglavnom postižu na ravnim stazama blizu nivoa mora, za vreme dobrih vremenskih uslova i uz pomoć podizača tempa.

Prvi priznati svetski rekord za muškarce je 2 sata 4 minuta i 55 sekundi, a postavio ga je Pol Tergat na Berlinskom maratonu, 28. septembra, 2003. (ratifikovan kao svetski rekord od strane IAAF 1. januara 2004.), što je napredak od 20 minuta i 44 sekunde od 1947. godine.

Trenutni rekord kod muškaraca je 2:00:35 a postavio ga je Kelvin Kiptum iz Kenije 8. oktobra 2023. u Čikagu. Kod žena rekord drži Tigist Asefa iz Etiopije sa rezultatom 2:11:53, kojeg je istračala u Berlinu, 24. septembra 2023.

Lista najboljih rezultata u maratonu za muškarce uredi

Ovo je lista 10 najbržih maratonaca svih vremena, sa stanjem na dan 13. novembar 2023. godine.[3]

(Napomena: neki atletičari su više puta trčali vreme iz 10 najboljih svih vremena. Prikazan je samo najbolji rezultat svakog maratonca).

Plasman Rezultat Ime Dat. rođ. Država Mesto Datum
1. 2:00:35 Kelvin Kiptum 2. decembar 1999.   Kenija Čikago, SAD 8. oktobar 2023.
2. 2:01:39 Eliud Kipčoge 5. novembar 1984.   Kenija Berlin, Nemačka 16. septembar 2018.
3. 2:01:41 Kenenisa Bekele 12. jun 1982.   Etiopija Berlin, Nemačka 29. septembar 2019.
4. 2:02:48 Birhanu Legeze 11. septembar 1994.   Etiopija Berlin, Nemačka 29. septembar 2019.
5. 2:02:55 Mosinet Geremev 12. februar 1992.   Etiopija London, Ujedinjeno Kraljevstvo 28. april 2019.
6. 2:02:57 Denis Kipruto Kimeto 22. januar 1984.   Kenija Berlin, Nemačka 13. oktobar 2014.
7. 2:03:00 Evans Čebet 10. novembar 1988.   Kenija Valensija, Španija 6. decembar 2020.
Gabrijel Gej 10. septembar 1996.   Tanzanija Valensija, Španija 4. decembar 2022.
9. 2:03:04 Lorens Čerono 7. avgust 1988.   Kenija Valensija, Španija 6. decembar 2020.
10. 2:03:13 Emanuel Kipčirčir Mutai 12. oktobar 1984.   Kenija Berlin, Nemačka 28. septembar 2014.
Vilson Kipsang Kiprotič 15. mart 1982.   Kenija Berlin, Nemačka 25. septembar 2016.
Amos Kipruto 16. septembar 1992.   Kenija Tokio, Japan 6. mart 2022.
Vinsent Kipkemboi 2. mart 1985.   Kenija Berlin, Nemačka 25. septembar 2011.

Lista najboljih rezultata u maratonu za žene uredi

Ovo je lista 10 najbržih maratonki svih vremena, sa stanjem na dan 13. novembar 2023. godine.[4]

Plasman Rezultat Ime Dat. rođ. Država Mesto Datum
1. 2:11:53 Tigist Asefa 3. decembar 1996.   Etiopija Berlin, Nemačka 24. septembar 2023.
2. 2:13:44 Sifan Hasan 1. januar 1993.   Holandija Čikago, SAD 8. oktobar 2023.
3. 2:14:04 Brigit Kosgei 20. februar 1994.   Kenija Čikago, SAD 13. oktobar 2019.
4. 2:14:18 Rut Čepngetič 8. avgust 1994.   Kenija Čikago, SAD 9. septembar 2022.
5. 2:14:58 Amane Beriso 13. oktobar 1991.   Etiopija Valensija, Španija 4. decembar 2022.
6. 2:15:25 Pola Redklif 17. decembar 1973.   Ujedinjeno Kraljevstvo London, Ujedinjeno Kraljevstvo 13. april 2003.
7. 2:16:28 Rozmari Vandžiru 9. decembar 1994.   Kenija Tokio, Japan 5. mart 2023.
8. 2:16:49 Letesenbet Gidej 20. mart 1998.   Etiopija Valensija, Španija 4. decembar 2022.
9. 2:16:56 Tsehaj Gemeču 12. decembar 1998.   Etiopija Tokio, Japan 5. mart 2023.
10. 2:17:01 Meri Keitani 18. januar 1982.   Kenija London, Ujedinjeno Kraljevstvo 23. april 2017.

