Majsnerov efekat (ili Majsner-Oksenfeldov efekat) je pojava iščezavanja magnetskog polja u unutrašnjosti superprovodnika. Rastojanje do kojeg polje prodire u unutrašnjost poznato je kao Lonodnova dubina prodiranja. Ovo aktivno potiskivanje magnetskog polja treba razlikovati od idealnog dijamagnetizma. Efekat su otkrili Valter Majsner i Robert Oksenfeld 1933. godine. Majnserov efekat je jedna od ključnih osobina superprovodnika i preko njega je utvrđeno da do pojave superprovodljivosti dolazi faznim prelazom.

Dijagram Majsnerovog efekta. Linije magnetskog polja oredstavljene strelicama su potisnute iz superprovodnika kada je ovaj ispod ktritične temperature.

Teorija uredi

Teorijsko objašnjenje Majsnerovog efekta može se dobiti iz Londonove jednačine i jedne od Maksvelovih jednačina

 

je Londonova jednačina, gde je   gustina struje,   magnetna indukcija i   dubina prodiranja.

 

je jedna od Maksvelovih jednačina.

Pošto je magnetno polje solenoidalno imamo relaciju

 

korišćenjem gornjih izraza pokazano je da je

 

Pošto je Laplasijan magnetne indukcije jednak nuli, sledi da polje unutar superprovodnika, van dubine prodiranja, opada do nule.

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

  • Tinkham, M. (2004). Introduction to Superconductivity. 2nd Ed., Dover Books on Physics. ISBN 978-0-486-43503-9. (Paperback). A good technical reference.
  • Fritz London, Superfluids, Volume I. (1950). Macroscopic Theory of Superconductivity. . Reprinted by Dover. ISBN 978-0-486-60044-4.  By the man who explained the Meissner effect. str. 34-37 gives a technical discussion of the Meissner effect for a superconducting sphere.
  • Saslow, Wayne M. (2002). Electricity, Magnetism, and Light. Academic. str. 486-489. ISBN 978-0-12-619455-5.  gives a simple mathematical discussion of the surface currents responsible for the Meissner effect, in the case of a long magnet levitated above a superconducting plane.


Spoljašnje veze uredi