Nankinški masakr
Nankinški masakr, takođe poznat i kao Silovanje Nankinga, bio je slučaj masovnih ubistava i masovnih silovanja koje su počinili japanski vojnici nad stanovništvom Nankinga tokom Drugog kinesko-japanskog rata. Masakri su se odvijali u periodu od 6 nedelja počevši od 13. decembra 1937. kada su Japanci zauzeli Nanking, koji je tada bio glavni grad Republike Kine. Tokom tog perioda, na stotine hiljada kineskih civila i razoružanih vojnika je ubijeno od pripadnika Imperijalne japanske armije.[1][2] Pored ubistava, desila su se brojna silovanja i pljačke.[3] Istoričari i svedoci su procenili da je ubijeno između 250.000 i 300.000 osoba. Nekima od ključnih izvršilaca ovih dela, i tada smatranih ratnim zločinima, suđeno je i proglašeni su krivim na Tribunalu za ratne zločine u Nankingu i oni su pogubljeni. Drugi ključni izvršilac, princ Jasuhiko Asaka, član japanske carske porodice je izbegao suđenje dobivši ranije imunitet od Saveznika.[traži se izvor]
Ovaj događaj ostaje sporno političko pitanje, pošto brojne njegove aspekte osporavaju revizionisti i japanski nacionalisti, koji tvre da je masakr ili preuveličan ili u potpunosti izmišljenjen za propagandne svrhe. Kao posledica nacionalističkih napora da poreknu ili opravdaju ratne zločine, kontroverze zbog masakra ostaju kamen spoticanja u kinesko-japanskim odnosima, kao i u japanskim odnosima sa drugim azijskim i pacifičkim državama, kao što su Južna Koreja i Filipini.[traži se izvor]
Tačna procena broja žrtava masakr nije utvrđena pošto su većina japanskih vojnih izveštaja o ubistva ili namerno uništeni ili su sakriveni ubrzo po kapitulaciji Japana 1945. Međunarodni vojni tribunal za Daleki istok je procenio da postoji više od 200.000 žrtava ovog incidenta; kineske zvanične procene se kreću oko 300.000 žrtava, zasnovano na proceni Tribunala za ratne zločine u Nankingu. Procene japanskih istoričara variraju znatno, od oko 40.000 pa do 20.000. Neki revizionisti poriču da su se brojni sistematski masakri uopte i desili, tvrdeći da su ubistva ili vojno opravdana, slučajna ili izolovani incidenti neodobrenih zločina. Ovi revizionisti tvrde da je karakterisanje ovog događaja kao sistematskog masakra širokih razmera izmišljen za propagadne svrhe.[4][5]
Iako je japanska vlada priznala slučajeve ubistava velikog broja neboračkog stanovništva, pljački i drugih nasilnih dela koja je počila Imperijalna japanska armija posle pada Nankinga, mala ali glasna manjina u okviru japanske vlade i društva tvrdi da su žrtve bile vojnici i da se nikakvi zločini nisu desili. Poricanje masakra (i divergentan niz revizionističkih navoda o ubistvima) su postali karakteristika japanskog nacionalizma.[6] U Japanu, mišljenje javnosti o masakrima varira, i malo njih poriče da se masakr desio.[6] Međutim, stalni pokušaji poricatelja da promovišu revizionističku istoriju o incidentu izazivaju kontroverze koje periodično odjekuju u međunarodnim medijima, naročito u Kini, Južnoj Koreji i drugim istočnoazijskim državama.[7]
Reference uredi
- ^ Levene & Roberts 1999, str. 223–224.
- ^ Bartrop 2008, str. 298–299.
- ^ Chang 1997, str. 6.
- ^ Fogel 2000, str. 46–48.
- ^ Dillon 2007, str. 9–10.
- ^ a b Yoshida 2006, str. 157–158.
- ^ Gallicchio 2007, str. 158.
Literatura uredi
- Levene, Mark; Roberts, Penny (1999). The Massacre in History. Berghahn Books. ISBN 978-1-57181-934-5.
- Totten, Samuel; Bartrop, Paul Robert (2008). Dictionary of Genocide: M-Z. Greenwood Publishing Group. ISBN 978-0-313-34644-6.
- Fogel, Joshua A. (2000). The Nanjing Massacre in History and Historiography. University of California Press. ISBN 978-0-520-22007-2.
- Dillon, Dana R. (2007). The China Challenge: Standing Strong Against the Military, Economic, and Political Threats that Imperil America. Rowman & Littlefield. ISBN 978-0-7425-5133-6.
- Yoshida, Takashi (2006). The Making of the "Rape of Nanking" : History and Memory in Japan, China, and the United States: History and Memory in Japan, China, and the United States. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-534621-3.
- Gallicchio, Marc (2007). The Unpredictability of the Past: Memories of the Asia-Pacific War in U.S.–East Asian Relations. Duke University Press. ISBN 978-0-8223-9052-7.