Miloš M. Bogićević

Miloš Bogićević (Beograd, 1876Berlin, jul 1938[1]) bio je srpski pravnik i diplomata.

Miloš M. Bogićević
Datum rođenja1876.
Mesto rođenjaBeograd
Datum smrti1938.
Mesto smrtiBerlin

Biografija uredi

Otac mu je bio Milan Bogićević, a majka Perka, kćerka Mihaila Barlovca.

Objavio više stručnih radova iz oblasti javnog prava, uglavnom u inostranstvu. On je Nijemcima 1916, pod nerazjašnjenim okolnostima, ponudio separatni mir sa Srbijom [2]. Ubijen je u Berlinu, pod nejasnim okolnostima, 1938. godine. Delfa Ivanić, čiji je poočim bio Mijailo Bogićević, je o njemu zapisala da je bio dugogodišnji diplomata i ministar u Srbiji. Pod raznim uticajima, izašao je iz ravnoteže, gazio je počev od 1915. u Nišu, Kairu i Ženevi, sve dublje i dublje, dok jednoga dana nije postao izdajnik svoje Otadžbine, stavljajući se svjesno u službu njenih neprijatelja. Radeći tako, on je najzad 1938. godine završio svoj život tragično, jer je prijevarom pozvan maja–juna iz Beča u Berlin, gdje je bio ubijen u toaletu jedne berlinske kafane.[3]

O njemu je pisao i Miloš Crnjanski u svojim Embahadama. Ličnu povređenost je liječio tako što je izdao vlastitu zemlju. Uoči balkanskih ratova odao je Nijemcima državnu tajnu, a nakon Prvog svjetskog rata pisao je knjige u kojima je odgovornost za rat svaljivao na Srbiju, što je zaprepstilo Crnjanskog, koji je o tome saznao kao ataše u Berlinu (1928.-1929. godine). Crnjanski je smatrao da ga je strašna i bezumna mržnja, kao glavna crta naše unutrašnje politike nagnala na to da pređe neprijatelju.[4]

Sahranjen na Novom groblju u Beogradu.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Vladan Jovanović: „Bogićević, Miloš”, strane 625-626, Srpski biografski rečnik, tom 1, Novi Sad, 2004. godine
  2. ^ Milan Jovanović Stojimirović, Siluete starog Beograda, Beograd, 1971, str. 279.
  3. ^ Milanović, Jasmina (2012). DELFA IVANIĆ, USPOMENE. Beograd: INSTITUT ZA SAVREMENU ISTORIJU. str. 65. ISBN 978-86-7403-172-8. 
  4. ^ Raičević, Gorana (2021). Svetigora, br. 290., Čabrinović, Verfel, Crnjanski, Princip... Cetinje: Svetigora. str. 71. 

Spoljašnje veze uredi