Ministarstvo lorda kancelara


Ministarstvo lorda kancelara (engl. Lord Chancellor's Department)[a] bilo je ministarstvo Ujedinjenog Kraljevstva na čijem čelu je stajao lord kancelar.

Opšte pravo

Ovaj članak je dio serije članaka o
sudstvu Engleske i Velsa

Istorija uredi

Ministarstvo lorda kancelara je osnovao lord Selborn (1885) koji je u to vrijeme bio lord kancelar.[1] On je bio jedini kabinetski ministar koji nije imao svoje ministarstvo sa građanskim službenicima odnosno stalnim sekretarima i podsekretarima. Ministarstvo se originalno zvalo Kancelarija lorda kancelara (engl. Lord Chancellor's Office), a za zaposlene je imala samo advokate (u početku njih pet). Kada su doneseni zakoni koji su reformisali sudski sistem bilo je potrebno kadrovski reformisati i resor lorda kancelara.

Kada je juna 1915. imenovan stalni sekretar, Kancelarija je reformisana tako da efikasnije vrši nadzor nad sudskim sistemom. Ovlašćenja ministarstva su se proširila 1922. godine kada je dobilo pravo kontrole nad sudovima grofovija (prije je kontrolu vršio Trezor Njegovog veličanstva), i 1925. godine na osnovu Akta o Vrhovnom sudu.

Ministarstvo je dobilo velika ovlašćenja 1971. godine kada je donesen Akt o sudovima koji je modernizovao engleski sudski sistem i postavio Ministarstvo lorda kancelara kao kontrolora sudova. Ministarstvo koje je tada radilo odvojeno od Kancelarije lorda kancelara u Domu lordova je dobilo svoje kancelarije u Vajtholu.

Ministarstvo lorda kancelara se umnogome razlikovalo od drugih ministarstava. Između ostalog, starješina ministarstva sve do 1992. godine nije predstavljao svoj resor u Domu komuna jer lord kancelar kao spiker Doma lordova dotad nije mogao sjediti u Domu komuna.

Ustavna reforma uredi

Ministarstvo lorda kancelara je pretvoreno 2003. godine u Ministarstvo za ustavna pitanja, a sam lord kancelar je bio istovremeno i državni sekretar za ustavna pitanja.

Ministarstvo za ustavna pitanja je ukinuto na osnovu Ustavnog reformskog akta 2005, a osnovano je Ministarstvo pravde koje je dobilo i određene nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova. Lord kancelar je od tada istovremeno i državni sekretar pravde.

Lord kancelar je izgubio sudsku vlast, ali je ostao čuvar Državnog pečata.

Organizacija uredi

Kancelarijom je rukovodio stalni sekretar pri Kancelariji lorda kancelara, najviši član Građanske službe Njenog veličanstva koji je takođe služio kao kraljevski bilježnik u Kancelarstvu. Kancelarija koju je on vodio je bila mala sa manjim brojem osoblja. Pored stalnog sekretara bili su još: lični sekretar stalnog sekretara, lični sekretar lorda kancelara, sekretar prezentacija (on je bio savjetnik lorda kancelara za imenovanje članova Engleske crkve) i sekretar komisija (savjetnik lorda kancelara za imenovanje magistratskih sudija).

Ministarstvo je bilo prilično manjeg obima poredeći ga sa drugim ministarstvima. Godine 1960. imalo je 13 advokata i nekoliko sekretara. Kada je 1971. godine donesen Akt o sudovima postao je najveće ministarstvo. Brojao je 12.000 direktnih zaposlenih, 10.000 indirektnih zaposlenih, 1.000 zgrada (mnogo više nego ostala ministarstva) i godišnji budžet od 2,4 miliona funti.

Vidi još uredi

Napomene uredi

  1. ^ Lord Chancellor's Department („Departman lorda kancelara”)

Izvori uredi

  1. ^ „The National Archives - NDAD - Lord Chancellor's Department”. The National Archives. Arhivirano iz originala 04. 11. 2010. g. Pristupljeno 2009-02-28. 

Literatura uredi

  • Hall, Jean Graham; Douglas F. Martin (2003). Yes, Lord Chancellor: A Biography of Lord Schuster. Chichester, West Sussex: Barry Rose Law Publishers. ISBN 1-902681-35-5. 
  • Woodhouse, Diana (2001). The Office of Lord Chancellor. Hart Publishing. ISBN 1-84113-021-4. 

Spoljašnje veze uredi