Nastavni sistem je cjelovito oblikovanje i strukturisanje nastavnog procesa.

Heuristička nastava uredi

Naziva se još i razvojnom, razvijajućom ili genetičkom nastavom. Naziv potiče od grčke riječi „heureskein“, koja znači „pronalaziti“ ili „otkrivati“.

Heuristička nastava je takan nastavni sistem u kome učenici samostalno traže put saznanja, a nastavnik ih tako vodi da oni imaju utisak da su sami otkrili saznanje. U ovakvoj nastavi, nastavnik postavljanjem pitanja vodi učenika da on vlastitim trudom otkriva nove činjenice, da izvodi zaključke, da pronalazi zakonitosti i pravila, i da tako stiče nova znanja.

Heurističko-razvojni pristup povezivan je sa principom samodjelatnosti u nastavi, još u 19. vijeku.

Problem ove nastave je misaono aktiviranje svih učenika brojnije grupe. Najveća slabost ove nastave je što nastavnik vodi glavnu riječ. Prema sadržaju učenja, nastavnik je u neposrednom, a učenik u posrednom odnosu.

Prednost ovavkve nastave je potpunije shvatanje nastavnih sadržaja kod učenika. Učenicima koji nemaju iskustva u ovakvoj nastavi mogu da se daju činjenični podaci, uputstva ili više zaključaka od kojih oni trebaju da odaberu prave.

Programirana nastava uredi

Ova vrsta nastave zadržava pozitivne karakteristike heurističke nastave. Umjesto nastavnika, učenik se ovdje vodi do shvatanja i usvajanja nastavnih sadržaja misaono-logički, putem samostalnog proučavanja programiranog gradiva. Programirani članak je najmanji element programiranog gradiva.

Programirani članak sadrži sledeće dijelove:

  1. uputstvo,
  2. informaciju,
  3. zadatak,
  4. prostor za rad,
  5. povratnu informaciju.

Postoje dva tipa programiranja nastave: linearni i razgranati. Linearni je isprogramiran podjednako za sve učenike u grupi, a razgranatim programiranje se uzimaju u obzir razlike u predznanju i sposobnostima za učenje.

Prednost ove nastave je u tome što se učenik u kratkim koracima sigurno vodi do konačnog cilja.

U ovakvoj nastavi nedostaje odnos učenik-nastavnik.

Egzemplarna nastava uredi

Naziv potiče od latinske riječi „egzemplum“ koja znači „primjer“, označava da je iz mnoštva uzeto ono bitno, uzorno, suštinsko.

U ovakvoj nastavi iz programa se biraju samo karakteristični nastavni sadržaji, koji se kasnije obrađuju na uzoran način. Tri su ključne etape u primjeni ovakve nastave:

  1. Nastavnik proučava nastavni program, pronalazi veoma slične sadržaje i dijeli ih na egzemplarne i analogne.
  2. Egzemplarni sadržaj se obrađuje na uzoran način, najčešće heuristički. Ova etapa obuhvata sledeće komponente nastavnog procesa: a) pripremu, b) obradu nastavnih sadržaja, v) vježbanje, g) ponavljanje.
  3. Učenici samostalno obrađuju analogne sadržaje, radeći po uzoru dobijenom u prethodnoj etapi nastave.

U ovakvoj nastavi se smjenjuju nastavnikovo poučavanje i učenikovo samostalno učenje. U etapi 2) nastavnik je u neposrednom odnosu sa učenicima i nastavnim sadržajem, a učenik je u posrednom odnosu sa nastavnim sadržajem. U etapi 3) učenik je u neposrednom odnosu sa nastavnim sadržajem.

Interaktivna egzemplarna nastava uredi

Interaktivna egzemplarna nastava je nova varijanta ove nastave. Ova nova nastava ima sledeće etape:

  1. Uvođenje učenika u interaktivne nastavne aktivnosti
  2. Nastavnikova obrada egzemplarnih nastavnih sadržaja
  3. Formiranje grupa učenika i podjela radnih zadataka
  4. Interaktivno (grupno) učenje analognih sadržaja
  5. Prezentacija rezultata interaktivnog učenja na analognim nastavnim sadržajima
  6. Povezivanje (sinteza) egzemplarnih i analognih sadržaja
  7. Osvrt na realizovane aktivnosti i uputstva za dalji rad

Pozitivna strana ovakve nastave je stvaralački rad i učenika i nastavnika. Negativno je to što se učenici ne mogu oslanjati samo na rad sa uzorima, jer nove probleme moraju da rješavaju na nove načine.

Literatura uredi

  • Pedagoško-psihološke i didaktičko-metodičke osnove vaspitno-obrazovnog rada, autori: Dr Drago Branković, Dr Mile Ilić, Dr Svetozar Milijević, Dr Nenad Suzić, Dr Vukašin Gutović, izdavač: Društvo pedagoga Republike Srpske, Banja Luka 1999, prvo izdanje