Mizandrija (starogrčki: μισανδρία) je uopšte mržnja, prezir ili predrasude prema muškarcima ili dečacima.[1][2][3] Mizandrija se može oličavati na različite načine, uključujući socijalnu isključenost, seksualnu diskriminaciju, neprijateljstvo, ginocentrizam, matrijarhat, omalovažavanje muškaraca, nasilje nad muškarcima i seksualnu objektivizaciju.

Etimologija uredi

Mizandrija kao pojam je nastao od grčkih reči mizos (grč. μισος, „mržnja”) i andros (grč. ανηρ, genitiv grč. ανδρος;. „čovek”).[4] Upotreba reči može se datirati još u 19. veku, pominjanjem u časopisu Spektator 1871. godine.[5][6] Pojavljuje se u Kolegijalnom rečniku Mirijam-Vebster (11. izd.) iz 1952. godine. Prevod sa francuskog franc. misandrie na nemački nem. Männerhass (mržnja prema muškarcima)[7] zabeležena je 1803. godine.[8] „Mizandrist” se može koristiti kao pridevski oblik reči.[9] Potpuni prevod na srpski bi glasio mužomržnja, dok bi pridevski oblik bio mužomrzac.

Pojam sa sličnim, ali različitim značenjem, je androfobija, koja predstavlja strah od muškaraca.[10] Pisac Helen Plakrouz ze tvrdila da je androfobija povoljniji izraz u slučajevima kada odbojnost prema muškarcima proizlazi iz osećaja straha.[11]

Prikazi uredi

Unutar feminističkih pokreta uredi

Akademik Alis Ehols u svojoj knjizi Usuđujem se biti Loš: Radikalni feminizam u Americi, 1967–1975, iz 1989. godine, tvrdi da je radikalna feministkinja Valeri Solanas, poznata po pokušaju ubistva Endija Vorhola 1968. godine, pokazala ekstremni nivo mizandrije u odnosu na druge radikalne feministkinje tog vremena u njenom traktu SKAM manifest.

Andrea Dvorkin kritikujući biološki determinizam u radikalnom feminizmu, 1977. godine zaključuje da „sa sve većom frekvencijom u feminističkim krugovima” rezonuju stavovi Valeri Solanas da su muškarci biološki inferiorni u odnosu na žene i nasilni po prirodi, zahtevajući gendricid koji bi omogućio pojavu „nove Übermensch žene”.[12]

Pol Nejtanson i Ketrin K. Jang tvrde da je „ideološki feminizam”, nasuprot „egalitarnom feminizmu”, kulturološki nametnuo mizandriju.[13] Njihova knjiga iz 2001, „Širenje mizandrije”, analizira „kulturne artefakte i proizvode devedesetih“ od filmova do čestitki za ono što su smatrali prožimajućim porukama mržnje prema muškarcima.[14]Legalizacija mizandrije” (2005), druga u nizu knjiga, posvetila je sličnu pažnju zakonima u Severnoj Americi.[15]

Vendi MakElroj, individualistička feministkinja,[16] napisala je 2001. godine da su neke feministkinje „redefinisale promenu pogleda na suprotni pol“ kao „vrelu ljutnju prema muškarcima [koja] se pretvorila u hladnu mržnju“.[17] Tvrdila je da je pogrešan stav smatrati muškarce, sveukupno, nepopravljivim ili silovateljima.

U članku iz 2016. godine, autorka i novinarka Keti Jang opisala je „trenutni ciklus mizandrije“ u feminizmu.[18] Ovaj ciklus, objašnjava ona, uključuje upotrebu termina „mensplejning“ i druge neologizme koji koriste reč „muškarac“ kao pogrdni prefiks.

Profesor sociologije i autor Entoni Sinot pretpostavlja da se pojam mizardije dodatno podstiče i stvara mizoginijom i da se suprotstavljanje mizardiji može posmatrati kao suprotstavljanje samom feminizmu.[19] Zbog sve većeg broja isključivo ženskih klubova i kampanja za osnaživanja žena, Sinot navodi da to može izazvati osećaj isključenosti i prezira prema muškarcima.[20]

Asimetrija sa mizoginijom uredi

Sociolog Alan G. Džonson tvrdi u „The Gender Knot: Unraveling our Patriarchal Legacy” da su optužbe za mržnju prema muškarcima korišćene za odbacivanje feministkinja i preusmeravanje pažnje na muškarce, ojačavajući kulturu usredsređenu na muškarce.[21] Džonson smatra da kultura ne nudi uporedivu anti-mušku ideologiju sa mizoginijom i da „ljudi često mešaju muškarce kao pojedince sa muškarcima kao dominantnom i privilegovanom kategorijom ljudi” i da „[s obzirom na] stvarnost ženskog ugnjetavanja, muška privilegija i sprovođenje i jednog i drugog, teško da iznenađujuće da bi svaka žena trebala da ima trenutke u kojima se ljuti ili čak i mrzi muškarce”.

