Nebojša Bradić

српски редитељ

Nebojša Bradić (Trstenik, 3. avgust 1956) srpski je pozorišni reditelj i bivši ministar kulture i informisanja u Vladi Republike Srbije.

Nebojša Bradić
Nebojša Bradić 2008. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1956-08-03)3. avgust 1956.(67 god.)
Mesto rođenjaTrstenik, FNRJ
Politička karijera
Politička
stranka
G17 plus (2003—2013)
Ministar kulture, informisanja i informacionog društva u Vladi Republike Srbije
7. jul 2008 — 14. mart 2011.
PrethodnikVojislav Brajović
NaslednikPredrag Marković

Biografija uredi

Rođen je 3. avgusta 1956. godine u Trsteniku. Otac mu je bio glumac i reditelj Momir Bradić.[1] Diplomirao je pozorišnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Od 1981. do 1996. radio je kao reditelj, umetnički direktor i upravnik Kruševačkog pozorišta. U sezoni 1996/97. godine bio je upravnik pozorišta Atelje 212. Od 1997. do 1999. upravnik je Narodnog pozorišta u Beogradu. Upravnik je i umetnički direktor Beogradskog dramskog pozorišta od decembra 2000. godine. Ministar kulture i informisanja u Vladi Republike Srbije od 7. jula 2008.[2] Umetnički direktor Knjaževsko-srpskog teatra od 2011. godine.[3] Od 20. jula 2015. godine do 15. jula 2019. godine je obavljao funkciju urednika Kulturno-umetničkog programa Radio-televizije Srbije. [4]

Režirao je više od 20 predstava u srpskim, bosanskim i grčkim teatrima, sa posebnim afinitetom za savremenu domaću literaturu i dramatizaciju (Prokleta avlija, Derviš i smrt, Zlatno runo, Koreni, Tvrđava, Poslednja plovidba). Režirao je opere i mjuzikle. Osnivač je Beogradskog festivala igre.

Autor je drama Moj brat (Narodno pozorište Republike srpske) 2010. i Noć u kafani Titanik (Knjaževsko-srpski teatar) 2011. godine.

Autor je brojnih eseja o pozorištu i literaturi. Profesor je glume na Akademiji lepih umetnosti u Beogradu. Predstave Nebojše Bradića igrane su u pozorištima bivših jugoslovenskih republika, u Italiji, Austriji, Mađarskoj, Engleskoj, SAD, Češkoj, Švajcarskoj, Ukrajini, Rusiji, Grčkoj, Albaniji, Turskoj.[5]

Na dužnost ministra kulture i informisanja stupio je 7. jula 2008. godine, ispred liste G17 plus, nakon izbora Vlade Srbije u Narodnoj skupštini Republike Srbije.[6]

Nagrade uredi

Dobitnik je najznačajnijih domaćih pozorišnih nagrada. Prvi je dobitnik Nagrade Nikola Peca Petrović za najboljeg jugoslovenskog pozorišnog menadžera. Na Susretima pozorišta Srbije „Joakim Vujić“ dobio je devet nagrada za najbolju režiju. Nagrađen je Sterijinim nagradama za najbolju savremenu scensku adaptaciju, dramatizaciju i režiju.[7] Dobitnik je nagrada za režiju i dramatizaciju na pozorišnim festivalima u BiH (Brčko, Zenica, Doboj). Dobitnik je nagrada za najbolju režiju na JoakimInterfestu[8] i Međunarodnom festivalu klasike Vršac. Dobitnik je nagrade Prsten sa likom Joakima Vujića za izuzetan doprinos razvoju Knjaževsko-srpskog teatra i afirmaciji njegovog ugleda u zemlji i inostranstvu.[9] U Moskvi je dobio nagradu Zlatni vitez za režiju predstave Zlatno runo Borislava Pekića, u Istanbulu je dobio nagradu za dramatizaciju predstave Derviš i smrt Meše Selimovića. Dobio je priznanje „Stefan Prvovenčani” koje dodeljuju Raške duhovne svečanosti, 2019. godine.[10]

Knjige uredi

  • Put do pozorišta, 2021.[11]

Reference uredi

  1. ^ Preminuo glumac i reditelj Momir Bradić (B92, 29. novembar 2018)
  2. ^ Vlada Republike Srbije, Pristupljeno 15. 4. 2013.
  3. ^ Ansambl Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. novembar 2013), Pristupljeno 3. 11. 2013.
  4. ^ [1], Pristupljeno 20. 07. 2015.
  5. ^ Ministar kulture Republike Srbije, Pristupljeno 15. 4. 2013.
  6. ^ G17 PLUS, Nebojša Bradić, ministar kulture Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. april 2009), Pristupljeno 15. 4. 2013.
  7. ^ Sterijino pozorje, arhiva Pozorja Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. april 2009), Pristupljeno 15. 4. 2013.
  8. ^ JoakimInterFest Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. decembar 2011), Pristupljeno 15. 4. 2013.
  9. ^ Knjaževsko-srpski teatar, 15. februar 2008. godine Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. oktobar 2008), Pristupljeno 15. 4. 2013.
  10. ^ Vulićević, Marina (17. 8. 2019). „Otvorene Raške duhovne svečanosti”. Politika. Pristupljeno 20. 8. 2019. 
  11. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. Put do pozorišta“ Nebojše Bradića, putokaz za povratak teatru”. www.rts.rs. Pristupljeno 2021-08-27. 

Spoljašnje veze uredi


Ministar kulture i informisanja u Vladi Republike Srbije
7. jul 2008 - 14. mart. 2011.