Nikolaj Petrovič Krasnov (rus. Никола́й Петро́вич Красно́в; Honjatino, Moskva, 23. oktobar 1864Beograd, 8. decembar 1939) je bio jedan od najznačajnijih arhitekata koji je svojim stvaralaštvom, kako u oblasti arhitekture i urbanizma, tako i u oblasti enterijera i primenjene umetnosti ostavio značajan trag u izgledu Beograda, ali i brojnih gradova i varošica širom Srbije. Najznačajniji je predstavnik akademskog istorizma u srpskoj međuratnoj arhitekturi.

Nikolaj Petrovič Krasnov
Nikolaj Petrovič Krasnov
Lični podaci
Datum rođenja(1864-10-23)23. oktobar 1864.
Mesto rođenjas. Honjatino, Moskovska oblast, Ruska Imperija
Datum smrti8. decembar 1939.(1939-12-08) (75 god.)
Mesto smrtiBeograd, Kraljevina Jugoslavija

Biografija uredi

Rođen je 23.oktobar 1864. u Honjatinu (Moskva, Rusija), studije slikarstva, vajarstva i arhitekture završio je na Moskovskom umetničkom učilištu 1885. godine. U zvanje gradskog arhitekte na Jalti na Krimu postavljen je 1888. i na toj dužnosti je bio sve do 1899. godine. Gradio je reprezentativne objekte za plemstvo i kulturnu elitu, rekonstruisao istorijske građevine, sagradio Žensku gimnaziju. Na Jalti je izgradio dvorac. „Livadija“, letnjikovac cara Nikolaja I, 1911. godine, nakon čega postaje „arhitekta ruskog carskog dvora“. Dve godine kasnije dobio je titulu „akademik arhitekture“ petrogradske Akademije umetnosti.

U talasu ruskih emigranata koji su svoju domovinu napustili nakon Oktobarske revolucije 1917. godine, emigrira 1919. godine u Galipolje i na Maltu, a zatim na poziv uprave Saveza ruskih inženjera i tehničara u Kraljevini SHS posle trideset godina plodnog rada, dolazi u Beograd 1922. godine. Krasnov se vrlo brzo uključio u savremene tokove srpske arhitekture, zaposlio se u Arhitektonskom odeljenju Ministarstva građevina, gde je radio u zvanju kontraktualnog inženjera, građevinskog inspektora i rukovodioca Odseka za monumentalne građevine i spomenike, ispoljavajući svoje visoko stvaralačko umeće i koristeći ga za izgradnju prestonice svoje nove domovine, koja ga je svesrdno prihvatila, i ubrzo postaje cenjeni državni i dvorski arhitekta. U periodu od 1923. do 1939. godine radio je na projektovanju, građenju, dovršavanju, adaptaciji i ukrašavanju najznačajnijih državnih zdanja, mnogobrojnih profanih zgrada, crkva i spomen – obeležja, bavio se slikarstvom i dizajniranjem nameštaja. Autorskim tretmanom heraldičke dekoracije na fasadama svojih objekata obeležio je čitavo jedno razdoblje srpske arhitekture.

Nikolaj Petrovič Krasnov preminuo je 8. decembra 1939. godine u Beogradu. Sahranjen je na ruskoj parceli beogradskog Novog groblja.

