Margareta Anžujska

Margareta Napuljska ili Margareta Anžujska (23. mart 1430 − 25. avgust 1482) je bila engleska kraljica kao supruga kralja Henrija VΙ, i ratoborna predvodnica Lankasteraca u Ratovima ruža.

Margareta Anžujska
Margareta Anžujska
Lični podaci
Datum rođenja(1430-03-23)23. mart 1430.
Mesto rođenjaLorena, Kraljevina Francuska
Datum smrti25. avgust 1482.(1482-08-25) (52 god.)
Mesto smrtiAnžuj, Kraljevina Francuska
Porodica
SupružnikHenri VI
PotomstvoEdvard od Vestminstera
RoditeljiRene I Napuljski
Izabela od Lotaringije
DinastijaValoa-Anžu
Engleska kraljica
Period1445−1471
PrethodnikKatarina od Valoa
NaslednikElizabeta Vudvil

Brak uredi

Rođena je u Lotaringiji kao kćerka Renea, vojvode Anžuja (kasnije kralja Napulja) i Izabele, vojvotkinje Lotaringije. Za osam godina starijeg Henrija VΙ udala se 23. aprila 1445. godine u Titfildu u Hempširu. Među Margaretinim deverušama je bila i Elizabet Vudvil, buduća kraljica, žena Henrijevog protivnika. Margareta je bila dominantna žena i mnogo čvršće ruke nego njen tihi muž, što je uveliko podsećalo i na njenu majku, koja je vladala i svojim i muževim posedima.

Henri VΙ je bio zainteresovaniji za religiju i nauku nego za vojna pitanja, te nije imao uspešnu vladavinu. U trenutku kada je oženio Maragretu njegova mentalna bolest je već bila uznapredovala i do 13. oktobra 1453. godine kada je rođeno njihovo jedino dete, sin poznat kao Edvard od Vestminstera, bio je potpuno nesposoban za vođenje države. Govorilo se da Henri nije mogao začeti dete koje je bilo novi princ od Velsa, te da je detetov pravi otac je jedan od Maragretinih saveznika.

Po rođenju sina Margareta se povukla u palatu u Griniču i nije se uplitala u politiku sve dok ambiciozni Ričard od Jorka nije osporio njenom mužu pravo na krunu. Ričard je bio potomak Edvarda ΙΙΙ i držao pravo na tron koje su mnogi plemiću podržavali. Godine 1457. kraljevstvo je bilo šokirano kada je Margaretin prijatelj, francuski genaral Pjer de Breze, doplovio u Englesku i spalio grad Sendvič. Margareta je tada postala predmet tračeva i mržnje naroda. Bes naroda bio je toliko uticajan da je Margareta, inače pravi vladar kraljevstva umesto svog mentalno onesposobljenog muža, bila primorana Ričardovog istoimenog rođaka, Ričarda Nevila, 16. grofa od Vorika, proglasiti lordom visokim admiralom i dodeliti mu kontrolu nad mornaricom.

Ratovi uredi

 
Margareta Anžujska

Neprijateljstvo između dinastije Lankaster i njenog rivala, klana Jork, uskoro su se pretvorile u oružani konflikt. Kako je Henrik VΙ bio neefikasan i slab vođa, njegova moćna, energična i agresivna kraljica Margareta postala je faktički vođa lankasterskog klana. Margareta je izgradila savez protiv Ričarda, vojvode od Jorka, koji je bio prisiljen vojno mu se suprotstaviti, što je dovelo 1455. do prve bitke u ratu dveju ruža - bitke kod Svetog Albansa, koja je označila početak glavnog perioda oružanog sukoba u Ratovima dveju ruža između 1455. i 1489.

Ričard, vojvoda od Jorka, vodio je male vojne snage prema Londonu i sa Margaretinim snagama susreo se kod Svetog Albansa, severno od Londona, 22. maja 1455. godine, gde se odigrala relativno mala bitka, ali značajna kao prvi otvoreni sukob građanskog rata. Rezultat bitke je bio poraz Lankasteraca, pri kojem je nekoliko istaknutih lancasterskih vođa poginulo, među kojima je bio i Maragretin veliki saveznik, Edmund Bofort, 2. vojvoda od Samerseta, a kuća Jork i njihovi saveznici vratili su svoj uticaj.

U trenucima kada je Henri VΙ trpeo drugi nastup svoje duševne bolesti, Jorkisti su ponovo imenovali lorda protektora, a Margareta je bila gurnuta u stranu. Nakon prve bitke kod Svetog Albansa, kompromis između sukobljenih strana imao je određeni uspeh, a Jorkisti su do Henrijevog oporavka imali dominantnu ulogu u regentskom veću.

Međutim, problemi koji su uzrokovali sukob uskoro su se ponovo pojavili, a posebno se isticalo narazjašnjeno pitanje o nasledniku Henrija VΙ. Margareta je odbijala da prihvati bilo koje rešenje koje bi njenom sinu oduzelo pravo na tron. Samo vojna premoć kuće Jork održavala je status kvo na dvoru. Ekonomske poteškoće i loša pozicija na spoljnopolitičkom planu na kraju su učinili svoje. Henri VΙ i kraljica Margareta, da bi zaštitili svoju poziciju, prvi put su u engleskoj istoriji uveli regrutovanje u vojsku.

Neprijateljstva su se nastavila 23. septembra 1459. godine, u bici kod Blor Hita u Stafordširu, kada velika Margaretina vojska nije uspela da spreči Jorkiste da se spoje sa drugim snagama Jorka u dvorcu Ladlou.

Dvadesetak dana posle odigrala se sledeća bitka - bitka kod Ludford Bridža, u kojoj su Maragretini vojnici odneli pobedu. Ričard, vojvoda od Jorka, te lord Solsberi i grof od Vorika su nakon bitke morali da pobegne prema Kaleu. Kuća Lankaster je tada potpuno preuzela sveukupnu kontrolu, a Jorkisti su između 1459. i 1460. počeli seriju napada iz pravca Kalea na englesku obalu izazivajući pri tome haos i nered.

Godine 1460. Ričard, Solsberi i Vorik izvršili su invaziju Engleske, i brzo našli saveznike u Kentu i Londonu, gde su i ranije uživali široku podršku. U namerama ih je podržao i papski izaslanik, te su tako ohrabreni i vojno ojačani marširali na sever. Henri VΙ je vodio vojsku na jugu, dok je Margareta sa sinom Edvardom ostala na severu. Bitka kod Nortemptona se odigrala 10. jula 1460. i pretrpljeni poraz bio je katastrofalan za kuću Lankaster. Vojska Jorkista, predvođena grofom od Vorika, zbog izdaje u lancasterskim redovima teško je porazila vojsku Lankastera, pri čemu je zarobljen kralj Henri VΙ i odveden kao zatvorenik u Londonski toranj. Margareta je uspela da pobegne i odmah započela sa okupljanjem vojske u Velsu i na severu Engleske, gde joj pomagao i mužev polubrat, Džasper Tjudor.

 
Venčanje Margarete i Henrija

Ričard od Jorka zajedno sa lordom Solsberija napustio je London 1460. godine, kako bi utvrdio svoje položaje prema lankasterskim snagama na severu, koncentrišući se blizu grada Jorka. Ričard od Jorka je predvodio odbrambene položaje pored dvorca Sandal, u blizini Vejkfilda, na Božić 1460. godine. Iako je lankasterska vojska, predvođena Margaretom, brojem dvostruko nadmašivala Ričardove snage, on je ipak 30. decembra 1460. naredio napuštanje dvorca i napad svim snagama. Margaretina vojska je nanela veliki poraz Ričardovoj. Ričard od Jorka, Solsberi i Rikardov 17-godišnji sin poginuli su u bici. Margareta je zapovedila da se glave sve trojice istaknu na ulazu u Jork.

Margareta je nakon tih događaja otputovala u Škotsku pregovarati o mogućoj škotskoj pomoći. Marija od Gelderna, majka i regent maloletnog škotskog kralja Džejmsa III, je pristala vojno pomoći Margareti, pod uslovom određenih teritorijalnih koncesija i pod uslovom da se njena kćer uda za Margaretinog sina Edvarda. Margareta je pristala na te uslove.

Edvard od Jorka je u međuvremenu stigao sa svojom vojskom iz Velsa i porazio vojsku Lankastera u bici kod Mortimer Krosa, u Herefordširu. Margareta se sa svojom vojskom kretala prema jugu uz put pljačkajući i pustošeći zemlju. U Londonu, grof od Vorika nije uspeo da prikupi vojsku za sukob sa Margaretom, te joj se bez Edvarda nije mogao suprotstaviti u drugoj bici kod Sent Olbansa. Margareta je u toj bici izvojevala glatku i presudnu pobedu nad snagama Jorka. Jorkisti su pobegli i napustili London, te iza sebe ostavili čak i zatvorenog kralja Henrija VΙ. Kako su snage Lankastera napredovale prema jugu, u Londonu je rastao strah od osvete, a glasine da će grad biti opljačkan su se širile. Stanovništvo Londona zatvorilo je gradske ulaze i odbilo Margaretinoj vojsci dostaviti hranu, pa je usledila pljačka okolnih krajeva, Hartfordšira i Midlseksa.

