Masakr u Piskavici i Ivanjskoj je masovno pogubljenje srpskog civilnog stanovništva koje su počinile ustaše 5. i 12. februara 1942. u okolini Banje Luke, tačnije u selima Piskavica i Ivanjska (danas Potkozarje). Ova sela su se tada nalazila u sastavu Nezavisne Države Hrvatske.

Za razliku od pokolja u Drakuliću, Šargovcu i Motikama, ustaše nisu Srbe u Piskavici i Ivanjskoj klale kamama ni ubijale sjekirama, krampovima i drugim tvrdim predmetima, već su ih ubijale vatrenim oružjem. Povod za ovaj zločin je bio rušenje željezničke pruge između stanica Kozarac – Omarska – Paulji – Piskavica – Šušnjari, koje su u noći 3. i 4. februara 1942. godine izvršili partizani.

Prema spisku iz knjige Dragoja Lukića, „Rat i djeca Kozare“, u Piskavici je ubijeno 50 djece, a u Ivanjskoj 27.[1]

Prema spisku pobijenih ljudi iz ova dva sela u Drugom svjetskom ratu, iz knjige Lazara Lukajića, „Fratri i ustaše kolju“, broj žrtava u ova dva sela iznosi 520.[traži se izvor]

U selu Piskavici srez Banja Luka ustaše su na dan Sv. tri Jerarha 1942. godine pobili 126 lica. Dolazeći od Banje Luke vozom, ustaše su napustile voz kod železničke stanice Ivanjska, rasporedile se i pošle u selo, ubijajući svakoga na koga su naišli na putu ili kućama.[2]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Lukić 1979.
  2. ^ Stranjaković 1991, str. 252.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi