Nataša Mićić
Nataša Mićić (rođ. Jovanović) (Titovo Užice, 2. novembar 1965) srpska je političarka i pravnica. U periodu 2002–2004. bila je v. d. predsednica Republike Srbije i tako postala prva žena koja se našla na čelu Srbije u njenoj istoriji.[1] Bila je i predsednica Narodne skupštine Republike Srbije u periodu 2001–2004. Trenutno je potpredsednik Liberalno-demokratske partije (LDP).
Nataša Mićić | |||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||||||||||
Ime pri rođenju | Nataša Jovanović | ||||||||||||||||||||||||||
Datum rođenja | 2. novembar 1965. | ||||||||||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Titovo Užice, SFRJ | ||||||||||||||||||||||||||
Prebivalište | Užice | ||||||||||||||||||||||||||
Državljanstvo | Srbija | ||||||||||||||||||||||||||
Univerzitet | Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu | ||||||||||||||||||||||||||
Profesija | pravnik | ||||||||||||||||||||||||||
Porodica | |||||||||||||||||||||||||||
Supružnik | Miodrag Mićić | ||||||||||||||||||||||||||
Deca | Anđela Mićić | ||||||||||||||||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||||||||||||||||
Politička stranka | Liberalno-demokratska partija (2007—) Ranije: Građanski savez Srbije (1996—2007) | ||||||||||||||||||||||||||
Spisak predsednika Srbije | |||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||
Potpis |
Nakon ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića, kao predsednica Republike proglasila je vanredno stanje i pokrenula akciju Sablja u kojoj je uhapšeno preko 11.000 lica za koja se sumnjalo da imaju bilo kakve veze sa ubistvom premijera.
Politička karijera uredi
Počeci uredi
Od 1996. godine Nataša Mićić je bila članica Građanskog saveza Srbije (GSS). Pošto je sedam godina bila zaposlena kao sekretarka Opštinskog suda u Užicu, početkom 1998. godine napustila je ovaj posao i počela da se bavi advokaturom, i to kao zastupnica Asocijacije nezavisnih elektronskih medija i Narodnog pokreta Otpor. Osnivačica je dve nevladine organizacije.
Svrgavanje Miloševića i dolazak na vlast uredi
Do petooktobarskih demonstracija koje su kao ishod imale svrgavanje predsednika Jugoslavije Slobodana Miloševića, Mićić je postala istaknuti član GSS-a i koalicije DOS. U jednom kasnijem intervjuu izjavila je da nikada neće zaboraviti jutro 5. oktobra 2000. kada je u 5:00 krenula iz Užica put Beograda, dok je gomila Užičana izašla na ulice da je isprati.
Nakon pobede Demokratske opozicije Srbije (DOS) na parlamentarnim izborima u decembru 2000. godine, postala je poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije, a u januaru 2001. je izabrana za njenu potpredsednicu.
Kada je Maršićanin podneo ostavku 6. decembra 2001. kao rezultat narastajućeg sukoba između poslanika Demokratske stranke Srbije i ostatka DOS-a, Mićićeva je izabrana za novu predsednicu Narodne skupštine i skupštinskog Odbora za ustavna pitanja.[2] Tom prilikom postala je prva žena koja je postala predsednik Skupštine u istoriji Srbije, najmlađi predsednik parlamenta u Evropi i jedan od najmlađih na celom svetu.
13. maja 2002. godine, u vreme kada je obavljala funkciju predsednice parlamenta, Nataša Mićić je sa Natašom Jovanović iz SRS-a imala jedan od najvećih sukoba u skupštini Srbije. Nakon žučne rasprave poslanica SRS-a ju je polila vodom i počupala skupštinske kablove, što je prouzrokovalo da Mićićeva donese odluku o njenom udaljenju sa sednice.[3] Mićić je bila poznata po tome što se vrlo strogo ophodila prema svima koji su vršili opstrukciju parlamenta, a pre svega prema radikalima, kojima je često izricala meru udaljenja sa sednice. Pošto poslanici SRS-a uglavnom nisu želeli da svojevoljno napuste sednicu, Mićić bi od službe obezbeđenja tražila da ih iznesu, te su na taj način sa sednice bivali udaljeni lider radikala Vojislav Šešelj[4], ali i njegovi zamenici i kasniji predsednici Srbije Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić.[5]
Predsednica Republike uredi
Pošto je Milanu Milutinoviću istekao mandat na mesto predsednika Srbije i zbog neuspeha dva izbora za predsednika Srbije zbog nedovoljne izlaznosti građana, Mićićeva je postala vršiteljka dužnosti predsednice Srbije 29. decembra 2002, sa ustavnom obavezom da sazove još jedne izbore u roku od 60 dana. Ona ovo nije uradila u predviđenom roku, što je izazvalo velike kritike. Kao v. d. Predsednica Republike Srbije bila je članica Vrhovnog saveta odbrane Srbije i Crne Gore.
