Matej Ninoslav

Matej Ninoslav, sin Radivoja, bio je bosanski ban (1232—1250).

Matej Ninoslav
Seal of Ban Matej Ninoslav, 1240.jpg
Pečat Mateja Ninoslava
Datum smrti1250.
OtacRadivoje
Ban Bosne
Period1232-1250
PrethodnikStefan Kulinić
NasljednikPrijezda I
Ninoslavova povelja Dubrovčanima

Razdoblje od početka 13. veka pa do dolaska na vlast bana Mateja Ninoslava 1232. godine u Bosni je obilježeno jačanjem i širenjem Crkve bosanske i njenog učenja, te naglim porastom moći i uticaja bosanske vlastele. Pritisci papske kurije na Bosnu, u cilju pokrštavanja, ne gube na svom intenzitetu još od Sabora na Bilinu polju gdje je papa tražio da se Kulin ban odrekne svog učenja ili u protivnom da se suoči sa krstaškim ratom protiv Bosne.

Tokom svog ranije života, Matej je bio protivnik Bogumila, verni vazal Ugarske i pobožan katolik. Ipak, Matej je silom uklonio svog prethodnika Stjepana Kulinića uz pomoć pristalica Crkve bosanske.

Već 1233. godine papa upućuje u Bosnu novog papskog izaslanika, kardinala Jakoba. On je tu na prvom mjestu zatekao novog bana Mateja Ninoslava, Srbina poreklom iz jeretičke porodice, kojega je verovatno i uz ugarski pritisak, prisilio da prihvati katolicizam. Zajedno sa Ninoslavom na katoličku veru prešao je i njegov rođak Prijezda. Prijezda je dominikancima, koji su kao misionari i inkvizitori ubrzo došli u Bosnu da pokrste stanovništvo Bosne, bio prisiljen predati i svoga sina kao taoca, čime je jamčio da neće odstupiti od rimske crkve. Ban Matej Ninoslav je 1233. godine pisao papi Grguru IX da se njegova vlastela ne pokorava, prema starom običaju, njegovoj vrhovnoj vlasti, nego samostalno upravlja povjerenim župama. Dok su njegovi preci, žalio se ban Ninoslav, „po starom običaju“, povjeravali župe i sela kome su hteli i oduzimali ih prema vlastitom nahođenju i potrebi, sada njemu, „koji je nedavno sa jeretičke prešao na katoličku vjeru i počeo da goni jeretike“, držaoci posjeda „uskraćuju poslušnost, krše stare običaje“ i zadržavaju posjede „protiv njegove volje“.

Međutim, nakon izvještaja iz Bosne da je i sam ban Matej Ninoslav ponovno prišao jereticima i da je jeretički pokret zahvatio i susedne zemlje, posebno Slavoniju, papa je obnovio zahtjev da se protiv Bosne povede krstaški rat. Papskom biskupu Ivanu Tevtoncu naloženo je da u Bosni propovijeda „sveti rat“ protiv bosanskih i slavonskih jeretika. Cijela krstaška vojna povjerena je hercegu Kolomanu, koji je dobio posebna ovlašćenja. Ban Matej Ninoslav, suočen sa napadom na Bosnu i mogućim istrebljenjem Srba, nije oklijevao da se, bez obzira na vjerska pitanja stavi na čelo otpora protiv Rima i Ugarske. Krstaški sveti rat protiv Bosne i njihovog vjerskog učenja počeo je 1235. i sa prekidima trajao tri godine. Kolomanova vojska uspjela je uz mnogo prolivene krvi proći kroz Bosnu i Hum. Kada se 1237. i 1238. sa plenom povukla iz Bosne, stvari su u Bosni opet krenule svojim uobičajenim tokom. Cilj istrebljenja jeresi u Bosni ipak nije uspeo.

U tri banove povelje, pisane 1234-1240, 1240 i 1249, kao njegovi podanici spominju se Srbi. Ove su povelje ugovori između bosanskog bana i Dubrovnika, a tiču se slobode trgovanja dubrovačkih trgovaca po bosanskoj državi. Dijelovi teksta banovih povelja po kojima vidimo da Ninoslav svoje podanike smatra Srbima u prevodu na savremeni srpski jezik glase ovako: Ako tuži Srbin Vlaha da se parniči pred knezom; ako tuži Vlah Srbina da se parniči pred banom. [1]

Vidi jošUredi

LiteraturaUredi

Spoljašnje vezeUredi

  1. ^ www.bitlab.rs. „DOMAĆI IZVORI KOJI GOVORE O ETNIČKOM IDENTITETU STANOVNIŠTVA SREDNjOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE”. www.plemenito.com. Pristupljeno 2020-08-17.