Mihailo Kantakuzin (grč. Μιχαήλ Καντακουζηνός) bio je uticajni osmanski velikaš, blizak velikom veziru Sokoloviću. Dobio je osmanski nadimak Šejtanoglu (sin šejtana (đavola)),[1] zbog intriga i uticaja koje su postojale na osmanskom dvoru za vreme vladavine Sulejmana Veličanstvenog i većeg dela ere Selima II.[1]

Mihailo Kantakuzin
Lični podaci
Datum rođenja(1525-00-00)1525.
Mesto rođenjaKonstantinopolj, Osmansko carstvo
Datum smrti3. mart 1578.(1578-03-03) (67/68 god.)
Mesto smrtiPomorije,
Porodica
Potomstvotri sina i dve ćerke – spaseni
NaslednikKantakuzini u Vlaškoj, Moldaviji i Rusiji

On je takođe zaslužan za priznanje Moskovske patrijaršije i carske titule Ivanu Groznom. Bio je rođak prvog ruskog cara.

Bio je arhont Konstantinopolja. Na svoja pisma je stavljao pečat (vizantijskog) dvoglavog orla.[2] Možda je bio najbogatiji čovek u Osmanskom carstvu.

Obešen je na ulazu njegove palate u selu Anhialu[1][3][4] 3. marta 1578. po nalogu sultana Murata III.

Tačno 3 veka nakon što je obešen, prema Sanstefanskom sporazumu, Srbija je postala nezavisna država. U ruskoj klasičnoj literaturi njegov umetnički lik je ponovo „oživio“ Pavel Smerdjakov u romanu Braća Karamazovi.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b v Finlay 1856, str. 188–189.
  2. ^ Iorga 1935, str. 116.
  3. ^ Braudel 1995, str. 696.
  4. ^ Iorga 1935, str. 117.

Literatura uredi