Dela uredi

Dela van Beograda uredi

Tokom nepune dve decenije koliko je stvarao u Kraljevini Jugoslaviji ostavio izuzetno vredan arhitektonski opus. Njegov prvi rad u Ministarstvu građevina bilo je uređenje Kur-salona u Banji Koviljači, zatim Rekonstrukciju Njegoševe zavetne crkve na Lovćenu uradio je, po želji kralja Aleksandra Karađorđevića, u periodu 1923-1925. godine, kapela je srušena 1974. godine da bi na njenom mestu bio podignut Njegošev mauzolej. Unutrašnje uređenje crkve sv. Đorđa na Oplencu izveo je u periodu od 1924. do 1932. godine. Izradio je nacrte za kandila, polijeleje, lustere, prstenove za nameštanje zastava, fenjere u crkvi i kripti, nacrte za vrata, delove mermernog nameštaja i ostali pokretni inventar. Celokupan dekor crkve usklađen je sa programom mozaika u hramu, i svi radovi u oplenačkoj crkvi izvedeni su u akademizovanom srpsko-vizantijskom stilu. Kameni ikonostas i prestoli iz crkve Sv. Đorđa na Oplencu, danas se nalaze u crkvi Sv. Aleksandra Nevskog u Beogradu. 3amak političara Alekse Savića na Hisaru kod Prokuplja uradio je u saradnji sa arhitektom Ministarstva građevina Dragutinom Maslaćem, 1928. godine., luksuzna vila izvedena je u duhu romantičarskog istorizma. Njegovo delo je i Banska palata na Cetinju, koju je uradio u saradnji sa arhitektom Radmilom Jevrić, podignuta 1932. godine i izvedena u obliku masivnog izduženog bloka sa tri unutrašnja dvorišta, predstavlja reprezentativnu palatu u centru Cetinja. Ikonostas nove kapele na vojničkom groblju u Skoplju, izgrađene prema projektima ruskog neimara Homenka, izveo je od oniksa u akademizovanom srpsko-vizantijskom stilu, 1932. godine. Na glavnom gradskom trgu u Vlasotincu tokom 1931—32. godine podigao je spomen-česmu palim rodoljubima u Oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. Na groblju srpskih ratnika na solunskom Zejtinliku u periodu od 1933. do 1936. godine prema projektu Nikolaja Krasnova i arhitekte Aleksandra Vasića grobovi su obeleženi istovetnim mermernim nadgrobnim spomenicima u formi krsta i raspoređeni u deset grobnih parcela. Na groblju je podignuta kosturnica prema Vasićevom projektu iz 1926, koji je naknadno razradio Krasnov. Osim što je uticao na spoljni izgled kosturnice dajući joj izgled stroge i zatvorene celine, izveo je i nacrte arhitektonske plastike u enterijeru, dekorativni presek kupole, izvršio raspored ikona nad ulazom i odredio oblik polijeleja. Krasnovljevo poslednje delo je spomen-kosturnica na ostrvu Vidu u Grčkoj iz 1938-1939. godine. Memorijalna građevina je akademski oblikovana i usklađena s prirodnim ambijentom koji ga okružuje. Kosturnica je spomen na poslednje stanište mnogobrojnih srpskih vojnika iz Prvog svetskog rata. Njena lepota proizilazi iz čistih, neutralnih fasadnih površina, obrađenih bez suviše dekoracije.

Spomen-kosturnica na Vidu spada u najzrelija ostvarenja srpske memorijalne arhitekture u periodu između dva svetska rata.

 
Enterijer Doma narodne skupštine Republike Srbije
 
Palata Ministarstva šuma i rudnika, 1928. godina
 
Arhiv Srbije.
 
Tabla sa informacijama o autoru i gradnji Arhiva Srbije.

Dela u Beogradu uredi

Najznačajnije objekte podigao je u srpskoj prestonici, koji i danas svojom arhitekturom predstavljaju najreprezentativniji građevinski fond nastao u periodu između dva svetska rata.

Neizvedeni projekti uredi

Arhitektonski opus Nikolaja Krasnova, osim brojnih izvedenih dela, čini i niz neizvedenih projekata i konkursnih radova: projekat dogradnje sprata Užičke gimnazije (1923), projekat za dve spomen-česme u srpsko-vizantijskom stilu (1924), nacrt fasade Gimnazije u Čačku (1924), projekat spomen-obeležja sa kosturnicom u Trebulićima (1927), projekat spomenika u Mrčajevcima (1928), projekat preuređenja prostora oko Spomen-kapele vojvode Putnika na Novom groblju (1929), konkursni projekat za palatu Agrarne banke u saradnji sa arhitektom Dimitrijem M. Lekom (1931). projekat rekonstrukcije Ministarstva građevina (1931), konkursni rad za Beli dvor na Dedinju (1934), projekat spomen-obeležja u makedonskom selu Grbavču (1933), projekat kosturnice srpskih vojnika u Tirani (1937), projekat lovačke kućice na kraljevskom imanju u Petrovčiću kod Beograda (1938).

Spomenik Nikolaju Petroviču Krasnovu uredi

 
Spomenik Kracnovu u Beogradu, postavljen preko puta zgrade Arhiva Srbije

Nalazi se na Novom groblju u Beogradu, Ruska parcela 90, grob 63

Rusko groblje u Beogradu nastalo je u drugoj deceniji dvadesetog veka, kada je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca pružila utočište za nekoliko desetina hiljada emigranata iz Rusije posle Oktobarske revolucije. Tu se nalaze posmrtni ostaci ruskih vojskovođa, kulturnih i naučnih radnika i umetnika; arhitekti: Nikolaj Krasnov, Viktor Lukomski, profesori: Stepan Kulbakin, Fjodar Taranovski, Grigorije Ostrogorski, Sergej Trojicki, slikari: Stepan Kolesnikov, Leonid Šejka i drugi. Na ruskim parcelama smešteno je 755 grobnica u kojima su posmrtni ostaci preko tri hiljade ljudi. U toku su radovi na rekonstrukciji ruskih parcela – „Ruski nekropolj“, koji će dobiti specijalni status i čiji će osnovni zadatak biti očuvanje kulturno-istorijskog nasleđa Srbije u Rusiji.

U Beogradu postoji ulica nazvana po njemu, tu je 2016. postavljena i spomen-ploča.[1] Podignut mu je spomenik ispred Arhiva Srbije 2019. godine.[2]

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi