Mongolija

држава у источној Азији

Mongolija (mong. ᠮᠣᠩᠭ᠋ᠣᠯ
ᠤᠯᠤᠰ
, Монгол Улс
), država je u istočnoj Aziji, koja se graniči sa Rusijom na severu i Kinom na jugu, glavni grad je Ulan Bator.[2] U starijim dokumentima može se naći još i ime Spoljna Mongolija (za razliku od Unutrašnje Mongolije koja je kao autonomna oblast deo Kine). Do promene Ustava 1992. zvala se Narodna Republika Mongolija. Mongolija je član: UN i ima status posmatrača u Šangajskoj organizaciji za saradnju.

Mongolija
ᠮᠣᠩᠭ᠋ᠣᠯ
ᠤᠯᠤᠰ
 (mongolski)
Монгол Улс  (mongolski)
Krilatica: nema
Himna: Национална химна Монголије
(mong. Монгол улсын төрийн дуулал)
Položaj Mongolije
Glavni gradUlan Bator
Službeni jezikmongolski
Vladavina
PredsednikKaltmagin Batulga
Predsednik VladeUknagin Kurelsuk
Istorija
NezavisnostOd Kine
11. jula 1921.
Geografija
Površina
 — ukupno1.564.116 km2(19)
 — voda (%)0,6
Stanovništvo
 — 2015.[1]3.042.511(139)
 — gustina1,95 st./km2
Ekonomija
ValutaMongolski tugrik
 — stoti deo valute‍100 монгоа¹‍
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC +7 do +8
Internet domen.mn
Pozivni broj+976

¹ Van upotrebe

Sa 1.564.116 km², Mongolija je 18. po površini i najređe neseljena suverena država na svetu, sa populacijom od oko tri miliona ljudi. To je ujedno i druga po veličini zemlja bez izlaza na more iza Kazahstana i najveća takva zemlja koja se ne graniči sa zatvorenim morem. Zemlja sadrži veoma malo obradive zemlje, jer veći deo nje prekrivaju travnate stepe, sa planinama na severu i zapadu i pustinjom Gobi na jugu. U Ulan Batoru, glavnom i najvećem gradu, živi oko 45% stanovništva zemlje.[3] Ulan Bator takođe deli rang najhladnijeg glavnog grada na svetu sa Moskvom, Otavom i Nur Sultanom.[4][5][6]

Istorija uredi

 
Osvajanja Džingis-kana
 
Širenje Mongolskog carstva

Još u antičko vreme su Mongoliju zbog nestvarno surove klime naseljavala gotovo isključivo nomadska plemena stočara; u toj velikoj zemlji postojala su tek sporadično manja naselja Samojeda i Ujgura, kao i neka pod kineskim uticajem.

Još u to vreme dolazilo je do napada pojedinih plemena na Kinu i na put svile koja je prolazila zapadno srednjom Azijom. U srednjem veku uspelo je Džingis-kanu (1155—1227) ujediniti mongolska plemena u državu koja je nekoliko vekova vladala svetskim carstvom, koje je 1240. godine dosezalo čak do srednje Evrope. Njegov unuk Kublaj-kan (†1294 u Pekingu) osnovao je u Kini dinastiju Juan, i budističkim sveštenicima preneo pravo upravljanja Tibetom. Nakon nekoliko razdoblja slabosti oko 1400-e je pod Timur Lenkom opet stvoreno veliko carstvo koje je kasnije u razdoblju imeđu 1690. i 1757. godine prešlo na kinesku dinastiju Ćing.

Nakon njenog sloma 1911. Mongolija je proglasila nezavisnost, ali je ipak (uprkos ruskoj pomoći) potrajalo do 1921. da su kineske snage (severni militaristi) konačno isterane iz zemlje. 1924. godine proglašena je Narodna Republika Mongolija, i postala je zemlja-satelit Sovjetskog Saveza. U ambiciji sovjetskog vodstva da od Mongolije naprave modernu komunističku državu, gotovo potpuno je uništeno tradicionalno nomadsko stočarstvo, što je uzrokovalo velike ekonomske probleme. Za vreme staljinističkih čistki ubijeno je oko 38.000 Mongola, među ostalima, gotovo sva inteligencija zemlje i oko 18.000 budističkih monaha. Gotovo svi budistički manastiri Mongolije sa svim njihovim kulturnim blagom i bibliotekama bespovratno su uništeni.

