Maršal Jugoslavije

највише војно звање у Југословенској народној армији

Maršal Jugoslavije (sloven. Maršal Jugoslavije, mkd. Маршал на Југославија) je bilo najviše vojno zvanje u Jugoslovenskoj narodnoj armiji.

Epoleta Maršala Jugoslavije vid-a KoV.
Epoleta Maršala Jugoslavije vid-a RV i PVO.
Epoleta Maršala Jugoslavije vid-a RM.

Istorija vojnog zvanja uredi

Oznaka za revere (kragne) na uniformi Maršala Jugoslavije sa zlatnim lovorovim listovima od 1943. do 1980. godine.

Naziv Maršal Jugoslavije kao vojno zvanje, ustanovljeno je tokom Narodnooslobodilačkog rata na Drugom zasedanju AVNOJ-a u Jajcu 29. novembra 1943. godine, posebnom odlukom broj 5. Zvanje je uvedeno kao nagrada da bi se istakle osobite sposobnosti u vojnom rukovođenju i nagradile naročite zasluge u rukovođenju Narodno-oslobodilačkom vojskom Jugoslavije u njenim operacijama. Po odluci Predsedništvo AVNOJ-a je dodeljivalo ovo zvanje. Na predlog slovenačke delegacije 30. novembra, 1943. godine zvanje je dodeljeno Josipu Brozu Titu. U to vreme Tito je bio Vrhovni komandant NOV i POJ. Nakon rata odluka o dodeli je objavljena u Službenom listu DFJ broj 1. od 1945. godine.

 
Josip Broz Tito u uniformi Maršala Jugoslavije.

U odluci piše da je zvanje dodeljeno za:

Genijalno rukovođenje operacijama Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, i za sposobnost i istrajnost koju je pokazao u njenom stvaranju i njenom vojničkom i političkom podizanju na sadašnji stepen

Izuzev je Titu kao predsedniku Jugoslavije zvanje se u kasnijem periodu nije dodeljivalo. Zakonom JNA iz 1955. godine uvedena je odredba da vojno zvanje može dodeliti isključivo Savezna Skupština i to samo Vrhovnom komandantu Oružanih snaga Jugoslavije. Izmenama Ustava i vojnih zakona iz 1963. godine, ova odredba je ukinuta. Tito je koristio zvanje kao najviši vojni čin po ustavu i vojnom zakonu.

Uniforme maršala bile različite, od vidovskih preko prazničnih do svečanih. To su bile kopnene vojske (SMB), vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane (RV i PVO), ratne mornarice (RM) i pet prazničnih mišsiva, golubija, tamnoplava i bela koje su klasifikovane kao mešovite gardijske. Postojala je i svečana crna koja se razlikovala u minimalnim detaljima. Ona je takođe pripadala mešovitim gardijskim uniformama i korišćena je samo tokom svečanih večera u okviru zvanične posete suverena iz država koje su po uređenju monarhije. Tom prilikom su se po protokolu razmenjivala odlikovanja. Od 1943. do 1980. godine, za Tita je napravljeno 70 uniformi i sve se one čuvaju u Muzeju istorije Jugoslavije.

 
Epoleta predsednika Predsedništva SFRJ od 1980 do 1992. godine.
 
Odluka o dodeli naziva maršala Titu.

Smrću Josipa Broza Tita 4. maja 1980. godine zvanje maršal Jugoslavije je formalno prestalo da postoji, a Vrhovni komandant oružanih snaga je postao predsednik Predsedništva SFRJ. U to vreme napravljena je uniforma za predsednika Predsedništva sa generalskom epoletom i grbom SFRJ u epoleti koja je predstavljala uniformu vrhovnog komandanta.

Sektori kabineta vrhovnog komandanta uredi

Kabinet Vrhovnog komandanta JNA je bilo vojno, bezbednosno i savetodavno telo u JNA stavljeno u službu Vrhovnom komandantu. Postojalo je u periodu od 1944. do 1980. godine i nalazio se u sastavu Maršalata Jugoslavije.

Sektori kabineta vrhovnog komandanta su se satojali iz nekoliko odeljenja:

1. odeljenje:
  • Načelnik kabineta Vrhovnog komandanta JNA
  • Pomoćnik načelnika kabineta Vrhovnog komandanta JNA
  • Ostali pomoćnici i službenici
2. odeljenje:
  • Glavni šef bezbednosti (ađutant) Vrhovnog komandanta JNA u svojstvu ličnog pratioca
  • Sekretar glavnog šefa bezbenosti Vrhovnog komandanta JNA
3. odeljenje:
  • Odeljenje za bezbednost Maršalata Jugoslavije

Pripadnici bezbednosti vrhovnog komandanta uredi

Kao vrhovni komandant maršal Jugoslavije Josip Broz Tito u sklopu svog vojnog kabineta imao više ađutanata. Od 1941. do 1943. godine Tito je kao generalni sekretar pre uvođenja zvanja imao dva lična pratioca. Zvanje ađutant uvedeno je 1945. godine i tu titulu je poneo lični pratilac kao ađutant vrhovnog komandanta dok su ostali bili samo ađutanti. Ađutant vrhovnog komandanta je bio vojno lice u vreme Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Svi ađutanti uključujući prvog su radili u Kancelariji vrhovnog komandanta Jugoslovenske narodne armije. Zaduženja prvog ađutanta su bila: glavni šef bezbednosti i zaštite vrhovnog komandanta, koordinator bezbednosnih službi SFRJ. Svi ađutanti uključujući i prvog su bili direktno podređeni vrhovnom komandantu i načelniku kabineta. Svaki ađutant vrhovnog komandanta je imao svog zamenika i to je bio pomoćnik zadužen za lično obezbeđenje. To lice je imalo neformalnu titulu ordonans vrhovnog komandanta, mada u vreme JNA ta titula nije postojala.

Lični pratioci uredi

Načelnici kabineta uredi

Ađutanti Vrhovnog komandanta oružanih snaga uredi

Ordonansi Vrhovnog komandanta oružanih snaga uredi

Zanimljivosti uredi

  • Dugo posle rata Tito se u skoro svim prilikama pojavljivao u uniformi. Jednom prilikom mu je Vladimir Dedijer to zamerio, što je Tita razljutilo te je odgovorio da bi bio presrećan kada bi Jugoslavija imala 16 miliona intelektualaca pa onda ne bi morao da nosi uniformu. Za razliku od njih seosko stanovništvo obožava uniformu.[1]

Foto galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Tito čovek sa stilom, 25. 07. 2014., Pristupljeno 28. 07. 2014.

Literatura uredi