Nikola Lekić (novinar)

српски вајар

Nikola Lekić (Virpazar, 12. decembar 1925Beograd, 10. jul 2000)[1] bio je jugoslovenski i italijanski partizan, srpski novinar, urednik, stripski scenarista, književnik i likovni umetnik.

Nikola Lekić
Datum rođenja(1925-12-12)12. decembar 1925.
Mesto rođenjaVirpazar
 Kraljevina SHS
Datum smrti10. jul 2000.(2000-07-10) (74 god.)
Mesto smrtiBeograd
 SR Jugoslavija

Najpoznatiji je po uređivanju listova Ilustrovana Politika i Politikin Zabavnik, kao i pokretanju stripa „Dikanove avanture“.

Biografija uredi

Mladost i ratne godine

Osnovnu školu je završio u Bosanskom Novom, a gimnaziju u Bihaću, gde je kasnije postao i član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Izbijanjem Drugog svetskog rata, priključio se partizanima u Crnoj Gori, ali ga 1942. zarobljavaju italijanski fašisti. Bio je u logorima u Albaniji i Italiji, da bi 1943. pobegao i priključio se italijanskim partizanima.

Povratkom u Jugoslaviju krajem 1944. godine završava vojni kurs meteorologije i dobija čin potporučnika Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva.

Posleratna karijera

Lekić 1948. godine postaje i novinar listova Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva Krila armije i Čuvari neba. U to vreme objavljuje priče i u Ježu. Demobilisao se u činu rezervnog kapetana oktobra 1951. godine, a u Politiku je primljen novembra iste godine kao novinar sitnijih rubrika. Kasnije je više navrata bio dopisnik iz Italije za listove „Politikine“ kuće.

Kao urednik je najpoznatiji po osnivanju Ilustrovane politike (1958), preobražaju Politikinog Zabavnika u magazinski format (1968), kao i pretvaranju podgoričke Pobjede iz nedeljnika u dnevni list (1974).[1]

Kao stripski scenarista je, između ostalog, zamislio i napisao više epizoda „Dikanovih avantura“, jednog od najpopularnijih stripova na području SFR Jugoslavije, koje je nacrtao Lazo Sredanović.[2]

Pisao je i radio drame, kao i naučnofantastične priče u Politikinom Zabavniku.[1]

Bio je u braku sa slikarkom i vajarkom Miriam Repič-Lekić od maja 1949. godine.[3]

Opus (izbor) uredi

 
Knjiga „Dikan“ (prvi tom, epizode 1969-1971), izdanje: „Everest Media“, Beograd 2013.
Monografska dela
  • Lekić, Nikola (alias „K. Raduš“). Kancone, špageti, kalćo i..., izdanje M. Repič Lekić, Zemun, 2002. (izabrani članci o Italiji)
  • Sredanović Lazo, Nikola Lekić, Ninoslav Šibalić, Milenko Maticki i dr. Dikan (knjiga 1, 1969-1971), „Everest Media“, Beograd, 2013.
  • Sredanović Lazo, Nikola Lekić i dr. Dikan (knjiga 2, 1971-1983), „Informatika” i „Everest Media“, Beograd, 2015.
Antologije
  • Adamović, Dragoslav (i drugi). Put oko svijeta: putopisi, uredio Fadil Hadžić. Prvo izdanje: Novinarsko izdavačko poduzeće, Zagreb, 1961; drugo izdanje: „Stvarnost“, Zagreb, 1962.

Nagrade i priznanja uredi

  • Cavaliere Ufficialle dell'Ordine „Al merito della Repubblica Italiana (1971)[1]

Literatura uredi

  • Zupan, Zdravko, Vek stripa u Srbiji, Kulturni centar — Galerija savremene umetnosti, Pančevo, 2007.
  • Milivojević, Dragoljub. Politika: svedok našeg doba (1904-'84), „Narodna knjiga“ i „Prosveta“, Beograd 1984, str. 241.
  • Repič-Lekić, Miriam. „Biografija /Nikole Lekića/“, u: Lekić, Nikola. Kancone, špageti, kalćo i..., izdanje M. Repič Lekić, Zemun, 2002, str. 173-178.
  • Repič-Lekić, Miriam. Miriam, likovna monografija, bibliofilsko izdanje, samizdat, Zemun, s. a.
  • Tamburić, Živojin, Zdravko Zupan i Zoran Stefanović. Stripovi koje smo voleli: Izbor stripova i stvaralaca sa prostora bivše Jugoslavije u XX veku, „Omnibus“, Beograd, 2011, str. 223
  • Smiljanić, Vera. „Junak rođen u velikom prasku: Nikola Lekić, urednik Zabavnika i inicijator Dikana“, Dikan (knjiga 1, 1969-1971), „Everest Media“, Beograd, 2013, str. 130-142.

Reference uredi

  1. ^ a b v g Repič-Lekić, Miriam. „Biografija /Nikole Lekića/“, u: Lekić, Nikola. Kancone, špageti, kalćo i..., izdanje M. Repič Lekić, Zemun, 2002, str. 173-178.
  2. ^ Milatović, Petar. „Povratak najmlađeg Starog Slovena: Dikan i njegov strikan ponovo jašu“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. maj 2015), Politikin Zabavnik, broj 3239, Beograd, 7. 3. 2014.
  3. ^ Repič-Lekić, Miriam. Miriam, likovna monografija, bibliofilsko izdanje, samizdat, Zemun, s. a., str. 7.

Spoljašnje veze uredi