Nankinški masakr, takođe poznat i kao Silovanje Nankinga, bio je slučaj masovnih ubistava i masovnih silovanja koje su počinili japanski vojnici nad stanovništvom Nankinga tokom Drugog kinesko-japanskog rata. Masakri su se odvijali u periodu od 6 nedelja počevši od 13. decembra 1937. kada su Japanci zauzeli Nanking, koji je tada bio glavni grad Republike Kine. Tokom tog perioda, na stotine hiljada kineskih civila i razoružanih vojnika je ubijeno od pripadnika Imperijalne japanske armije.[1][2] Pored ubistava, desila su se brojna silovanja i pljačke.[3] Istoričari i svedoci su procenili da je ubijeno između 250.000 i 300.000 osoba. Nekima od ključnih izvršilaca ovih dela, i tada smatranih ratnim zločinima, suđeno je i proglašeni su krivim na Tribunalu za ratne zločine u Nankingu i oni su pogubljeni. Drugi ključni izvršilac, princ Jasuhiko Asaka, član japanske carske porodice je izbegao suđenje dobivši ranije imunitet od Saveznika.[traži se izvor]

Žrtve masakra pored obale reke Jangcekjang. Pored njih stoji japanski vojnik.
Japanski vojnici zakopavaju žive kineske civile.
Japanski vojnik se sprema da katanom odrubi glavu Kinezu.

Ovaj događaj ostaje sporno političko pitanje, pošto brojne njegove aspekte osporavaju revizionisti i japanski nacionalisti, koji tvre da je masakr ili preuveličan ili u potpunosti izmišljenjen za propagandne svrhe. Kao posledica nacionalističkih napora da poreknu ili opravdaju ratne zločine, kontroverze zbog masakra ostaju kamen spoticanja u kinesko-japanskim odnosima, kao i u japanskim odnosima sa drugim azijskim i pacifičkim državama, kao što su Južna Koreja i Filipini.[traži se izvor]

Tačna procena broja žrtava masakr nije utvrđena pošto su većina japanskih vojnih izveštaja o ubistva ili namerno uništeni ili su sakriveni ubrzo po kapitulaciji Japana 1945. Međunarodni vojni tribunal za Daleki istok je procenio da postoji više od 200.000 žrtava ovog incidenta; kineske zvanične procene se kreću oko 300.000 žrtava, zasnovano na proceni Tribunala za ratne zločine u Nankingu. Procene japanskih istoričara variraju znatno, od oko 40.000 pa do 20.000. Neki revizionisti poriču da su se brojni sistematski masakri uopte i desili, tvrdeći da su ubistva ili vojno opravdana, slučajna ili izolovani incidenti neodobrenih zločina. Ovi revizionisti tvrde da je karakterisanje ovog događaja kao sistematskog masakra širokih razmera izmišljen za propagadne svrhe.[4][5]

Iako je japanska vlada priznala slučajeve ubistava velikog broja neboračkog stanovništva, pljački i drugih nasilnih dela koja je počila Imperijalna japanska armija posle pada Nankinga, mala ali glasna manjina u okviru japanske vlade i društva tvrdi da su žrtve bile vojnici i da se nikakvi zločini nisu desili. Poricanje masakra (i divergentan niz revizionističkih navoda o ubistvima) su postali karakteristika japanskog nacionalizma.[6] U Japanu, mišljenje javnosti o masakrima varira, i malo njih poriče da se masakr desio.[6] Međutim, stalni pokušaji poricatelja da promovišu revizionističku istoriju o incidentu izazivaju kontroverze koje periodično odjekuju u međunarodnim medijima, naročito u Kini, Južnoj Koreji i drugim istočnoazijskim državama.[7]

Reference uredi

  1. ^ Levene & Roberts 1999, str. 223–224.
  2. ^ Bartrop 2008, str. 298–299.
  3. ^ Chang 1997, str. 6.
  4. ^ Fogel 2000, str. 46–48.
  5. ^ Dillon 2007, str. 9–10.
  6. ^ a b Yoshida 2006, str. 157–158.
  7. ^ Gallicchio 2007, str. 158.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi