Nikola Tanhofer
Nikola Tahnofer (Zagreb, 25. decembar 1926 — Zagreb, 24. novembar 1998) bio je jugoslovenski i hrvatski reditelj, scenarista i direktor fotografije. Tokom karijere dobio je veliki broj nagrada, a izdvaja se Zlatna arena za režiju 1958. godine, za film H-8.
Nikola Tanhofer | |||||
---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||
Datum rođenja | 25. decembar 1926. | ||||
Mesto rođenja | Sesvete, Zagreb, Kraljevina SHS | ||||
Datum smrti | 24. novembar 1998.71 god.) ( | ||||
Mesto smrti | Zagreb, Hrvatska | ||||
Obrazovanje | Filozofski fakultet u Zagrebu | ||||
Zanimanje | reditelj, scenarista i direktor fotografije | ||||
Rad | |||||
Aktivni period | 1945–1978. | ||||
Veza do IMDb-a | |||||
|
Biografija i karijera uredi
Rođen je 25. decembra 1926. godine u Sesveteu, gradskoj četvrti Zagreba. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a nakon završetka Drugog svetskog rata radio je kao laborant, tonski tehničar, snimatelj-reporter, a 1949. godine počeo da se bavi zahtevnijim poslom snimatelja igranih i kratkometražnih filmova.[1]
Kao direktor fotografije debitovao je u filmu Zastava iz 1949. godine, reditelja Branka Marjanovića. Nakon toga, posao direktora fotografije imao je u filmovima Plavi 9 (1950), Ciguli Miguli (1952), Sinji galeb (1953).[1]
Oprobao se i kao režiser, a prvi film koji je režirao bio je Nije bilo uzalud, 1957. godine.
Godine 1958. snimio je svoje najuspešnije ostvarenje, film H-8, koji je na Filmskom festivalu u Puli osvojio Zlatnu arenu za najbolji film, a Tanhofer je nagrađen sa Zlatnom arenom za režiju.[2]
Bio je utemeljivač odseka filmskog i televizijskog snimanja, 1969. godine na Akademiji dramske umetnosti u Zagrebu, gde je bio i predavač.[1]
Godine 1981, objavio je knjigu Filmska fotografija, a 1997. studiju O boji.
Preminuo je 24. novembra 1998. godine u Zagrebu. Posthumno je nagrađen Krešo Golik nagradom 1999. godine, za životno delo u filmskoj umetnosti.[3]
Godine 2014. udruženje filmskih snimatelja Hrvatske osnovalo je Nagradu Nikola Tanhofer, koje se dodeljuje za najbolja osvarenja umetosti i umeća filmskog snimanja.[4]
Filmografija uredi
God. | Naziv | Uloga | |
---|---|---|---|
1940-e | |||
1950. | Zastava | direktor fotografije | |
1950-e | |||
1950. | Plavi 9 | direktor fotografije | |
1951. | Izložba srednjovekovne umjetnosti naroda Jugoslavije | direktor fotografije, scenarista | |
1952. | Ciguli Miguli | direktor fotografije | |
1953. | Segestica | direktor fotografije | |
1953. | Sinji galeb | direktor fotografije | |
1953. | Proslava 6. korpusa u Slavonskom Brodu | direktor fotografije | |
1955. | Ogledalo | direktor fotografije | |
1956. | Opsada | direktor fotografije, scenarista | |
1957. | Nije bilo uzalud | režiser, scenarista | |
1958. | Pozdravi s Jadrana | direktor fotografije | |
1958. | H-8 | režiser, scenarista (ideja) | |
1958. | Klempo | režiser | |
1959. | Osma vrata | režiser | |
1960-e | |||
1961. | Sreća dolazi u 9 | režiser | |
1963. | Dvostruki obruč | režiser | |
1964. | Svanuće | režiser, scenarista | |
1965. | Ključ | direktor fotografije | |
1965. | Maturanti | direktor fotografije | |
1965. | Čuješ li me? | direktor fotografije | |
1967. | Letovi koji se pamte | režiser 7 epizoda | |
1970-e | |||
1970. | Bablje leto | direktor fotografije, režiser | |
1972. | Mojca | direktor fotografije | |
1972. | Recital | direktor fotografije | |
1972. | Ivan Lacković Kroata | direktor fotografije | |
1973. | Šala | direktor fotografije | |
1978. | Čuješ li me sad? | direktor fotografije |
Reference uredi
- ^ a b v „Nikola Tanhofer”. kinotuskanac.hr. Pristupljeno 6. 8. 2018.
- ^ „Reprezentacija radničke klase u popularnim hrvatskim i jugoslavenskim filmovima”. repozitorij.fpzg.unizg.hr. Pristupljeno 6. 8. 2018.[mrtva veza]
- ^ „Ostavio sam u našoj kinematografiji prostor za neke nove klince”. yugopapir.com. Pristupljeno 6. 8. 2018.
- ^ Snimateljska nagrada "Nikola Tanhofer" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. avgust 2018) hrup.hr
Spoljašnje veze uredi
- Nikola Tanhofer na sajtu IMDb (jezik: engleski)