Marko Marković (Leskovac, 26. jul 1935Beograd, 23. decembar 2011) bio je srpski i jugoslovenski sportski novinar, doajen sportskog novinarstva.[1][2]

Marko Marković
Marko Marković
Lični podaci
Datum rođenja(1935-07-26)26. jul 1935.
Mesto rođenjaLeskovac, Jugoslavija
Datum smrti23. decembar 2011.(2011-12-23) (76 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija

Marko Marković bio je izuzetno poznata i medijski cenjena i uticajna ličnost u bivšoj Jugoslaviji i Srbiji. Prepoznatljiv po svojoj objektivnosti i stručnom i neutralnom praćenju događaja i situacija. Istinski velikan profesije i stvaralac programa.

Biografija

uredi

Marko Marković rođen je u Leskovcu 1935. godine, a novinarstvom počeo da se bavi 1957. godine u okviru tadašnje Radio Prištine i Radio Beograda.

Do porodičnog preseljenja u Beograd, prvi deo detinjstva je proveo u selu Tulare, opština Medveđa.

Najveći deo karijere proveo je u Radio-televiziji Beograd (19611995). Tokom radnog veka prenosio je veliki broj fudbalskih i košarkaških utakmica (na radiju posebno i na televiziji, preko 2.000) od kojih su mnogi postali legendarna dostignuća poziva i izveštavao sa 40 šampionata Evrope i sveta i Olimpijskih igara (čak 8 puta po čemu je rekorder na prostorima bivše SFRJ). Pamte se njegovi prenosi brojnih uspeha jugoslovenskih i srpskih sportista širom sveta.

Pored sportskog novinarstva, Marko Marković je u početku i tokom bogate karijere povremno pratio i druge oblasti.

Učestvovao je u pokretanju emisija Sportski pregled, Sportska subota, Vreme sporta i razonode na Padio Beogradu, Krug 202 i mnoge druge, a bio je autor više radio i TV emisija o sportu, velikog broja intervjua i šest monografija. Marko Marković bio je saradnik gotovo svih dnevnih i periodičnih listova na području Srbije i Jugoslavije. Takođe učestvovao je i sarađivao u medijskim aktivnostima i pripremi i realizaciji programa i u tadašnim drugim republičkim i saveznim radio televizijskim stanicama.

Od 1971. do 1994. godine bio je autor i voditelj kultne sportske TV emisije „Indirekt”, koja se nije bavila isključivo aktuelnim događajima već zanimljivim sportskim temama obrađenim na poseban način. Pripremali su je najpoznatiji sportski novinari, učestvovali istaknuti stručnjaci, asovi, akteri velikih sportskih događaja.[2] Ostaju njegove autorske rubrike "Kutak za sporni trenutak, Kucamo na vrata zaboravljenih asova, Sport i karikatura, Sport i privreda" i druge.

Marko Marković ostavio je značajan trag i u zabavnom programu pripremajući i učestvujući u brojim emisijama tog tipa (Obraz uz obraz, Nedeljno popodne, Novogodišnji program i druge). Bio je jedan od pokretača i prvih voditelja eksperimentalnog programa TV Beograd u studiju na Sajmištu.

Bio je prepoznatljiv i po, za to vreme, nekonvencionalnom oblačenju, kada je na snimanjima umesto sakoa i kravate nosio džempere[3]. Marković je bio i odgovorni urednik Sportskog programa RTV Beograd, odgovorni urednik Sportskog programa RTS-a, kao i predsednik i osnivač Udruženja sportskih novinara SRJ i SFRJ.[2]

Marko Marković dobitnik je najviših priznanja za svoje profesionalno stvaralaštvo. Oktobarske nagrade Grada Beograda, Zlatnog mikrofona (dva puta) i Nagrade za životno delo Udruženja sportskih novinara Srbije i Jugoslavije, nagrade Svetozar Marković Udruženja novinara, godišnje nagrade RTS-a, nagrade i ordena predsedništva SFRJ, počasne plakete međunarodnog Udruženja sportskih novinara i mnoge druge.

Jedno vreme i tokom Olimpijskih igara u Pekingu 2008. (poslednjih na kojima je boravio) obavljao je i funkciju šefa medijskog tima Olimpijskog komiteta Srbije.

1995. godine zbog neslaganja sa tadašnjom novom uređivačkom politikom kao i zbog javnog kritikovanja tadašnjih državnih funkcionera i sportskih struktura posebno u fudbalu, Marko Marković bio je prinuđen da napusti posle skoro četiri decenije Radio televiziju Srbije pod čudnim i politički inspirisanim okolonostima. Bio je jedan od prvih novinara koji se javno oglasio u vezi sa kriminalom u sportu i aktivno se borio protiv rušenja sistema vrednosti.

Deo radnog veka nakon RTS-a proveo je i u privredi u bankarskom sektoru (tadašnja "Kontrol banka") kao savetnik za velike klijente i kontakte sa javnošću.

Od 1995. godine radio je paralelno sve do smrti i na Televiziji Pink, gde je bio urednik sportske redakcije i osnivač sportskog programa (pokretač i autor emisija "Sporno" i "Pink sport").[1]

O životu i radu Marka Markovića, izdavaštvo RTS je objavilo knjigu novinara Miroslava Nešića, "Rob i gospodar mikrofona". [4]

Skupština Grada Beograda donela je odluku u oktobru 2021. godine da dodeli jednu ulicu Marku Markoviću[5] na teritoriji Grada Beograda. Ulica se nalazi na Košutnjaku, opština Čukarica (bivša Žumberačka).[6][7][8]

Takođe, Skupština Grada Leskovca dodelila je 2020. godine jednu ulicu Marku Markoviću u širem centru grada.[9][10] Slične inicijative najavljene su i u drugim gradovima i opštinama.

U dugogodišnjem braku sa novinarkom Radio Beograda Dinom Borozan Marković ima sina Mišu.

Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Galerija

uredi
  1. ^ a b Blic. „Preminuo sportski novinar Marko Marković”. Pristupljeno 26. 1. 2012. 
  2. ^ a b v Trezor: In memoriam Марко Марковић (РТС, 23. јануар 2012), Приступљено 12. 4. 2013.
  3. ^ urednik (2014-01-31). „Džemperi Marka Markovića”. Leksikon YU mitologije (на језику: енглески). Приступљено 2024-08-20. 
  4. ^ „Роб и господар микрофона”. 
  5. ^ „Dragiša Kovačević-ulica Marka Markovića”. 
  6. ^ „Улица Марка Марковића”. 
  7. ^ „Улица Марка Марковића”. 
  8. ^ „Улица на Чукарици”. 
  9. ^ Rešetka (2021-10-25). „Beograd dobija ulicu sportskog novinara Marka Markovića, u rodnom Leskovcu se od prošle godine čeka na tablu sa njegovim imenom”. Rešetka (на језику: српски). Приступљено 2024-08-19. 
  10. ^ „Улица у Лесковцу”. Архивирано из оригинала 19. 08. 2024. г. Приступљено 19. 08. 2024. 

Спољашње везе

uredi