Nebojša Pavković

начелник Генералштаба ВЈ (2000—02)

Nebojša Pavković (Senjski Rudnik, kod Despotovca, 10. april 1946) penzionisani je general-pukovnik Vojske Jugoslavije. U periodu od 2000. do 2002. godine obavljao je dužnost načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije, a tokom rata na Kosovu i Metohiji 1999. godine obavljao je dužnost komandanta Treće armije Vojske Jugoslavije. Haški tribunal ga je 2009. godine osudio na 22 godine zatvora.[1]

Nebojša Pavković
Nebojša Pavković kao mladi oficir, posle 1970. godine.
Lični podaci
Datum rođenja(1946-04-10)10. april 1946.(78 god.)
Mesto rođenjaSenjski Rudnik, kod Despotovca, NR Srbija, FNR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Vojna karijera
SlužbaJugoslovenska narodna armija
Vojska Jugoslavije
19702002.
Čingeneral-pukovnik
KomandantPrištinski korpus VJ
Treća armija VJ
Generalštab VJ
Učešće u ratovimaRat na Kosovu i Metohiji
NATO bombardovanje SRJ
Načelnik Generalštaba VJ
Period20002002.
PrethodnikDragoljub Ojdanić
NaslednikBranko Krga

Odlikovanja
Orden slobode
Orden jugoslovenske zastave I reda
Orden jugoslovenske zastave I reda
Orden za hrabrost
Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima
Orden zasluga za narod sa srebrnim vencem
Orden zasluga za narod sa srebrnim vencem
Orden narodne armije sa srebrnom zvezdom

Biografija uredi

Rođen je u Senjskom Rudniku 10. aprila 1946. godine. Učiteljsku školu završio je 1966. godine u Aleksincu. Visoke vojne škole završio je u Beogradu sa odličnim uspehom: Vojnu akademiju Kopnene vojske 1970, Komandno-štabnu akademiju Kopnene vojske 1982. i Komandno-štabnu školu operatike 1988. godine (prvi u rangu sa srednjom ocenom 10,00). Prve komandirske dužnosti obavljao je u Pešadijskoj školi rezervnih oficira u Bileći (Bosna i Hercegovina), gde je bio i referent za studije i unapređenje nastave. Komandir pešadijskog bataljona bio je u Desetoj pešadijskoj brigadi, da bi u Šesnaestom proleterskom pešadijskom puku bio najpre načelnik Štaba, a potom i komandant. Komandant Šesnaeste motorizovane brigade bio je od 1988. do 1989. godine, kada je premešten u Kabinet saveznog sekretara (kasnije ministra) za narodnu odbranu, gde je do 1993. godine bio načelnik odeljenja, zamenik načelnika i načelnik Kabineta. Načelnik Katedre operatike bio je u Školi nacionalne odbrane do 1994. godine, od kada je u Prištinskom korpusu obavljao više dužnosti: bio je načelnik Odeljenja za operativne poslove i obuku, načelnik štaba i komandant korpusa. Komandant Treće armije bio je od decembra 1998. godine do februara 2000. godine.

Nebojša Pavković je osnovao stranku Narodni blok i bio kandidat na izborima za predsednika Srbije 2002. godine (osvojio je 75.662 glasa). Slikarstvom se bavi od 1961. godine a od 1963. godine dobijao je i priznanja za svoje slikarske radove. Do sada je izlagao na više od 30 izložbi (17 samostalnih).

Unapređenja uredi

Pet puta je vanredno i prevremeno unapređivan i pet puta je jedinica kojom je komandovao proglašavana za najbolju u svojim sastavima. Ocenjivan je najvišim službenim ocenama. Bio je komandant Prištinskog korpusa tokom razbijanja separatističke pobune na Kosovu i Metohiji 1998. godine i kao komandant Treće armije u toku odbrane od agresije NATO-a 1999. godine.

U čin general-majora unapređen je 1996. godine, general-potpukovnika vanredno 1998. i general-pukovnika 1999. godine. Za načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije postavljen je u februaru 2000. godine. Na toj poziciji ostao je i pored brojnih zahteva za smenu i nakon promena 5. oktobra 2000, a smenjen je ukazom tadašnjeg Predsednika SRJ Vojislava Koštunice 24. juna 2002. General Pavković je odluku o smeni prvobitno odbio, ulažući žalbu Ustavnom sudu SRJ i drugim institucijama, a zatim izjavio da je smenjen zato što je u junu 2001. odbio Koštuničino naređenje da Vojska upadne u Biro za komunikacije Vlade Republike Srbije, odakle je, kako je ovaj tvrdio, bio prisluškivan. (Anketni odbor Narodne skupštine Srbije kasnije je došao do zaključka da takvog prisluškivanja nije bilo, te da su Koštunica i njegovi savetnici ovim naređenjem prekršili Ustav.)

