Mašinski elementi
Mašinski elementi su izvršioci elementarnih funkcija mašinskih sistema.[1]
Imaju razne namjene i oblike pa su podijeljeni u posebne grupe.
Uloga i podjela mašinskih elemenata uredi
Mašinske elemente možemo podijeliti u dvije osnovne grupe: opšta grupa u koju spadaju zakovice, vijci, klinovi, zupčanici, vratila, i posebna grupa (klipovi, klipnjače, ventili, itd).
Opšta grupa mašinskih elemenata dijeli se na:
- Elementi za spajanje (klin, vijak, zakovica, opruga, čivija, osovinica i drugi)
- Elementi za kružno kretanje (vratilo, osovina, spojnica, ležaj i drugi)
- Elementi za prenos snage (zupčanik, remen (kaiš), lanac (mašinski elemnt), tarni (frikcioni) točak i drugi)
- Elementi za provođenje tečnosti i gasova (cijevi, cijevni zatvarači i drugi)
Elementi za spajanje uredi
To su mašinski elementi za čvrste, nerazdvojive veze koji se ostvaruju:
- zavarivanjem
- zakovicama
- lemljenjem
- lijepljenjem / lepljenjem
Mašinski elementi koji se koriste za čvrste i razdvojive veze su:
- vijci (zavrtnji) i navrtke
- klinovi (uzdužni i poprečni)
- podloške (podložne pločice)
- osigurači navojnih veza
- ključevi
Mašinski elementi koji se koriste za elastične spojeve:
Mašinski elementi koji se koriste za pokretne spojeve:
Zakovice i spojevi zakovicama uredi
Zakovani spojevi su nekada bili osnovni vid spajanja metalnih dijelova. Danas su ostali osnovni vid čvrstog spajanja nekih lakih legura (duraluminijum), i posebno u avio-industriji. Dijelimo ih na sitne (sa prečnikom do 10 mm) i krupne (sa prečnikom od 10 do 37 mm)
Prema obliku glave, sitne zakovice mogu biti:
- sa poluokruglom glavom
- sa upuštenom glavom
- sa pljosnatom glavom
- sa trapeznom glavom
- sa sočivastom glavom
Vrste zakovanih spojeva uredi
- Prema položaju limova mogu biti sučeoni (imaju podmetače) i preklopni
- Prema broju redova zakovica mogu biti jednoredni i višeredni
- Prema rasporedu zakovica mogu biti sa paralelnim i cik-cak rasporedom
- Prema broju ravnina smicanja zakovica mogu biti jednosječni i višesječni
Zavareni spojevi uredi
Prednosti zavarenih spojeva su:
- lakši od zakovanih i livenih konstrukcija
- dijelovi se mogu sklapati sučeono i ugaono
- zavarene konstrukcije su jeftinije za izradu
- smanjena je buka pri radu
Nedostaci:
- Zavisnost kvaliteta vara (zavara) od varioca i elektrode
- Pojava zaostalih napona i deformacija
- Slabljenje mehaničkih osobina materijala
Lemljeni spojevi uredi
Spajanje se vrši primjenom metalnih veziva, lemila i topitelja (boraks, borat, bromid). Spojevi treba da su opterećeni na smicanje. Imaju ograničenu čvrstoću na povišenu temperaturu jer dolazi do rastapanja lema.
Lijepljeni spojevi uredi
Lijepljenim spojevima postiže se smanjenje površine potrebne za vezivanje. Otpornost na vlagu i hemijske spojeve je ograničena.
Elementi za čvrste i razdvojive veze uredi
Klinovi uredi
Uzdužni klinovi se koriste za razdvojivu veza vratila sa glavčinom zupčanika, kaišnika i tako dalje. Postoje zaobljeni klinovi, klinovi sa kukom, klinovi bez kuke, segmentni klinovi, klinovi sa nagibom i bez nagiba. Poprečni klinovi se koriste za nastavljanje dva mašinska dijela koji prenose aksijalna opterećenja. Materijal za klinove je čelik zatezne čvrstoće od 600 N/mm².
Vijci (zavrtnji) uredi
Zavrtnji i navrtke vezuju mašinske dijelove koji se ako je potrebno lako mogu razdvojiti, a da se ne oštete ni oni ni zavrtnji. Zavrtnji u sklopu sa navrtkama služe osim toga za pretvaranje kružnog u pravolinijsko kretanje pri čemu se obrtni moment pretvara u aksijalnu silu ili istezanje.
Navoji mogu biti unutrašnji i spoljašnji. Prema nagibu zavojnice mogu biti desni i lijevi. Prema obliku zavojnice mogu biti trouglasti, pravougli, trapezni i drugi.
Zavrtnji i navrtke uredi
Sastoje se od sljedećih dijelova: stablo zavrtnja, dio sa zavojnicom, glava zavrtnja, navrtka. Označavanje navoja: unutrašnji navoj i spoljni navoj.
Podložne pločice uredi
Zadatak im je da povećaju dodirnu površinu između dijela glave zavrtnja i navrtke, da zaštite dodirne površine od habanja i da prilagode površinu nalijeganja normalno na osu vijka.
Elementi za ostvarivanje elastičnih spojeva uredi
Opruge uredi
Opruge se pod dejstvom sila deformišu, a nakon prestanka dejstva sila vraćaju se u prvobitni oblik. Primjene su akumulacija energije (časovnik), amortizacija udara (amortizer), mjerenje sila (dinamometar), prinudno kretanje (opruge ventila), ograničenje pritiska (ventili sigurnosti).