Na krilima promena u istočnoj Evropi pojavio se 1990. i u Mongoliji demokratski pokret, a prvi slobodni izbori održani su 1992. Danas je demokratija u Mongoliji stabilnija nego u bilo kojoj drugoj državi srednje Azije. Na predsedničke izbore u maju 2005. izašla su po dva pređašnja predsednika vlade i dva industrijalca, dakle četiri ugledna kandidata. Glavne predizborne teme bile su tržišna privreda i borba protiv nezaposlenosti i korupcije; ovo zadnje pripisivalo se obojici kandidata koji su ušli u drugi krug.

Od 1990. do 1996. vladali su reformirani komunisti, a onda do 2000. Demokratska stranka. Od 2004. na vlasti je velika koalicija reformiranih komunista i demokratskih stranaka.

Geografija uredi

 
Mapa Mongolije

Položaj uredi

Države sa kojima se Mongolija graniči su Kina i Rusija. Mongolija je vrlo retko naseljena zemlja stepa, planina i pustinja. Sa 1.565.501 km² ona je 18-ta država po veličini od ukupno 193 države, tek nešto malo manja od Irana, ali za razliku od Irana, sa svojih 2,66 miliona stanovnika ima samo 4% njegovog stanovništva - isto koliko i 140 puta površinom manje ostrvo Jamajka. Takva retka naseljenost neće se, verovatno, u ovom veku ozbiljnije menjati, iako je istina da se stanovništvo Mongolije u zadnjih 30 godina udvostručilo.

Mongolija nema izlaz na more. Južni deo zemlje zauzima pustinja Gobi dok zapadni i severni deo zauzimaju planinski predeli. Najveći vrh Mongolije ima visinu od 4374 m.

Geologija i reljef uredi

Od pedesetih godina dvadesetog veka do 1990, na prostoru Mongolije, radom sovjetskih i mongolskih geologa definisano je preko 1100 anomalnih pojava i oko 300 zona sa povišenom radioaktivnošću.

Vode uredi

Flora i fauna uredi

Klima uredi

Zbog suve, izraženo kontinentalne klime tokom godine temperatura veoma oscilira. Zimi prosečna dnevna temperatura se kreće oko -25 °C, a leti je prosečno +25 °C čime su razlike 2-3 puta veće nego u zapadnoj Evropi. Srednja godišnja količina padavina je jedva iznad 200 mm. Tek sa druge strane klimatske podele koju ovde čini Mongol Šan, visoravan kojim istovremeno prolazi i granica prema (danas Kineskoj Unutrašnjoj Mongoliji) Južnoj Mongoliji, količina padavina dostiže 400 mm.

Položaj na centralnoazijskoj visoravni donosi Mongoliji jednu od ekstremnijih kontinentalnih ali i aridnih klima na svetu. Već su razlike u prosečnim temperaturama između dana i noći neobično velike, dok one između zime i leta dostižu čak 100 °C. To je razlog zbog kog se u Mongoliji nalaze najjužnija područja trajno zaleđene zemlje koja se, osim gornjih nekoliko centimetara, nikada ne odledi, a osim toga i najsevernije pustinje na Zemlji. Samo 10% zemlje je šumovito, (pretežno u planinama severa i zapada), a manje od 1% je obradivo.

Administrativna podela uredi

 
Administrativna podela Mongolije

Mongolija je podeljena na 21 provinciju (mong. аймаг) i na 315 okruga (mong. сум). Glavni grad je Ulan Bator koji ima poseban status saveznog okruga. Provincije su sledeće:

Stanovništvo uredi

 
Manastir Gandan

Mongolija je 2010. imala 2.647.545 stanovnika. Značajna većina stanovništva pripada narodu Mongola (82,40%)Na zapadu zemlje živi nešto malo Kazahstanaca (3,86%) i zanemarivi broj pripadnika raznih drugih naroda. Prirast stanovništva u Mongoliji je oko 2,2%. Prema podacima UN pismenost među odraslima je veća od 98%, a nekoliko hiljada studenata se školuje na zapadu. Mongolski se uobičajeno koristi ćiriličnim pismom.

Glavna religija je Lamaizam (tibetanski oblik Budizma), a uz to veliku ulogu ima i Šamanizam, ali ima i muslimana koji čine 4 procenta stanovništva kao i 20.000 hrišćana. Kazasi na zapadu zemlje pripadaju islamu. Prosečni životni vek je oko 67 godina.

Privreda uredi

Mongolska privreda je pretežno agrarna; tradicionalni proizvodi su meso, mleko i vuna. Osim toga, proizvodi se nešto žitarica (na samo par promila površine), krompir i povrće. U ukupnom društvenom bruto proizvodu poljoprivreda - jednako kao i industrija - učestvuje sa nepunih 30%.

Rudno bogatstvo Mongolije se sastoji uglavnom od uglja, nekih minerala, bakra nafte, zlata i srebra .

Nakon dužeg razdoblja stagnacije (1990—2002) u poslednjih nekoliko godina privreda se oporavlja i pokazuje rast od 5,3 do 10%. Taj rast počiva većim delom na uslužnim delatnostima čiji je deo u ukupnoj privredi narastao na oko 40%, i na nešto povoljnijim svetskim cenama bakra i zlata. Međutim, rezultat tog porasta je uglavnom zaobišao siromašno stanovništvo. Ispod granice siromaštva i dalje živi oko 36% stanovništva, slično kao i 1990. Teške godine reformi povećale su doduše udeo privatnog preduzetništva na oko 80%, ali su se povećale socijalne razlike kao i one između grada i sela. Vladini podaci prikazuju oko 4% nezaposlenih, međutim, neki međunarodni stručnjaci smatraju da je procena od oko 25% nezaposlenih bliža istini.

Kultura uredi

Tradicija uredi

 
Stanovnici mongolskih stepa žive u tradicionalnim jurtama.

Mongoli su tradicionalno nomadski narod, narod jahača. Do sredine 20. veka njihov svakodnevni život bio je neraskidivo povezan sa konjima. Još i danas izvan gradova deca nauče jahati pre nego što prohodaju. Nakon 1990. godine, ljudi se pokušavaju vratiti svojim korenima i nomadskom životu.

Kontinuitet u prenosu neophodnih znanja za preživljavanje u takvim uslovima je većim delom izgubljen. Mukotrpno se pokušavaju oživeti sećanja starih ljudi i obilazi se onaj mali deo stanovništva koji je uspeo da se odupre pokušajima „modernizovanja“ u vreme zavisnosti od Sovjetskog Saveza kako bi se za buduća pokoljenja sačuvala uspomena na tradiciju staru više vekova.

Nacionalni praznici uredi

Mongolski nacionalni praznik je 11. jun i zove se Nadam. Na taj dan sećaju se revolucije od 1921. kad je proterana kineska okupaciona vojska. Međutim, cena za to je plaćena velikom zavisnošću od tadašnjeg Sovjetskog Saveza. U to vreme se održavaju takmičenja u mongolskom rvanju, gađanju lukom i konjičke trke jednogodišnjaka.

Nacionalni praznik je 26. novembar u čast osnivanja Narodne Republike Mongolije 1924. godine.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Nacionalna agencija za statistiku [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. februar 2014)
  2. ^ „United Nations Statistics Division - Standard Country and Area Codes Classifications”. Arhivirano iz originala 13. 07. 2011. g. Pristupljeno 10. 04. 2014. 
  3. ^ „Mongolia Population 2018”. worldpopulationreview.com. 
  4. ^ Dec 28, CBC News · Posted:; December 28, 2017 10:24 AM ET | Last Updated:; 2017. „Iced cap: Ottawa currently coldest capital city in the world | CBC News”. CBC (na jeziku: engleski). Pristupljeno 18. 12. 2018. 
  5. ^ „The Coldest Capital Cities In The World”. WorldAtlas (na jeziku: engleski). Pristupljeno 18. 12. 2018. 
  6. ^ geography, Matt Rosenberg Matt Rosenberg has a masters in; Writer, Is an Award-Winning Freelance; Subject, Author of Two Books on the. „What Is the Coldest Capital City in the World?”. ThoughtCo. Pristupljeno 18. 12. 2018. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi