Neofašizam je ideologija koja se javlja nakon Drugog svjetskog rata, sadrži bitne elemente fašizma, te sa njim čini kontinuitet.

Osobine neofašizma mogu se primjeniti na skupine koje izražavaju određeno divljenje prema liku i djelu Benita Musolinija i Adolfa Hitlera ili prema bilo kom drugom fašističkom vođi, fašističkoj državi ili pokretu. Neofašizam obično uključuje ultra nacionalizam, populizam, antiimigracijsku politiku i/ili ponegdje politički nativizam, antikomunizam, te protivljenje parlamentarnom sistemu i liberalnoj demokratiji. Označavanje neke grupe kao neofašističke može izazvati burne reakcije, pogotovo ako se to koristi kao politički epitet. Neki režimi poslije Drugog svjetskog rata opisani su kao neofašistički zbog svoje autorativne politike, ali i ponekad zbog svoje fascinacije i simpatije prema fašističkoj ideologiji i ritualima.

Postfašizam je pojam koji se primjenjuje na nekoliko evropskih političkih stranaka koje zastupaju izmjenjeni oblik fašizma i koji učestvuje u ustavnoj politici.[1][2]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ (jezik: engleski) Postfašizam
  2. ^ Griffin, R. (2007) The 'post‐Fascism' of the Alleanza Nazionale: A case study in ideological morphology, Journal of Political Ideologies, 1/2: 123-145

Literatura uredi

  • Tondi, Aligijero (1957). Vatikan i neofašizam. Sarajevo: Svjetlost.