Nekoliko sati po ubistvu predsednika Vlade Zorana Đinđića, 12. marta 2003. godine proglasila je vanredno stanje u Srbiji, uz sledeće reči:
„ | Polazeći od toga da su ubistvom predsednika Vlade Zorana Đinđića, na teritoriji Republike Srbije, ugrožena bezbednost Republike Srbije i prava čoveka i građanina i rad državnih organa, u cilju otkrivanja i hvatanja izvršilaca atentata na osnovu člana 83. tačka 8. Ustava Republike Srbije na obrazloženi predlog Vlade Republike Srbije donosim odluku o proglašenju vanrednog stanja. Proglašava se vanredno stanje na teritoriji Republike Srbije.
Ubistvo predsednika Vlade Republike Srbije dr Zorana Đinđića predstavlja napad na ustavni poredak zemlje i najteži zločin protiv bezbednosti i stabilnosti naše države. Ovaj kriminalni čin pokušao je da se zaustavi započeta borba protiv organizovanog kriminala, demokratske reforme u zemlji, naš povratak u međunarodnu zajednicu i ugrozi stabilnost, kako naše države tako i regija. Donela sam odluku da prihvatim predlog Vlade Republike Srbije za proglašenje vanrednog stanja sa ciljem da se očuva bezbednost ljudi, imovine i sprovede odlučan obračun državnih organa sa organizovanim kriminalom. U tom cilju država će upotrebiti sva sredstva pravne države u uslovima vanrednog stanja dok se počinioci i nalogodavci ovog, ali i svih drugih zločina počnu u poslednje vreme ne privede pravdi. Pozivam sve građane i državne institucije da u ovom teškom trenutku za našu zemlju ostanu prisebni i izvršavaju obaveze predviđene Ustavom Srbije i Zakonom o merama za slučaj vanrednog stanja. Takođe pozivam sve državne institucije i pravne subjekte da preduzme sve neophodne mere predviđene Zakonom o merama za slučaj vanrednog stanja i da se stave u funkciju organa bezbednosti koji pronalaze i privode pravdu ubice premijera Đinđića. Upućujem poziv Vojsci Srbije i Crne Gore, organima bezbednosti, svim organima pravosuđa, medijima i političkim strankama da se ujedine oko ovih ciljeva jer je u pitanju odbrana države i očuvanje njene stabilnosti. Ove mere će trajati sve dok se ne postignu gore pomenuti ciljevi, odnosno dok ubice ne budu privedene.[6][7] |
” |
Do kraja aprila se stanje smirilo i vanredno stanje je ukinuto.
Mićićeva je 17. septembra 2003. sazvala treći pokušaj izbora za Predsednika Srbije za 16. novembar 2003.[8] Bila je pod pritiskom javnosti zbog afere oko glasanja za postavljanje Kori Udovički na mesto guvernerke Narodne banke Srbije 22. jula 2003, kada je neko glasao karticom Nede Arnerić, koja je tada bila na letovanju u Bodrumu.
Dana 16. oktobra 2003, kada je vladajući koalicija DOS ostala bez parlamentarne većine prvi put za skoro tri godine, započela je rasprava o poverenju predsednici Skupštine.[9] Rasprava o ovom pitanju je završena 29. oktobra 2003, ali je glasanje odloženo za dve nedelje. Na kraju se ono pokazalo nepotrebno, pošto je 13. novembra 2003, tri dana pred predsedničke izbore koje će opet doživeti neuspeh zbog niske izlaznosti, Mićićka raspustila skupštinu i zakazala parlamentarne izbore za 28. decembar 2003. Nakon izbora, na mestu predsednice Skupštine, zamenio ju je Dragan Maršićanin (4. februara 2004. godine).
