Mojkovac je grad i sedište istoimene opštine u Crnoj Gori koji se nalazi u dolini rijeke Tare, u podnožju planina Bjelasice i Sinjajevine, a pripada Brdima sjeveroistočnog dijela Crne Gore između nacionalnih parkova Biogradska gora i Durmitor.

Mojkovac
Centar Mojkovca
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaCrna Gora
OpštinaMojkovac
Stanovništvo
 — (2011)Pad 3.590
Geografske karakteristike
Koordinate42° 57′ 37″ S; 19° 34′ 55″ I / 42.96037° S; 19.58183° I / 42.96037; 19.58183
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina894 m
Mojkovac na karti Crne Gore
Mojkovac
Mojkovac
Mojkovac na karti Crne Gore
Ostali podaci
Poštanski broj84205
Pozivni broj050
Registarska oznakaMK
Veb-sajtwww.mojkovac.cg.yu

Prema popisu iz 2011. bilo je 3.590 stanovnika.

Od Mojkovca do Podgorice ima 90 km, a do Beograda 380 km. Mojkovac je povezan sa ostalim mestima Jadranskom magistralom, željezničkom prugom Beograd-Bar i regionalnim putem za Žabljak-Pljevlja. Ovde se nalazi Železnička stanica Mojkovac. Nadmorska visina Mojkovca je 820 m. Kroz Mojkovac protiče rijeka Tara, čiji je kanjon drugi po dubini u svetu, a zaštićen je kod UNESKO-a.

Demografija uredi

U naselju Mojkovac živi 3046 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 34,5 godina (33,1 kod muškaraca i 35,8 kod žena). U naselju ima 1215 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,39.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je heterogeno.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 452
1953. 1.110
1961. 1.920
1971. 2.670
1981. 3.899
1991. 4.429 4.391
2003. 4.234 4.120
2011. 3.590
Etnički sastav prema popisu iz 2003.[2]
Crnogorci
  
2.221 53,90%
Srbi
  
1.707 41,43%
Jugosloveni
  
14 0,33%
Muslimani
  
13 0,31%
Makedonci
  
4 0,09%
Bošnjaci
  
4 0,09%
Slovenci
  
2 0,04%
Hrvati
  
1 0,02%
Albanci
  
1 0,02%
nepoznato
  
8 0,19%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Istorija uredi

Mojkovac je utemeljen za vrijeme vladavine srpskog kralja Uroša (1242—1276) u središtu župe Brskovo, koja je bila u sastavu srpske kraljevine Raške.

Poznat je iz tog perioda srpski srebreni novac koji se kovao u Brskovu, tako da ovo mjesto postaje centar istoimene župe, rudarski i trgovački centar sa karavanskom stanicom između Kotora i Novog Brda i konzulatom Dubrovačke republike.

U dugoj i bogatoj istoriji narod Potarja je pružao otpor osvajačima koji su nastojali da porobe ovu oblast. Dizao je bune i ustanke i borio se protiv strane sile i svih onih koji su nasrtali na njegovu slobodu.

Prostor opštine Mojkovac sa lijeve obale rijeke Tare oslobođen je 1878. godine posle Berlinskog kongresa, a prostor sa desne obale 1912. godine tokom Prvog balkanskog rata, poslije viševjekovne vladavine Otomanskog carstva. Za Božić 1916. ovde je vođena Mojkovačka bitka, gdje su branjena sjeverna vrata Mojkovca i Crne Gore, a time i povlačenje srpske vojske u Prvom svetskom ratu. Serdar Janko Vukotić se sa svojom vojskom odupro se višestruko nadmoćnijoj vojsci Austrougarske.

