Muze (grč. Μουσαι) su, prema vjerovanju starih Grka, ćerke vrhovnog grčkog boga, Zevsa, i Mnemosine, boginje poezije, umetnosti i nauke. Ima ih devet.

O muzama uredi

Muze su zaštitnice različitih duhovnih aktivnosti čoveka. Živele su na Olimpu i vođa im je bio Apolon.[1] One su kćeri Zevsa i Mnemosine.[2] Ima ih 9 i nadahnjuju slikare, vajare, književnike.[3]

Muze su božanske sestre iz mitologije starih Grka, kćeri vrhovnog boga Zevsa i boginje pamćenja Mnemosine. Poznatije su i pod imenom Pijeride, zato što su rođene u oblasti Pijerija na severnim obroncima Olimpa. Pripadaju nižim božanstvima Starih Grka i najčešće se smatraju boginjama nauke i umetnosti. Pored Olimpa, Muze borave i na planini Helikonu u Beotiji, gde je pronađeno njihovo svetilište sa pozorištem. Broj Muza, njihova imena i funkcija nisu bili potpuno određeni i jedinstveni u mitološkoj tradiciji. Prvobitno je poštovana jedna ili tri Muze, a kasnije se obično smatralo da ih ima devet. Njihova imena navodi Hesiod u Teogoniji, pozivajući ih da mu daju lovorovu grančicu kao simbol njegovog pesničkog poziva i da ga nadahnu darom za pevanje (nadahnuće, entuzijazam). Pored Hesioda, i Homer svoju pesničku inspiraciju duguje Muzama; on priziva jednu Muzu na početku Ilijade i Odiseje, ali kaže da su one na Olimpu zabavljale bogove svojom pesmom, dok je njihov vođ Apolon svirao u formingu. On diriguje njihovom pesmom kraj izvora Hipokrene na Helikonu (Pegaz). Prema smrtnicima, koji bi se s njima nadmetali u pevanju, Muze su bile nemilosrdne. Tako su tračkom pjesniku Tamirisu oduzele vid i sposobnost pevanja, a osvetile su se i Sirenama, koje su, pobeđene, ostale bez krila i survale se u more. Kult Muza je veoma star i prethodi epskom pesništvu starih Grka. Kasnije taj kult više pripada pesnicima i filozofima nego narodnim verovanjima. U helenističko doba su Muze shvatane kao personifikacija najviših intelektualnih i umetničkih delatnosti čovekovih i svaka muza je dobila neku specifičnu funkciju: Kaliopa, Klio, Euterpa, Talija, Melpomena, Terpsihora, Erato, Polihimnija i Uranija. Krajem srednjeg veka je oživela i invokacija Muza u pesničkim delima (Dante, Milton). U renesansi i kasnije, sve do najnovijeg doba, Muze se povremeno javljaju u književnosti kao personifikacija sile koja nadahnjuje pesnike.

Muze uredi

U likovnim umetnostima prikazuju se kao devojke s različitim atributima.[1]

  • Talija (grč. Θάλεια [Thália]) – muza komedije (bršljanov venac, komična maska)
  • Uranija (grč. Ούρανια [Úrania]) – muza astronomije (globus)
  • Melpomena (grč. Μελπομένη [Melpoméni]) – muza tragedije (venac vinove loze, tragična maska)
  • Polihimnija (grč. Πολύμνια [Polímnia]) – muza religijske i ozbiljne poezije (bez atributa, katkad svitak)
  • Erato (grč. Έρατώ [Erató]) – muza ljubavne lirike (instrument sa žicama)
  • Kaliopa (grč. Καλλιόπη [Kalliópi]) – muza epskog pesništva i elegije (voštana pločica, svitak, pisaljka)
  • Klio (grč. Κλειώ [Klió]) – muza istorije (voštana pločica, svitak, pisaljka)
  • Euterpa (grč. Ευτέρπη [Evtérpi]) – muza muzičke umetnosti (dvojnice)
  • Terpsihora (grč. Τερψιχόρη [Terpsihóri]) – muza igračke veštine i horskog pevanja (lira i plektron)

Postoji verovanje da ko ponovi imena muza ovim redom ne može da pogreši, zato što početna slova imena muza na latinskom (ovim redom) daju izraz:

Tum Peccet, što znači: neka greši, ili tada neka greši.[4]

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ a b Enciklopedija likovnih umjetnosti. Sv. 3, Inj-Portl. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod. 1964. str. 515. 
  2. ^ Hesiod (2008). Teogonija. Užice: Grafičar. 
  3. ^ „Merjam Vebster rečnik”. Zvaničan veb sajt Rečnika. Pristupljeno 23. 1. 2018. 
  4. ^ „Tajna inspiracije”. Portal mladi. Pristupljeno 23. 1. 2018. 

Literatura uredi

  • Hesiod (2008). Teogonija. Užice: Grafičar. 
  • Enciklopedija likovnih umjetnosti. Sv. 3, Inj-Portl. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod. 1964. str. 515. 

Spoljašnje veze uredi