Drugi pogledi uredi

Aktivisti za ljudska prava i druge maskulističke grupe kritikovali su savremene zakone koji se tiču razvoda, nasilja u porodici i silovanja kao primere institucionalne mizandrije.[22][23]

Profesori verskih studija Pol Nejtanson i Ketrin Jang ispitivali su institucionalizaciju mizandrije u javnoj sferi u svojoj seriji od tri knjige Nakon pada čoveka iz 2001. godine[24] koja govori o mizandriji kao „obliku predrasuda i diskriminacije koji je postao institucionalizovan u severnoameričkom društvu", pišući: „Isti problem koji je dugo sprečavao uzajamno poštovanje Jevreja i hrišćana, učenjem prezira, sada sprečava uzajamno poštovanje muškaraca i žena."[25]

U literaturi uredi

Starogrčka književnost uredi

Profesor klasične književnosti Froma Zejtlin sa Univerziteta Prinston diskutuje o mizandriji u svom članku pod naslovom „-{Patterns of Gender in Aeschylean Drama: Seven against Thebes and the Danaid Trilogy}-“. Tu izjavljuje:

Šekspir uredi

Književni kritičar Harold Blum tvrdi da, iako je reč mizandrija relativno nepoznata u književnosti, nije teško pronaći implicitnu, pa čak i eksplicitnu mizandriju. Pozivajući se na dela Šekspira, Blum kaže „Ne mogu da se setim ni jednog slučaja mizoginije, dok bih tvrdio da je mizandrija snažan element. Šekspir savršeno jasno izražava da se žene moraju udavati za nižu klasu i da su muškarci narcisoidni i da im se ne može verovati i tako dalje. U celini, on nam daje mračniju viziju muškaraca od žena“.[26]

Savremena književnost uredi

Kritičarka glavnog toka feminizma Kristina Hof Samers opisala je dramu Eve Ensler Vaginini monolozi kao mizandričnu po tome što „nema dostojnih muškaraca... predstava prikazuje galeriju grubih muškaraca, sadista, nasilnika nad decom, genitalnih sakatelja, grupnih silovatelja i zlobnih dečaka”, za koju smatra da nije u koraku sa stvarnošću i da „većina muškaraca nisu grubijani. Oni nisu tlačitelji”.[27]