U međuvremenu Edvard od Jorka je napredovao prema Londonu sa zapada, gde je udružio snage sa poraženim grofom od Vorika, što je koincidiralo sa Margaretinim povlačenjem prema Dunstablu. To je omogućilo Edvardu od Jorka i grofu od Vorika da uđu s vojskom u London, gde su bili oduševljeno dočekani i opremljeni.

Poslednje godine i smrt uredi

Edvard i grof od Vorika su krenuli na sever, predvodeći vojsku i kod Tautona se susreli sa jednako velikom lancasterskom vojskom sa kraljicom Margaretom na čelu. Bitka kod Tautona bila je do tada najveća bitka Ratova dveju ruža. Procenjuje se da je u bici učestvovalo između 40.000 i 80.000 ljudi, te da je u jednom danu, koliko je bitka trajala, poginulo preko 20.000 ljudi. U bici kod Tautona pobedu su jedva izvojevali Edvard i njegova vojska. Vojska Lankastera bila je desetkovana, a većina njihovih vojskovođa je poginula. Henri VΙ i njegova žena Margareta, koji su za vreme bitke bili u Jorku, sakrili su se na sever, a zatim pobegli prema Škotskoj, gde su ih primili na dvoru Džejmsa ΙIΙ, odakle su neuspešno pokušali napad na Karlajl kasnije iste godine.

Godine 1470. Margareta je izvršila pritisak na francuskog kralja Luja ΧΙ da joj pomogne da izvrši invaziju na Englesku i vratiti svog supruga na tron. Po povratku u Englesku odigrala se bitka u kojoj je grof od Vorika, sada na Margaretinoj strani, poginuo. Margareta je bila primorana da vodi vojsku 4. maja 1471. godine, ali je bila nespremna, što je rezultiralo njenim porazom. Njen sedamnaestogodišnji sin je poginuo u bici. Tokom prethodnih deset godina zadobila je reputaciju agresivne i nemilosrdne kraljice, ali ovaj poraz i sinovljeva smrt su je slomili. Bila je zatvorena u zamku Valingford sve dok francuski kralj nije platio otkupninu 1475. godine. Sledećih sedam godina živela je u Francuskoj, u relativnom siromaštvu. Umrla je 25. augusta 1482. godine. Bila je sahranjena u Anžujskoj katedrali, ali njeni posmrtni ostaci su razbacani za vreme Francuske revolucije.

Porodično stablo uredi

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Žan II Dobri
 
 
 
 
 
 
 
8. Luj I Anžujski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Bona Češka
 
 
 
 
 
 
 
4. Luj II Anžujski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Charles, Duke of Brittany
 
 
 
 
 
 
 
9. Marie of Blois, Duchess of Anjou
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Joan, Duchess of Brittany
 
 
 
 
 
 
 
2. Rene I Napuljski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Pere IV od Aragona
 
 
 
 
 
 
 
10. Huan I od Aragona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Eleonora od Sicilije
 
 
 
 
 
 
 
5. Jolanda od Aragona (umrla 1442)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Robert I, Duke of Bar
 
 
 
 
 
 
 
11. Jolanda od Bara
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Marija Valoa (1344—1404)
 
 
 
 
 
 
 
1. Margareta Anžujska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Rudolph, Duke of Lorraine
 
 
 
 
 
 
 
12. John I, Duke of Lorraine
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Marie of Blois-Châtillon
 
 
 
 
 
 
 
6. Charles II, Duke of Lorraine
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Eberhard II, Count of Württemberg
 
 
 
 
 
 
 
13. Sofija od Virtemberga
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Elizabeth von Henneberg-Schleusingen
 
 
 
 
 
 
 
3. Izabela od Lotaringije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Rupreht II Palatinatski
 
 
 
 
 
 
 
14. Rupreht od Nemačke
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Beatrisa Sicilijanska
 
 
 
 
 
 
 
7. Margareta od Palatinata
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Fridrih V, burggrof Nirnberga
 
 
 
 
 
 
 
15. Elizabeta od Nirnberga
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Elisabeth of Meissen
 
 
 
 
 
 

Literatura uredi