Kontroverze uredi

Pavković je bio i pod sumnjom da je bio posredno učestvovao u pokušaju atentata na Vuka Draškovića u Budvi 15. juna 2000, zbog čega je bio i u pritvoru tokom akcije „Sablja“ u proleće 2003. godine.[traži se izvor]

Bio je izuzetno blizak vlasti Slobodana Miloševića, za kojeg je izjavljivao da je „najmudriji, najčasniji, najbolji državnik u istoriji Srbije“. Tadašnjem predsedniku poklonio je pištolj sa ugraviranim njegovim likom, a predložio je i da mu se dodeli orden od 800 grama zlata.[traži se izvor]

Nakon promena 2000. godine postao je prijatelj ličnosti na drugoj strani, poput Ljubiše Buhe Čumeta i Dragoljuba Markovića. Nebojša Pavković bio je i predmet kontroverzi oko uslova pod kojima je stekao svoje brojne nekretnine, među kojima i dva stana i vilu u Beogradu, ukupno 2400 kvadrata (pripisivani su mu i brojni drugi stanovi i kuće).[traži se izvor]

Haški tribunal uredi

Pred Međunarodnim tribunalom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji u Hagu (Holandija) optužen je za zločine protiv čovečnosti (po četiri tačke, za deportaciju, prisilno preseljavanje, ubijanje, i progon) i kršenje zakona i običaja ratovanja (za ubijanje) tokom sukoba na Kosmetu 1999. Optužnica je zvanično saopštena oktobra 2003. godine. Nakon nekoliko godina oštrog odbijanja, Nebojša Pavković se predao Tribunalu 25. aprila 2005. godine.

Pavkovića je Haški tribunal februara 2009. godine osudio na 22 godine zatvora.

Privatni život uredi

General Nebojša Pavković se ženio i razvodio četiri puta. Njegov treći brak sa estradnom umetnicom Glorijom Marković (bivšom snajom Mire Marković), raskinut je sporazumno 20. juna 2003. Iz prvog braka ima ćerku Dušicu i sina Darka. Iz drugog braka ima ćerku Mariju, kao i sina Vuka iz trećeg braka. Sa četvrtom suprugom ima ćerku Leposavu i sina Nebojšu. Godine 1996, dobio je i unuka Đorđa. Tužbu za razvod četvrtog braka od supruge Maje podneo je avgusta 2012.[2]

Odlikovanja uredi

 
Orden slobode. Tokom 1999. godine dodeljen je samo dvaput što ga čini najređim jugoslovenskim odlikovanjem.

Odlikovan je brojnim odlikovanjima, među kojima i:

Dela uredi

  • Na medijskom frontu : intervjui sa general-pukovnikom Nebojšom Pavkovićem, 2000.[3]
  • Miris baruta i smrti na Kosovu i Metohiji 1998. godine : najvažniji događaji iz dnevnika komandanta Prištinskog korpusa, general-potpukovnika Nebojše Pavkovića, 2015.[4]
  • Treća armija sedamdeset osam dana u zagrljaju "Milosrdnog anđela" : ratni dnevnik komandanta Treće armije Vojske Jugoslavije, 2017.[5]
  • Treća armija sedamdeset osam dana u zagrljaju "Milosrdnog anđela" : ratni dnevnik komandanta Treće armije Vojske Jugoslavije. 2, 2017.[6]
  • General Nebojša Pavković: svedočenja iz Finske, 2019.[7]
  • Košare i Paštrik : srpski Termopili, 2020.[8]

Reference uredi

  1. ^ „Pavković kaznu služi u Finskoj”. B92.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-07-03. 
  2. ^ Razvodi se četvrti put („Alo“, 30. avgust 2012) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. avgust 2012), Pristupljeno 9. 4. 2013.
  3. ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Na medijskom frontu : intervjui sa general-pukovnikom Nebojšom Pavkovićem :: COBISS+”. plus.sr.cobiss.net (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 09. 07. 2021. g. Pristupljeno 2021-07-03. 
  4. ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Miris baruta i smrti na Kosovu i Metohiji 1998. godine : najvažniji događaji iz dnevnika komandanta Prištinskog korpusa, general-potpukovnika Nebojše Pavkovića :: COBISS+”. plus.sr.cobiss.net (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 09. 07. 2021. g. Pristupljeno 2021-07-03. 
  5. ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Treća armija sedamdeset osam dana u zagrljaju "Milosrdnog anđela" : ratni dnevnik komandanta Treće armije Vojske Jugoslavije :: COBISS+”. plus.sr.cobiss.net (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 09. 07. 2021. g. Pristupljeno 2021-07-03. 
  6. ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Treća armija sedamdeset osam dana u zagrljaju "Milosrdnog anđela" : ratni dnevnik komandanta Treće armije Vojske Jugoslavije. 2 :: COBISS+”. plus.sr.cobiss.net (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 09. 07. 2021. g. Pristupljeno 2021-07-03. 
  7. ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „General Nebojša Pavković : svedočenja iz Finske :: COBISS+”. plus.sr.cobiss.net (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 09. 07. 2021. g. Pristupljeno 2021-07-03. 
  8. ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Košare i Paštrik : srpski Termopili :: COBISS+”. plus.sr.cobiss.net (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 09. 07. 2021. g. Pristupljeno 2021-07-03. 

Literatura uredi

  • Ivetić, Velimir (2000). Načelnici generalštaba 1876—2000. Beograd: Novinsko-informativni centar VOJSKA. 

Spoljašnje veze uredi