Džuli M. Tompson, feministička autorka, povezuje mizandriju i zavist prema muškarcima, posebno „zavist prema penisu“, pojam koji je u svojoj teoriji ženskog seksualnog razvoja skovao Sigmund Frojd 1908. godine.[28] Nensi Keng je raspravljala o „misandričnom impulsu” u vezi sa delima Tonija Morisona.[29]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ "Misandry" at Oxford English Dictionary Online (ODO), Third Edition, June 2002. Accessed through library subscription on 25 July 2014. Earliest recorded use: 1885. Blackwood's Edinb. Mag, Sept. 289/1 No man whom she cared for had ever proposed to marry her. She could not account for it, and it was a growing source of bitterness, of misogyny as well as misandry.
  2. ^ "Misandry" at Merriam-Webster online ("First Known Use: circa 1909")
  3. ^ Synnott, Anthony (6. 10. 2010). „Why Some People Have Issues With Men: Misandry is not in everyone's dictionary but it's out there”. Psychology Today. Pristupljeno 24. 10. 2016. 
  4. ^ Oxford Dictionaries http://oxforddictionaries.com/definition/english/misandry Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. septembar 2013)
  5. ^ „"Misandry" the Word – Its Origin”. 18. 3. 2013. 
  6. ^ Review of novel "Blanche Seymour", The Spectator, London, 1 Apr. 1871, p. 389. “We cannot, indeed, term her an absolute misandrist, as she fully admits the possibility, in most cases at least, of the reclamation of men from their naturally vicious and selfish state, though at the cost of so much trouble and vexation of spirit to women, that it is not quite clear whether she does not regard their existence as at best a mitigated evil.”
  7. ^ „Translations for Männerhaß in the German » English dictionary”. Pons Dictionary German To English. PONS GmbH, Stuttgart. Arhivirano iz originala 6. 5. 2015. g. 
  8. ^ Johann Georg Krünitz (1803). Oekonomische Encyklopädie oder allgemeines System der Staats-, Stadt-, Haus- u. Landwirthschaft: in alphabetischer Ordnung. Von Lebens-Art bis Ledecz : Nebst einer einzigen Fig. Friedrich's des Einzigen, u. 3 Karten. 90. Pauli. str. 461. 
  9. ^ „Definition of "misandry". Dictionary.com. Pristupljeno 4. 11. 2018. 
  10. ^ „Misandry”. 
  11. ^ „Androphobia – and How to Address It”. 17. 10. 2017. 
  12. ^ Dworkin, Andrea (leto 1978). „Biological Superiority: The World's Most Dangerous and Deadly Idea” (PDF). Heresies: A Feminist Publication on Art and Politics. No. 2. 2 (#6): 46. ISSN 0146-3411. Pristupljeno 12. 5. 2015. 
  13. ^ Nathanson & Young 2001 "[ideological feminism,] one form of feminism—one that has had a great deal of influence, whether directly or indirectly, on both popular culture and elite culture—is profoundly misandric".
  14. ^ Paul Nathanson; Katherine K. Young (16. 10. 2001). Spreading Misandry: The Teaching of Contempt for Men in Popular Culture. McGill-Queen's Press - MQUP. str. ix. ISBN 978-0-7735-2272-5. 
  15. ^ Paul Nathanson; Katherine K. Young (2006). Legalizing Misandry: From Public Shame to Systemic Discrimination Against Men. McGill-Queen's Press - MQUP. ISBN 978-0-7735-5999-8. 
  16. ^ The Independent Institute
  17. ^ McElroy 2001
  18. ^ Young, Cathy (4. 7. 2016). „Feminists treat men badly and it's bad for feminism”. The Washington Post. Pristupljeno 23. 10. 2016. 
  19. ^ Synnott, Anthony (10. 10. 2010). „Why Some People Have Issues With Men: Misandry”. 
  20. ^ Synnott, Anthony (9. 2. 2017). „Misandry AND Misogny”. 
  21. ^ Johnson, Alan G. (2005). The Gender Knot: Unraveling Our Patriarchal Legacy (2, revised izd.). Temple University Press. str. 107. ISBN 978-1592133840. 
  22. ^ Berlatsky, Noah (29. 5. 2013). „When Men Experience Sexism”. The Atlantic. The Atlantic Monthly. Pristupljeno 8. 11. 2018. 
  23. ^ Thériault, Anne. „The Myth Of Misandry”. Ravishly Media Company (na jeziku: engleski). Ravishly.com. Pristupljeno 8. 11. 2018. 
  24. ^ Nathanson & Young 2001
  25. ^ Nathanson, Paul; Young, Katherine K. (2001). Spreading misandry the teaching of contempt for men in popular culture. Montreal, Que.: McGill-Queen's University Press. str. 6. ISBN 9780773569690. 
  26. ^ Brockman, Elin Schoen. (25 July 1999) "In the Battle of the Sexes, This Word Is a Weapon", New York Times, https://www.nytimes.com/1999/07/25/weekinreview/in-the-battle-of-the-sexes-this-word-is-a-weapon.html?module=Search&mabReward=relbias%3Ar
  27. ^ What’s Wrong and What’s Right with Contemporary Feminism?, Hamilton College. Retrieved 2014-01-27. Sommers, Christina Hoff. (2008), Arhivirano 2012-03-02 na sajtu Wayback Machine
  28. ^ Emphasis added. Julie M. Thompson, Mommy Queerest: Contemporary Rhetorics of Lesbian Maternal Identity, (Amherst: University of Massachusetts Press, 2002).
  29. ^ Kang, N. (2003), "To Love and Be Loved: Considering Black Masculinity and the Misandric Impulse in Toni Morrison's "Beloved", Callaloo, Vol. 26, No. 3, pp. 836-854.

Spoljašnje veze uredi