Most na Tari, ocenjen kao "jedan od najboljih u državi", predat je saobraćaju 21. septembra 1934.[4] U to vreme je, nakon duge gradnje, završen i put prema Bijelom Polju.[5]

U Drugom svetkom ratu 348 građana Mojkovca dalo je svoje živote za slobodu, među njima i 7 narodnih heroja. Spomen-obilježja koja podsjećaju na slavnu prošlost ovoga kraja se nalaze u Mojkovcu i u centrima mjesnih zajednica, obrazovnih i kulturnih institucija (u centru grada, neposredno kod mostova na Tari, Grotulja spomen groblje, Mjedeno guvno, Gradina na Brskovu, na Bojnoj Njivi i dr.).

Privreda uredi

Mojkovac ima osnovnu i srednju školu, centar za kulturu sa salom koja ima 300 sjedišta, biblioteku sa čitaonicom i prostor za razvoj kulturnog amaterizma. Centar organizuje filmski festival Mojkovačka filmska jesen, Mojkovački sabor na Preobraženje i dr.

Zdravstvena zaštita se organizuje stacionarno i ambulantno u Domu zdravlja i u centrima mjesnih zajednica. Mojkovac ima stadion i sportsku dvoranu za takmičenje u fudbalu, rukometu, košarci, odbojci i borilačkim vještinama. Planinari „Brskova“ su izgradili planinarski dom na Bjelasici. Rijekom Tarom se splavari. Organizovan je lov i ribolov.

Privredni subjekti su drvna industrija(Vukman Kruščić, fabrika koju je zatvorila vlast DPS-a) u primarnoj i finalnoj preradi, metaloprerada, proizvodnja kožne i tekstilne konfekcije.

Hotel „Palas“ ima 80 ležaja(zatvoren za vrijeme DPS-a), motel „Ravnjak“ u Bistrici ima 18 ležajeva. U oblasti privatnog preduzetništva ima oko 200 registrovanih preduzeća i samostalnih radnji sa 300 zaposlenih. Ukupno zaposlenih ima oko 1.500 građana, a na birou za zapošljavanje evidentirano je 2.200 nezaposlenih građana. U oblasti komunalne djelatnosti postoji Javna ustanova Gradac koja se bavi vodosnabdijevanjem, čistoćom i lokalnim saobraćajem.

Razvojni planovi opštine Mojkovac baziraju se na iskorišćavanju sopstvenih resursa: poljoprivredu – proizvodnju zdrave hrane, šumarstvo – drvoprerada i turizam sa razvojem postojećih kapaciteta, metalopreradu, kožnu i tekstilnu konfekciju. U oblasti turizma valorizacija postojećih kapaciteta kroz izgradnju SKI centra na sjeverozapadnoj strani planine Bjelasice, za što postoje optimalni uslovi.

Kultura uredi

Manastir Svetog Đorđa u Dobrilovini, najznačajniji kulturno-istorijski spomenik, spominje se u zapisima iz 1592. godine, udaljen je 25 km od Mojkovca u pravcu Žabljaka. Postoje i drugi objekti materijalne i duhovne kulture iz prošlosti:

  • Crkva svetog Arhangela Mihajla u Štitarici,
  • Crkva Blagovijesti u Poljima,
  • Crkva svete Petke – Ružica na Sinjavini,
  • Crkva Trojana (posvećena Svetoj Trojici) u Prošćenju, mjesto Slatina, iz 12. vijeka, koja je rekonstruisana i koju je episkop Budimljansko-nikšićki Joanikije osveštao na Trojičin dan 2004.
  • Izgrađen je hram Hristovog roždestva u Mojkovcu, za kojeg su temelji postavljeni 2000. g.

Gradovi pobratimi uredi

Poznati Mojkovčani uredi

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2005. COBISS-ID 8764176. 
  2. ^ Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2004. ISBN 978-86-84433-00-0. 
  3. ^ Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. oktobar 2004. COBISS.CG-ID 8489488. 
  4. ^ "Politika", 22. sept. 1934
  5. ^ "Vreme", 7. dec. 1934

Spoljašnje veze uredi