Povratak u opoziciju uredi
GSS je na parlamentarne izbore izašao na listi Demokratske stranke i dobio je 2 mesta od ukupno 31, koliko je dobila lista Demokratske stranke. Nataša Mićić je postala jedna od poslanika Građanskog saveza Srbije, dok je drugo mesto zauzeo Goran Svilanović.
Na Skupštini Građanskog saveza Srbije, decembra 2004. godine, izabrana je za predsednicu GSS-a.
Na parlamentarnim izborima, januara 2007. godine, ponovo je izabrana za poslanicu u parlamentu, a nakon utapanja GSS-a u Liberalno-demokratsku partiju, postala je potpredsednica LDP-a.
Na parlamentarnim izborima 2008. i 2012. godine ponovo je birana za narodnu poslanicu. Na izborima 2014. LDP nije prešao cenzus, te se u naredne 2 godine nalazila u vanparlamentarnoj opoziciji.
2016. LDB je na parlamentarnim izborima ponovo prešao cenzus, pa se Mićić kao narodna poslanica ponovo vratila u skupštinu Srbije. Osim toga izabrana je za potpredsednika Odbora za kulturu i informisanje.
Privatni život uredi
Nataša Mićić je rođena 1965. u Užicu. Otac Vojislav Jovanović je pravnik, a majka Ljiljana elektrotehničar. Ima sestru Slađanu i zna da svira klavir.[10] Diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Početkom 1990-ih radila je u Opštinskom sudu u Užicu, a nakon toga je otvorila svoju advokatsku kancelariju koju je zamrzla nakon što je aktivno počela da se bavi politikom.
Udata je za Miodraga Mićića sa kim je 1989. dobila ćerku Anđelu. Ćerka joj je završila Fakultet organizacionih nauka Univerziteta u Beogradu, a 2018. joj se pridružila u LDP-u.[11]
Mićićevu domaći mediji često nazivaju „srpskom Nikol Kidman” zbog fizičke sličnosti sa australijskom glumicom.[11]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ „Nataša Mićić postaje v. d. Predsednik Republike Srbije!”. vreme.com. 12. decembar 2002. Pristupljeno 17. novembar 2019.
- ^ B92 - Vesti - SUDJENJE CLANOVIMA SIK-A, Pristupljeno 5. 4. 2013.
- ^ „Nataša Jovanović protiv Nataše Mićić”. www.telegraf.rs. Pristupljeno 14. 8. 2016.
- ^ „Nataša Mićić vs Vojislav Šešelj”. Jutjub. Pristupljeno 2. april 2020.
- ^ „ALEKSANDAR VUČIĆ VS NATAŠA MIĆIĆ SVAĐA-2002”. Jutjub. Pristupljeno 2. april 2020.
- ^ „Nataša Mićić, v. d. predsednika Republike Srbije, proglasila vanredno stanje u Srbiji”. arhiva.srbija.gov.rs. Vlada Republike Srbije. 12. mart 2003. Pristupljeno 16. oktobar 2021.
- ^ „Proglašenje vanrednog stanja nakon ubistva premijera”. Youtube. FondacijaDjindjic. 7. mart 2012. Pristupljeno 16. oktobar 2021.
- ^ B92 - Vesti - DSS: Kritika raspisivanja izbora, uz ocenu da su neustavni, Pristupljeno 5. 4. 2013.
- ^ B92 - Vesti - Cvjetićanin: Politička nestabilnost ne utiče na dinar, Pristupljeno 5. 4. 2013.
- ^ „PREDSEDNICA PARLAMENTA”. Vreme (nedeljnik). 13. decembar 2001. Pristupljeno 3. april 2020.
- ^ a b „NATAŠU MIĆIĆ ZVALI SU SRPSKA NIKOL KIDMAN, A OVO JE NJENA ĆERKA”. Kurir. 7. februar 2018. Pristupljeno 3. april 2020.