Nađa Komaneči
Nađa Elena Komaneči (rum. Nadia Elena Comăneci[2][3][4] (rođena 12. novembar 1961. Onešti) je bivša rumunska gimnastičarka, koja je za vežbu na dvovisinskom razboju na Olimpijskim igrama 1976. u Montrealu prva u istoriji gimnastike dobila najvišu moguću ocenu – 10.[5]
Nađa Komaneči | |||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||||||||||||||||||
Datum rođenja | 12. novembar 1961. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Onešti, NR Rumunija | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Državljanstvo | Rumunija | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Visina | 5 ft 4 in (1,63 m)[1] | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Sportske informacije | |||||||||||||||||||||||||||||||||||
Sport | Gimnastika | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Nagrade i medalje
|
Komaneči je jedna od najpoznatijih gimnastičarki na svetu i zaslužna je za popularizaciju sporta širom sveta.[6] Godine 2000, Laureusova svetska sportska akademija proglasila ju je jednim od atleta 20. veka.[7] Ona živi je u Sjedinjenim Državama od 1989. godine, gde je prebegla pre revolucije u Rumunije. Kasnije je sarađivala sa i udala se za američkog gimnastičara Barta Konera koji je isto tako osvajač zlatnih olimpijskih medalja, i koji je osnovao privatnu gimnastičku školu. Godine 2012, ona je postala naturalizovani državljanin Sjedinjenih Država i ima dvojno državljanstvo.
Biografija uredi
Ime uredi
Nađa Komaneči je rođena u Rumuniji u gradiću Onešti 12. novembra 1961. godine kao ćerka Georgija i Stefanije-Aleksandrine. Ime je dobila po glavnoj glumici u jednom ruskom filmu koji je njena majka gledala dok je bila trudna. Nađa ima i mlađeg brata koji se zove Adrijan.
Početak sportske karijere uredi
Komaneči je počela da trenira gimnastiku u šestoj godini, kod Bele Karolja, u gimnastičkoj školi koja je bila u neposrednoj blizini kuće u kojoj je stanovala. Sa devet godina počela je da se takmiči a sa deset je već nastupala na međunarodnim takmičenjima.
Prvi veći međunarodni uspeh ostvarila je na Evropskom prvenstvu, kada je pobedila u višeboju i u svim pojedinačnim disciplinama, osim u parteru gde je bila druga. Te 1975. godine je već bila proglašena gimnastičarkom godine. Titulu evropske prvakinje osvojila je još dva puta, 1977. i 1979, čime je postavila rekord.
Olimpijski uspesi uredi
U svojoj četrnaestoj godini Komanečijeva je postala zvezda Olimpijskih igara u Montrealu 1976. Vežba na dvovisinskom razboju prva je u istoriji Olimpijskih igara ocenjena najvišom ocenom - 10. Na tim je Igrama osvojila ukupno 5 medalja, od toga zlato u višeboju, dvovisinskom razboju i gredi, srebro u ekipnom takmičenju te bronzu u vežbi u parteru. Time je postala jedna od najmlađih osvajačica olimpijskog zlata u istoriji.
Na Igrama u Moskvi 1980. ponovno je briljirala, osvojivši zlato na gredi i u parteru (u parteru je podelila prvo mesto s Neli Kim), te još dva srebra: u ekipnom konkurenciji i u višeboju.
Godine posle takmičenja uredi
Godine 1981, za vreme egzibicione turneje po SAD Nađin trener Bela je sa suprugom prebegao i tražio azil. Po povratku u Rumuniju Komaneči je stavljena pod prismotru tadašnjeg Čaušeskuovog režima zbog bojazni da bi i ona mogla prebeći. Zabranjena su joj putovanja van zemlje, pa se posvetila treniranju rumunskih gimnastičarki.
Nađa nikad nije htela da potvrdi priče o torturama koje je trpela. Ipak je i sama pobegla 1989. i danas živi u Americi. Do tada ju je maltretirao i seksualno zlostavljao Čaušeskuov sin Niku.
Novi život u Americi uredi
U novembru 1989. godine, nekoliko nedelja pre revolucije u Rumuniji, Komanečijeva je pobegla iz Rumunije. Dobila je dozvolu za boravak u Americi. Premda ju je u SAD očekivao njen trener Bela Karolj, ona mu se nije javljala. U zatočeništvu ju je držao čovek koji joj je omogućio beg iz Rumunije, uzevši joj slobodu za 5.000 dolara. Konstantin Panait, koji joj je omogućio beg, brzo je shvatio da bi u Americi mogao da zaradi na rumunskoj gimnastičarki, pa je počeo da naplaćuje njene intervjue i gostovanja u televizijskim emisijama. Pretpostavlja se da je tako zaradio 200.000 dolara, ali Nađa od toga nije dobila ništa. Nađa Komaneči se uz pomoć jednog prijatelja, godinu dana kasnije, oslobodila Penauta i nastanila u Montrealu.
Bavila se promotivnim aktivnostima, reklamirala gimnastičke sprave i treninge i radila kao foto-model. Verila se 1994. godine sa američkim gimnastičkim šampionom Bartom Konerom, kog je prvi put upoznala još 1976. godine. Svadba je bila zakazana za 26. april 1996. godine u manastiru Kašin blizu Bukurešta. Poželela je da joj venčani kum bude tadašnji predsednik Rumunije Jon Ilijesku. Političar je bio oprezan i rekao je da je Nađina želja lep gest i prema zemlji i njenim roditeljima, a da zbog svog zvaničnog položaja nije mogao da preuzme „kumovski status“ ali je bio domaćin tog događaja. Na tu „svadbu veka“ pozvani su bili Robert de Niro, Arnold Švarceneger, Džimi Konors, Jon Cirijak, Ilie Nastase i Hilari Klinton. Nađin suprug je zbog želje supruge prešao u pravoslavlje.
Nađa je dobila američko državljanstvo. Danas često putuje i propagira sport i gimnastiku u različitim delovima sveta. I dalje je aktivna u raznim sportskim sferama. Sa suprugom je otvorila privatnu gimnastičku školu u Normanu. Zajedno se takmiče u revijama i zarađeni novac daju u dobrotvorne svrhe.
Počasti i nagrade uredi
- 1975. i 1976.: Nagrada Junajted Presa za međunarodnog sportistu godine[8]
- 1976: Heroj socijalističkog rada[9]
- 1976: Asošiejted pres sportista godine[10]
- 1976: BBC-jeva sportska ličnost godine u inostranstvu[11]
- 1983: Olimpijski red[12]
- 1990: Međunarodna ženska sportska kuća slavnih[13]
- 1993: Međunarodna gimnastička kuća slavnih[14]
- 1998: Marka Lejenda[15]
- 1998: Nagrada Flo Hajman[16]
- 2004: Olimpijski red[17]
- 2016: Veliki imigrantski dobitnik: Karnegi korporacija Njujorka[18]
- 2021: Orden zvezde Rumunije, veliki oficir[19]
Zanimljivosti uredi
- Tokom Igara u Montrealu korišćen je semafor koji uopšte nije mogao da prikaže desetku. Kada je Nađa dobila 10,0 ta ocena je na semaforu bila prikazana kao 1.0. Publika je negodovala, a mlada četrnaestogodišnjakinja je bila zbunjena, jer je u tom trenutku pomislila da je dobila ocenu 1, a ne 10 i bila je razočarana. Zbog nje je u Montrealu bilo teže doći do ulaznica za gimnastiku nego za košarkaške utakmice.
- U njenu čast je jedan element na dvovisinskom razboju dobio njeno ime, Komaneči. Taj elemenat je i danas rezervisan samo za vrhunske gimnastičarke, zbog težine izvođenja.
Reference uredi
- ^ „Nadia Comăneci”. Sports-Reference.com. Sports Reference LLC. Arhivirano iz originala 2020-04-17. g.
- ^ „Comaneci”. Collins English Dictionary. HarperCollins. Pristupljeno 20. 5. 2019.
- ^ „Comaneci”. The American Heritage Dictionary of the English Language (5th izd.). Boston: Houghton Mifflin Harcourt. 2014. Pristupljeno 20. 5. 2019.
- ^ "Comaneci, Nadia"[mrtva veza] (US) and „Comaneci, Nadia”. Oxford Dictionaries. Oxford University Press. Pristupljeno 20. 5. 2019.
- ^ Gymnast Nadia Comăneci Became the Queen of the 1976 Montreal Games when she was Awarded the First Perfect Score.
- ^ The Columbia Electronic Encyclopedia, 6th ed. (2007). „Gymnastics”. infoplease.com. Pristupljeno 6. 9. 2007.
- ^ „Nadia Comăneci”. CNN. 7. 7. 2008.
- ^ Gerry, Brown; Morrison, Michael, ur. (2003). ESPN Information Please Sports Almanac. New York City: ESPN Books and Hyperion (joint). ISBN 0-7868-8715-X.
