Milutin Dragović (1881—1945) bio je istaknuti političar, narodni poslanik, senator i narodni oslobodilac iz Jablanički okrug (Leskovac).[1][2]

Milutin Dragović

Biografija

uredi

Rođen je 24. marta 1881. godine u Nikšiću, od oca Petra i majke Vidne. Njegova porodica se preselila se u selo Sponce 1890. godine, a odatle nastanila u Obiliću. Završio je osnovnu školu u Tularu. Jedno vreme bio je graničar „krstaš” na srpsko-turskoj granici, zatim čuvar državnih šuma u Jablaničkom srezu. Kao šumar stekao je veliku popularnost kod naseljenika iz Hercegovine i Crne Gore. Za narodnog poslanika u Jablaničkom srezu izabran je 19. maja 1908. godine i bio biran na svim izborima do 6. januara 1929. Tri puta je bio nosilac liste Narodne radikalne stranke za Okrug vranjski. Takođe i kao narodni poslanik biran je i za sekretara i za potpredsednika Narodne skupštine u više skupštinskih saziva.

Učesnik je oslobodilačkih ratova Srbije od 1912. do 1918. godine. U ratu sa Turcima 1912. godine, Dragović je okupio 80 dobrovoljaca iz Jablanice i učlestvovao u borbenim okršajima na Golaku. Istakao se u Prvom svetskom ratu na Ceru, Drini i Kolubari. Prešao je 1915. albanske gudure i učestvovao na Solunskom frontu. U ratu je unapređen u čin poručnika i odlikovan Karađorđevom zvezdom sa mačevima.

Posle Prvog svetskog rata Dragović je bio jedan od naisaknutijih parlamentaraca, jedan od glavnih ljudi iz naroda. Uživao je veliko poverenje dinastije Karađorđević i Nikole Pašića. Kraljevim ukazom imenovan je 9. januara 1932. godine za senatora. Radio je na zadrugarstvu, prosveti i kulturi, kao i ekonomskom i socijalnom razvoju sela. Bio je predsednik Centralnog odbora zadrugara za poljoprivredni kredit.

U Drugom svetskom ratu postao je član Centralnog komiteta Vojske u otadžbini Draže Mihailovića. Bio je protivnik komunizma, zalagao se za očuvanje monarhije. U vreme oslobođenja Srbije 1944. godine otišao je u Bosnu, gde mu se gubi svaki trag. Njegova celokupna imovina konfiskovana je 1945. godine.[1]

Reference

uredi
  1. ^ a b Turović, Dobrosav Ž. (2004). Gornja Jablanica: Ljudi i vreme. Leskovac. str. 18. 
  2. ^ Turović, Dobrosav. Junaci gvozdenog puka.