Rekordi — muškarci uredi

(stanje 13. novembar 2023)

Rezultat Ime God. rođ Država Mesto Datum
SR 2:00:35 Kelvin Kiptum 2. decembar 1999.   Kenija Čikago, SAD 8. oktobar 2023.
ER 2:03:36 Bašir Abdi 10. februar 1989.   Belgija Roterdam, Holandija 16. april 2023.
SAR 2:05:36 Kameron Levins 28. mart 1989.   Kanada Tokio, Japan 5. mart 2023.
JAR 2:04:51 Daniel do Nasimento 28. jul 1998.   Brazil Seul, Južna Koreja 17. april 2022.
AFR 2:01:39 Kelvin Kiptum 2. decembar 1999.   Kenija Čikago, SAD 8. oktobar 2023.
AZR 2:04:43 El Hasan el Abasi 13. april 1984.   Bahrein Valensija, Španija 2. decembar 2018.
OKR 2:07:31 Bret Robinson 8. maj 1991.   Australija Fukuoka, Japan 4. decembar 2022.
RS 2:13:57 Borislav Dević 9. januar 1963.   Srbija
AK Crvena zvezda, Beograd
Hjuston, SAD 15. januar 1995.

Rekordi — žene uredi

(stanje 13. novembar 2023)

Rezultat Ime God. rođ Država Mesto Datum
SR 2:11:53 Tigist Asefa 3. decembar 1996.   Etiopija Berlin, Nemačka 24. septembar 2023.
ER 2:13:44 Sifan Hasan 1. januar 1993.   Holandija Čikago, SAD 8. oktobar 2023.
SAR 2:18:29 Emili Sison 12. oktobar 1991.   Sjedinjene Američke Države Čikago, SAD 9. oktobar 2022.
JAR 2:25:35 Endži Orhuela 9. maj 1989.   Kolumbija Berlin, Nemačka 24. septembar 2023.
AFR 2:11:53 Tigist Asefa 3. decembar 1996.   Etiopija Berlin, Nemačka 24. septembar 2023.
AZR 2:19:12 Miziku Naguči 3. juli 1978.   Japan Berlin, Nemačka 25. septembar 2005.
OKR 2:21:34 Šinejd Dajver 17. februar 1977.   Australija Valensija, Španija 4. decembar 2022.
RS 2:25:23 Olivera Jevtić 24. juli 1977.   Srbija i Crna Gora /
  Srbija
AK Mladost, Užice
Roterdam, Holandija 13. april 2003.

Čuvene maratonske trke uredi

Mnogi gradovi širom sveta organizuju godišnje maratonske trke, uključujući:

Poznati maratonci uredi

Muškarci uredi

 
Pobednik maratona na Olimpijskim igrama u Atini 1896. godine Spiridon Luis

Žene uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Astronomers Unravel Marathon Mystery”. Sky & Telescope. 19. 7. 2004. 
  2. ^ Mallon, Bill; Widlund, Ture (1997). 1896 Olympic Games: Results for All Competitors in All Events. McFarland. str. 69. ISBN 9781476609508. 
  3. ^ „Marathon - men - senior - outdoor”. worldathletics.org. Pristupljeno 2023-11-13. 
  4. ^ „Marathon - women - senior - outdoor”. worldathletics.org. Pristupljeno 2023-11-13. 

Spoljašnje veze uredi