Nebojša Ilić (glumac)

глумац

Nebojša Ilić (Beograd, 25. jun 1973) srpski je pozorišni, televizijski i filmski glumac.[2]

Nebojša Ilić
Lični podaci
Druga imenaCile
Datum rođenja(1973-06-25)25. jun 1973.(50 god.)
Mesto rođenjaBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
ReligijaPravoslavlje
Zanimanjeglumac
Porodica
Deca3[1]
Rad
Aktivni period1996 -danas
Bitna ulogaMontevideo, Bog te video!, Montevideo, Bog te video! (TV serija)Boško Simonović
Zbornica
Poslednja audijencijaPera Todorović
Veza do IMDb-a

Biografija uredi

Nebojša Ilić je rođen u Beogradu 25. juna 1973. godine. Glumu je diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Milenka Maričića. Stalni je član Pozorišta „Atelje 212” od 1998. godine. Igra i u Narodnom pozorištu u Beogradu i Pozorištu „Boško Buha”. Zapažene uloge je ostvario u filmovima: Lajanje na zvezde, Zona Zamfirova, Montevideo, Bog te video! i Montevideo, vidimo se!, kao i u serijama Bela lađa, Montevideo, Bog te video!, Na putu za Montevideo, Montevideo, vidimo se! i Komšije.[3]

Nagrade uredi

Dobitnik je dve „Sterijine nagrade” , 2010. za ulogu u predstavi „Čekaonica”[4] i 2015. za ulogu u predstavi "Providenca".[5]

Filmografija uredi

God. Naziv Uloga
1990.-te
1996. Očevi i oci Džon
1996. Lepa sela lepo gore Veljin brat
1996. Gore dole lažni bolničar
1998. Kupi mi Eliota Diki
1998. Lajanje na zvezde Bogoljub Marić
1998. Dosije 128 Dobavljač u zatvoru
1998. Džandrljivi muž Svetozar
1998. Kneginja iz Foli Beržera Berezin
1999. Nebeska udica Deki
2000.-te
2001. Ona voli Zvezdu Vlasnik kafića
2002. Zona Zamfirova Manulać
2002. Lisice Srđan
2002. Kordon čovek na portirnici
2003. Kazneni prostor 2 Mika
2003. Siroti mali hrčki 2010 zapisničar
2003. Naša mala redakcija Milanče
2003. Mali svet policajac okrenut leđima
2004. Crni Gruja 2 Aga Aganlija
2004. Lift Jecin bivši momak
2005. Peline đakonije
2006. Sutra ujutru Taksista
2007. Crni Gruja i kamen mudrosti Mladen Milovanović
2007. Klopka službenik u banci
2007. Ono naše što nekad bejaše Tasa
2008. Kraljevina Srbija kralj Aleksandar Obrenović
2009. Drug Crni u NOB-u Kekec Kardelj
2009. Poslednja audijencija Pera Todorović
2009. Jesen stiže, dunjo moja (TV serija) kuvar
2010.-te
2010. Montevideo, Bog te video! Boško Simonović „Dunster“
2006−2012. Bela lađa Miroslav Stanković
2012. Montevideo, Bog te video! (TV serija) Boško Simonović „Dunster“
2013. Na putu za Montevideo Boško Simonović „Dunster“
2014. Montevideo, vidimo se! Boško Simonović „Dunster“
2014. Montevideo, vidimo se! (TV serija) Boško Simonović „Dunster“
2014. Jagodići Dragutin Fajfer
2015. Smrdljiva bajka alkoholičar 2
2015. Tri policajca Marjan
2015−2018. Komšije (TV serija) Ivan Zdravković
2016. Čorba od kanarimca Meda
2016. Stado (film) sudski izvršitelj
2017. Mamurluci (TV serija)
2017. Santa Maria della Salute dr Milan Savić
2018. Stado sudski izvršitelj
2019. Vrata do vrata Svetozar
2019. Državni službenik (TV serija) Tihomir Todorović
2019. Realna priča Ćufta
2020.-te
2020—2023. Mama i tata se igraju rata Ćufta
2020. Slučaj porodice Bošković Lazar
2020—2023. Kamiondžije d. o. o. Rodoljub „Rođa” (novi vlasnik autobuske stanice)
2021—2022. Klan Šef kabineta
2021. Aleksandar od Jugoslavije Stjepan Radić
2021. Toma Predrag Gojković
2021. Branilac Milorad Sotirovski
2021. Advokado Mile Čajna
2022. Zbornica direktor Boža
2022. Toma (TV serija) Predrag Gojković

Sinhronizacijske uloge uredi

Godina sinh. Crtani film Uloga
2002 Upomoć! Ja sam ribica Čak
2014 Ćurke na slobodi Guverner Bredford
2014 Pčelica Maja: Film
2017 Lepotica i zver (film iz 2017) Lefu (dijalozi)
2018 Grinč

Reference uredi

  1. ^ Banjanin, Jelena (25. 6. 2022). „Ponovo ćemo se okupiti u "Zbornici": Nebojša Cile Ilić o autorskoj seriji, izazovima roditeljstva, neverovatnom Cunetu Gojkoviću ...”. Večernje novosti. Pristupljeno 12. 1. 2023. 
  2. ^ Lovrić, Ivan (26. 1. 2020). „Nebojša Ilić: Biram uloge u kojima imam da radim, ne sviram na jednoj žici”. Novosti. Pristupljeno 15. 1. 2021. 
  3. ^ M, Jovana. „Nebojša Ilić Cile - veoma talentovan i zanimljiv domaći glumac”. Sinemanija. Pristupljeno 15. 1. 2021. 
  4. ^ „NEBOJŠA ILIĆ”. Atelje 212. Pristupljeno 15. 1. 2021. 
  5. ^ „Nebojši Iliću Sterijina nagrada za donda Vojina”. Radio Tivat. Arhivirano iz originala 21. 01. 2021. g. Pristupljeno 15. 1. 2021. 

Spoljašnje veze uredi