- ^ Laszlo, Erika (29. 11. 1989). „Comaneci, darling of '76 Olympics, defects”. United Press International (na jeziku: engleski). Pristupljeno 16. 7. 2018.
- ^ „Simone Biles chosen as AP's Female Athlete of the Year”. CBS News (na jeziku: engleski). 26. 12. 2016. Pristupljeno 16. 7. 2018.
- ^ Dodd, Marc (1. 8. 2008). „Top Five: Teenage Sensations”. Metro. Arhivirano iz originala 20. 09. 2012. g. Pristupljeno 11. 1. 2009.
- ^ „Olympic Awards presented at the 87th IOC Session” (PDF), Olympic Review '84, International Olympic Committee, Pristupljeno 15. 5. 2015 — preko LA84 Foundation
- ^ „International Women's Sports Hall of Fame”. Women's Sports Foundation. Arhivirano iz originala 5. 3. 2017. g. Pristupljeno 16. 7. 2018.
- ^ „Inductees”. International Gymnastics Hall of Fame. Pristupljeno 16. 7. 2018.
- ^ „MARCA Leyenda”. Marca. Arhivirano iz originala 17. 7. 2018. g. Pristupljeno 16. 7. 2018.
- ^ Leibowitz, Elissa (6. 2. 1998). „Comaneci Vaults Back Into the Spotlight; Olympic Gymnast Receives Women's Sports Foundation Award”. The Washington Post. str. C2. Arhivirano iz originala 20. 07. 2012. g. Pristupljeno 9. 3. 2011.(potrebna pretplata)
- ^ „A new trophy for Nadia Comaneci”. International Olympic Committee. 29. 3. 2004. Arhivirano iz originala 2. 4. 2015. g. Pristupljeno 19. 12. 2011.
- ^ 2016 Great Immigrants Honorees: The Pride of America
- ^ Romanian president decorates legendary gymnast Nadia Comaneci Retrieved 1 September 2022
Literatura uredi
- Časopis „Stil“ iz Beograda od 1. septembra 2008.
- Comăneci, Nadia (2004). Letters to a Young Gymnast . The Art of Mentoring. Basic Books. ISBN 0-465-01276-0.
- Kerr, Roslyn. "The Impact of Nadia Comaneci on the Sport of Women's Artistic Gymnastics." Sporting Traditions, Australian Society for Sports History. November 2006:87–102.
- Dimitriu, Dumitru (1976). Nadia Comăneci și echipa de aur. Sport-Turism. OL 4679678M.
- Miklowitz, Gloria D. (1977). Nadia Comaneci. Grosset & Dunlap. ISBN 978-0-4481-2973-0.
- Temple, Cliff (1977). The Enchanting Story of Little Miss Perfect. Everest Books. ISBN 978-0-9050-1878-2.
- Comaneci, Nadia (1981). Nadia: The Autobiography of Nadia Comaneci. Proteus Books. ISBN 978-0-9060-7178-6.
- Woolum, Janet (1998). Outstanding Women Athletes: Who They Are and How They Influenced Sports In America (2nd izd.). Greenwood. ISBN 978-1-5735-6120-4.
- Weiniger, Peter (2001). Sporting Heroes. Thomson Learning. ISBN 978-1-8696-1476-8.
- Comaneci, Nadia (2011). Letters to a Young Gymnast (reprint izd.). Basic Books. ISBN 978-0-4650-2505-3.
- Meyers, Dvora (2016). The End of the Perfect 10: The Making and Breaking of Gymnastics' Top Score—from Nadia to Now. Atria Books. ISBN 978-1-5011-0136-6.
Spoljašnje veze uredi
- Zvanični veb-sajt
- Nađa Komaneči na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Voices of Oklahoma interview with Bart Conner. First person interview conducted on February 28, 2013, with Bart Conner, husband of Nadia Comăneci.
- Nađa Komaneči na sajtu Sports-Reference.com (arhivirano)
- Nađa Komaneči na sajtu Twitter
Video snimci:
- Nadia Comăneci makes history at the Montreal 1976 Olympics – The Olympic Channel, 2010
- Nadia Comăneci – First Olympics Perfect 10 (Uneven Bars)- Montreal 1976 Olympics – The Olympic Channel, 2015
- Nadia Comăneci – Selections from all of her routines – Montreal 1976 Olympics (overview) – The Olympic Channel, 2012
- Where Are They Now | Oprah Winfrey Network – Oprah Winfrey Network (U.S. TV channel), 2016
- Take the Mic – The Olympic Channel, 2016
- Nadia Comaneci and Bart Conner, 11 Olympic Medals in this Olympic Family – The Olympic Channel, 2016