Miloš Marić (vojnik)

наредник фелдвебел Шајкашког батаљона

Miloš Marić (1846–1922) bio je niži oficir Austrougarske vojske, narednik feldvebel Šajkaškog bataljona. Otac je naučnika Miloša Marića i Mileve Marić i aktivistkinje Zorke Marić.

Miloš Marić
Nadgrobni spomenik i grob Miloša Marića
Datum rođenja1846.
Datum smrti1922.(1922-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (75/76 god.)
Mesto smrtiNovi SadKraljevina SHS
SupružnikMarija Ružić(v. 1867)
Deca

Biografija

uredi

Miloš Marić rođen je u Kaću 1846. godine. Tu je započeo svoje školovanje, a potom nastavio u Sremskim Karlovcima i Novom Sadu i na kraju u Podoficirskoj bataljonskoj školi (poznatoj Matematici) u Titelu. U oktobru 1867. godine oženio se sa Marijom Ružić iz Titela.[1]

Nekoliko dana pre rođenja Mileve 1875. godine, Miloš je postavljen za „uzdatog nadziratelja pri kr. sudbenom stolu u Vukovaru”. Godine 1883, par je dobio treće dete, kćerku Zorku.

Par je izgubio dva muška deteta, i trećem sinu, su po narodnom običaju dali očevo ime Miloš, kako bi zaustavili umiranje u porodici.

Zbog prilika koje su ukazivale na ukidanje Vojne granice, Miloš je napustio trinaestogodišnju vojnu karijeru i prešao da radi u sudskoj administraciji.

U Rumi postoji kuća gde je porodica Marić živela od 1877. do 1892. godine.[2][3] U susret velikom jubileju – sto pedeset godina od rođenja Mileve Marić – Ministarstvo kulture Republike Srbije najavilo je obnovu te kuće, u kojoj će se nalaziti i memorijalna soba.[4]

Kupovinom kuće u Kisačkom sokaku, Marići su postali stanovnici Novog Sada. Uz svoju penziju i ženin miraz, Miloš se brzo obogatio, a veliku količinu novca izdvojio je za školovanje svoje dece na inostranim univerzitetima.[5]

Umro je 1926. godine, a sahranjen je na Almaškom groblju u Novom Sadu.

Reference

uredi