Podjela opruga: Postoje fleksione (proste lisnate, gibnjeve, spiralne, zavojne, tanjiraste) i torzione-zavojne (zatezne, pritisne, pužaste)
Elementi za ostvarivanje pokretnih spojeva uredi
Osovinice ili svornjaci uredi
To su mašinski elementi koji se upotrebljavaju na mjestima gdje treba obezbijediti zglavkastu vezu za oscilatorno, odnosno kružno kretanje (npr. veza klipnjače i klipa). Izrađuju se kao pune i šuplje, sa i bez naslona.
Osovine uredi
To su mašinski elementi za kružno kretanje i služe kao nosači drugih mašinskih dijelova. Napregnute su na savijanje i nikad ne prenose obrtne momente. Mogu biti: pokretne i nepokretne, pune i šuplje. Sastoje se od dijelova: rukavac, i ojačani dio. Radi smanjenja mase i uštede materijala osovine se proizvode kao stepenaste. Osovine se izrađuju od žilavih konstrukcionih čelika.
Vratila uredi
To su mašinski elementi za kružno kretanje, pri čemu prenose obrtne momente-snagu. Za razliku od osovine, vratila su izložena uvijanju i uvijek se okreću.
Vratila dijelimo na savitljiva i čvrsta. Savitljiva mogu biti zglavkasta i gipka, a čvrsta prava (ravna i stepenasta) i koljenasta (prosta i složena).
Rukavci uredi
To su dijelovi vratila i osovina koji se obrću u ležaju.
Ležajevi (ležaji) uredi
Zavisno od pravca djelovanja sile, ležajevi mogu biti:
- Radijalni ili poprečni, kod kojih sila djeluje normalno na osu ležaja
- Aksijalni ili uzdužni, kod kojih sila djeluje u pravcu ose ležaja
- Kombinovani, kod kojih istovremeno sile djeluju u pravcu ose i normalno na osu ležaja
Po konstrukciji ležaji se dijele na klizne i kotrljajne.
Spojnice uredi
Spojnice su mašinski elementi koji služe za spajanje krajeva dva ili više vratila u jednu cjelinu. Prema načinu prenošenja snage kao kriteriju grupisanja, spojnice se dijele na:
- mehaničke
- elektromagnetne
- pneumatske
- hidrauličke
- turbohidrauličke
- specijalne
Mehaničke spojnice se dijele:
- krute (sa naglavkom, oklopna, kolutna)
- pomične (aksijalno-pomične, elastične i zglavkaste)
- isključno-uključne (kandžasta isključna, frikciona)
Isključno-uključne spojnice je i spojnica motornog vozila (kvačilo). Njeni dijelovi su: radilica, vratilo, zamajac, pomični naglavak, opruga, aksijalno ležište, obloga, prsten, pedala
Elementi za prenos snage uredi
Zupčasti prenos uredi
Zupčanici su mašinski elementi koji međusobnim uzastopnim zahvatanjem zubaca prenose obrtno kretanje i obrtni moment sa jednog na drugo vratilo. Kada su ose vratila međusobno paralelne, prenos se ostvaruje cilindričnim zupčanicima. Prema obliku zubaca, ovi zupčanici mogu biti sa pravim, kosim, i strelastim zupcima. Mogu biti kao spoljašnji i unutrašnji cilindrični par.
Ako se ose vratila sijeku pod nekim uglom, prenos se ostvaruje koničnim zupčanicima koji mogu biti sa: pravim, kosim, krivolinijskim zupcima.
Za prenos obrtnog kretanja između vratila čije se ose mimoilaze, upotrebljavaju se hiperboloidni zupčati parovi, i to: cilindrični zupčanici sa zavojnim zupcima, hipoidni zupčanici (konični zupčanici sa spiralnim zupcima) i pužni par.
Prijenos lancima uredi
Kod većih udarnih opterećenja se primjenjuju i lanci koji se mogu rastavljati na svakoj karici, ili takozvani Evartovi lanci. Lanac se sastoji iz karika i kuka. Dijelovi sistema lančanog prenosa su: lanac, pogonski točak, i pogonjeni točak.
Prijenos remenom (kaišem) uredi
Prema obliku poprečnog presjeka remena razlikujemo: pljosnati remen, klinasti (trapezni) remen, okrugli remen i druge vrste.
Frikcioni (tarni) prenos uredi
Raspoznajemo cilindrične frikcione parove i konične frikcione parove.
Elementi za provođenje tečnosti i gasova uredi
Cijevi i cijevni zatvarači uredi
To su elementi koji se upotrebljavaju za provođenje fluida, gasova i čvrstog materijala u usitnjenom obliku. Oblici završetka cijevi i cijevni priključci mogu biti pravougla račva, kosougla račva, T-račva, jednostrani luk, luk, koljeno, i reducir.
Na konstrukciji cijevnih zatvarača razlikujemo dijelove: ventil, zasun, priklopac, slavina.
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Vojislav Miltenović: Mašinski elementi (oblici, proračun, primena), Niš, 2009. strana 1
Literatura uredi
- Skripte o mašinskim elementima, univerziteti u Novom Sadu i Mostaru.
- Vojislav Miltenović: Mašinski elementi (oblici, proračun, primena), 7. izdanje, Niš, 2009.
