Milija Belić
Milija Belić (Rudovci, 1954) slikar je, skulptor i teoretičar umetnosti.[1]
Biografija uredi
Osnovnu školu je završio u Rudovcima. Prvi likovni i literarni radovi su mu bili objavljeni u dečjim časopisima „Kekec”, „Nasmejane novine”, „Mali polet”, „Politika za decu” i „Politikin zabavnik”. Gimnaziju je pohađao u Lazarevcu. Kao učenik gimnazije, osnovao je i uređivao školski list „Gimnazijalac”, koji je kasnio preimenovan u „Staze”, kada je i postao opštinski časopis mladih. Sarađivao je sa izdavačkom kućom „Dečje novine” iz Gornjeg Milanovca kao crtač i autor stripova do 1975. godine. Gimnaziju je završio 1973. godine. Diplomirao je 1978. godine na Fakultetu likovnih umetnosti Univerziteta u Beogradu, odsek slikarstvo, u klasi Zorana Petrovića.[2]
Svoja dela redovno izlaže od 1978. godine na samostalnim i zajedničkim izložbama u zemlji i inostranstvu. Postao je član Udruženja likovnih umetnika Srbije 1979. godine. Objavljivao je brojne likovne priloge u listovima i časopisima „Književna reč”, „Književne novine”, „Politika”, „Polja”, „Venac”,„ Galaksija”, „Duga”, „ABV Hronika”, „Kolubara”.[2]
Bio je stipendista francuske vlade 1983. i 1984. godine. Završio je postdiplomske studije estetike u Parizu 1992. godine. Odbranio je doktorsku tezu „Plastički ritam - prolegomena za jednu metaumetnost” na Sorboni 1994. godine, sa najvišom ocenom. Član je Međunarodnog udruženja likovnih kritičara od 1999. godine. Postao je član Fondacije Tajlor u Parizu 2013. godine. Osnovao je umetničku asocijaciju „Carrément Art Construit“ 2014. godine u Parizu.[2][3] Član je komiteta salona Réalités Nouvelles u Parizu.
Njegova dela se nalaze u Narodnoj biblioteci Francuske u Parizu, Muzeju Satoro Sato u Japanu, Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, Kulturnom centru Srbije u Parizu, Biblioteci grada Beograda i drugim.[1]
Živi u Parizu i Lazarevcu.[4]
Dobitnik je nagrade „Srećko Jovanović” 2022. godine.[5]
Dela uredi
- Meta Art (SKC, Beograd, 1997)
- Nebeske priče (Biblioteka grada Beograda, Beograd, 2000)
- Apologie du rythme (L’Harmattan, Pariz, 2002)
- Omcikous (L’Age d’Homme, Lozana, 2004)
- Slika i Svet (SKC, Beograd, 2004)
- Fotografije 1964-1978 (Narodna knjiga & Alfa, Beograd 2008)
- Spiritus mundi (Red Boks, Beograd, 2011)
- Metafotografije Mirka Lovrića (Kulturni centar & Klio, Beograd, 2015)[1][6]
- Izazov modernosti (Arhipelag, Beograd, 2017)
- Ars longa (Umetnička galerija Nadežda Petrović, Čačak, 2020)
Reference uredi
- ^ a b v „Milija Belić | Arhipelag”. www.arhipelag.rs. Pristupljeno 2021-05-21.
- ^ a b v „Milija Belić, biografija” (PDF). Seecult.
- ^ „Život je kratak, umetnost je duga”. www.epicentarpress.rs. Pristupljeno 2021-05-21.
- ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Milija Belić: Pedeset godina stvaralaštva”. www.rts.rs. Pristupljeno 2021-05-21.
- ^ K., M. A. (29. 9. 2022). „PRIZNANjE ZA STRIP MILIJI BELIĆU: Uručenje nagrade "Srećko Jovanović"”. Večernje novosti. Pristupljeno 2. 10. 2022.
- ^ „Strip, slike i skulpture Milije Belića – Kulturni centar” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-05-21.